RIJEKA  Radomir Đalović jučer je na ovim stranicama podvukao: »Ne znam koliko će se još promjena dogoditi u momčadi i tko će nam biti protivnik, ali znam da ćemo 22. srpnja u drugom pretkolu Lige prvaka biti spremni za borbu, dostojno kao prvaci predstavljati Rijeku i Hrvatsku.«

U taj utorak 22. srpnja od 20.45 sati u prvoj utakmici drugog pretkola Lige prvaka na Rujevicu će protiv Bijelih istrčati bugarski Ludogorec ili bjeloruski Dinamo Minsk. Bugari su izraziti favoriti i prema svim prognozama imaju više od 90 posto šansi da bez većih problema svladaju društvo iz Minska.

Put do toliko sanjanih skupina Lige prvaka je jako težak. Plasman bi donio ogromnu zaradu, višestruko veću nego da se uđe u Europsku ligu ili Konferencijsku ligu, no Rijeka nema imperativa. Rujevicom se neće oriti ni himna Lige prvaka, ono legendarno: »Die Meister, Die Besten, Les grandes équipes… The champions!« ako se ne uđe u play-off, odnosno ako se ne prođe drugo i treće pretkolo.

Već je taj vjerojatni prvi protivnik, bugarski Ludogorec, ozbiljno teška prepreka. Klub koji redovito živi u Europi, klub kojemu je ta priča nešto normalno, još samo jedan novi, običan dan »u uredu«.

Kakav je, dakle, mogući riječki put, da se dođe do play-offa i himne Lige prvaka koja s Rujevice odzvanja do Učke pa se od nje odbija prema Cresu, Krku, cijeloj Liburniji i Kvarneru?

Prođe li se Ludogorec ili Dinamo Minsk u trećem pretkolu, mogući protivnici Bijelih su pobjednici sljedećih susreta: Noah (Armenija)/ Budućnost (Crna Gora) – Ferencvaros (Mađarska), Vikingur (Island)/Lincoln Red Imps (Gibraltar) – Crvena zvezda (Srbija), Kopenhagen (Danska) – Drita (Kosovo)/ Differdange (Luksemburg), Slovan Bratislava (Slovačka) – Virtus (San Marino)/ Zrinjski (BiH), Pafos (Cipar) – Maccabi Tel Aviv (Izrael) ili Shelbourne (Irska)/ Linfield (Sj. Irska) – Qarabag (Azerbajdžan).

Tri mogućnosti

Neki stari poznanici, poput Ferencvarosa i Kopenhagena koje se pamti po dobrom. Mađare je Rijeka 2014. godine izbacila u drugoj kvalifikacijskoj rundi Europske lige, a preko Danaca u onoj korona sezoni pod vodstvom Simona Rožmana došla do skupina Europske lige.

Neki su imenom manje atraktivni, ali jako opasni (Pafos, Qarabag, Maccabi), a tu je i Crvena zvezda, duel koji bi zbog izvan sportskih konotacija voljeli izbjeći i Riječani i Beograđani pa se nadajmo da će u tom smislu dozu razuma pokazati i UEFA kad dođe vrijeme za ždrijeb ako hrvatski i srbijanski prvak (ozbiljna i iznimno jaka momčad) budu u istom bubnju.

Dalje od trećeg pretkola zasad nema ni smisla gledati niti planirati dok se (ako se) ne prođe prvu prepreku u drugom pretkolu. Onda se može pričati o tome koje bi se divove eventualno trebalo srušiti na posljednjoj stepenici prije ulaska u europski nogometni i financijski raj.

Toni Fruk/Foto N. BLAGOJEVIĆ

Rijeka ima tri mogućnosti za ulazak u europske skupine. Dvaput može ispasti, u kvalifikacijama za Ligu prvaka i kvalifikacijama za Europsku ligu, ali svejedno bi je čekao i treći »padobran«, dvije utakmice za plasman u skupine Konferencijske lige.

Razlika u zaradi između igranja u skupinama Lige prvaka u odnosu na Europsku ligu i Konferencijsku ligu je drastična. Peterostruka.

Ulazak u skupinu Konferencijske lige (minimum koji se očekuje od Rijeke) donosi 3.170.000 eura. Ako se dođe do plasmana u skupine Europske lige, zarada je 4.310.000 eura. A ulazak u skupinu Lige prvaka, dakle, samo plasman, donosi 18.620.000 eura! Više od Rijekinog godišnjeg proračuna, vjerojatno čak i ako uračunamo sve premije te troškove organizacije domaćih i putovanja na gostujuće utakmice.

Logika

Nema nikakvog pritiska od strane kluba na momčad i stručni stožer, ne samo za ulazak u Ligu prvaka ili Europsku ligu nego čak i Konferencijsku ligu. Iako čisto sportska logika govori da je plasman u skupine Konferencijske lige apsolutno dostižan cilj koji bi se trebao, da ne kažemo, morao ostvariti.

Dakle, imperativa nema. Kao što ga nije bilo prošle sezone kada su u pitanju bili borba za naslov i Kup. Pa su Đalović i njegovi dečki taj pritisak sami stavili sebi na leđa, izdržali i sve osvojili. Pomogli su kiksevi konkurencije, naravno, ali to je sastavni dio sporta.

Da nije bilo kikseva njemačke obrane u Stuttgartu, danske u Kopenhagenu ili Milanove na Rujevici, ne bi bilo ni nekih od najvećih europskih uspjeha u povijesti kluba. Jednako kao što bi pretprošlog ljeta basnoslovno skupi Lille pao još u Francuskoj, a onda i u Rijeci da su se neke lopte od francuskih vratnica odbijale u mrežu, a ne u gol-aut.

Podići formu majstora Iankova, uigrati Husića i što prije dovesti pravog zadnjeg veznog da Đalović uštima orkestar ako mu, nakon definitivnog rastanka sa Selahijem, odu Fruk i Radeljić. To su tri temeljna preduvjeta, uz nadu da neće biti ozljeda, a da će Fruk, Radeljić i Janković ostati barem do kraja srpnja, odnosno da budu Đaloviću na raspolaganju za dvomeč s Ludogorecom/Dinamom iz Minska.

Ovog ljeta mora poteći europska Rijeka. Europa nije nagrada. Ulazak u skupine Lige prvaka ili Europske lige bili bi nagrada. Plasman u skupine Konferencijske lige ovosezonski je europski minimum!