Uranij je kemijski element koji se često povezuje s nuklearnim oružjem, hladnoratovskim napetostima i apokaliptičnim scenarijima iz znanstvene fantastike. No, ujedno je i mnogo više od toga – riječ je o relativno čestom elementu koji ima ključnu ulogu u suvremenoj energetici, medicini i geopolitici.

Termin obogaćivanja uranija ovaj je mjesec ponovno dospio u središte pozornosti nakon izraelskog i američkog napada na iranska postrojenja za koja se vjeruje da skladište visoko obogaćeni uranij, što je ponovno otvorilo rasprave o namjeri da ova zemlja napravi nuklearnu bombu.

U medijima se često spominje i iransko obogaćivanje uranija na 60%, ali što to zapravo znači?

Uranij je radioaktivni metal s atomskim brojem 92. Otkrio ga je njemački kemičar Martin Heinrich Klaproth 1789. godine, a ime je dobio po tada novootkrivenom planetu Uranu. Prava moć uranija otkrivena je tek u 20. stoljeću, kada je utvrđeno da se njegovi atomi mogu cijepati procesom nuklearne fisije, oslobađajući pritom ogromne količine energije.

Prirodni uranij nalazi se gotovo svugdje – u stijenama, tlu, vodi, pa čak u tragovima i u biljkama i životinjama. Najveće količine nalaze se u Zemljinoj kori, gdje se i rudari. No, za energetsku i vojnu upotrebu najvažniji je izotop uranija-235, koji je sposoban održati lančanu reakciju fisije.

Prirodni uranij uglavnom se sastoji od izotopa uranij-238, dok uranij-235 čini tek oko 0,7% ukupne mase. Upravo izotop uranij-235 omogućuje učinkovitu nuklearnu fisiju, pa je za većinu primjena potrebno povećati njegov udio – taj proces naziva se obogaćivanje.

Proces obogaćivanja prolazi kroz nekoliko faza. Uranij se najprije pretvara u plin (uranijev heksafluorid). Plin se zatim uvodi u centrifuge koje se vrte velikom brzinom. Budući da je uranij-235 nešto lakši od uranija-238, izotopi se postupno razdvajaju. Ovaj proces se ponavlja kroz niz centrifuga dok se ne postigne željeni stupanj obogaćenja.

Za pogon nuklearnih elektrana dovoljan je uranij obogaćen na 3% do 5% udjela uranija-235. Kada udio uranija-235 dosegne 20%, element se smatra visoko obogaćenim.

Uranij obogaćen na 90% ili više smatra se oružjem pogodnim za izradu nuklearnih bombi, jer može održati brzu, nekontroliranu lančanu reakciju potrebnu za eksploziju.

Iako se u javnosti često ističe vojni potencijal uranija, ovaj element ima i brojne mirnodopske primjene. Osim što pokreće gotovo 10% svjetske proizvodnje električne energije bez emisije ugljika, koristi se i u medicini – primjerice, u terapiji raka i dijagnostičkim postupcima. Također, obogaćeni uranij pogoni podmornice i nosače zrakoplova, omogućujući im dugotrajan i tihi rad.