Ministarstvo rada i socijalne skrbi objavilo je nepotpune podatke o tvrtkama koje zapošljavaju na crno. A usto ih i nije postavilo na baš neko vidljivo mjesto na svojoj službenoj internetskoj stranici. Pa je tako najavljena borba države protiv zapošljavanje na crno naišla na još jednu prepreku. Onu koju je ovaj put država, odnosno jedan njen dio, postavila samoj sebi. A ideja je bila da objavljivanje liste muljatorskih tvrtki odvrati druge od sličnog nauma.

Državni je interes da se rad na crno iskorijeni u što većoj mjeri. Jer, on ne samo da eksploatira one koji su prisiljeni raditi na taj način, nego radi štetu i cijelom društvu, odnosno državi koja na taj način gubi značajna financijska sredstva u proračunu. I naravno, u zdravstvenom i mirovinskom fondu.

Po informacijama koje je objavio naš list, izvjesno je da u nadležnom Ministarstvu baš i ne postoji neki veliki entuzijazam da se ostvari svrha cijele ove priče. A to je da tvrtke koje zapošljavaju na crno zaista završe na nekakvoj svojevrsnoj listi srama. Pa da onda to i njih, ali i druge tvrtke, odvrati od takve prakse. A ako se takva lista skriva iza nekoliko linkova na službenim internetskim stranicama, a usto ni sama lista ne sadrži sve potrebne podatke koje predviđa zakon, onda cijela priča gubi onaj osnovni smisao zbog koje je uostalom i započela. Da – ponovimo još jednom – ovo svojevrsno sramoćenje bude način odvraćanja tvrtki da zapošljavaju na crno. Ako sramoćenja nema, a nema ga dok se lista objavljuje na ovakav način, onda je cijeli poduhvat besmislen. Onda ga je bolje definitivno ukinuti, a zaposlene u Državnom inspektoratu osloboditi ove obveze kako bi se mogli posvetiti nekim drugim radnim zadacima čiji bi rezultati onda imali više smisla.

Još je ovo jedan dodatni dokaz koliko je Hrvatska kaotična i neuređena država. Em se masovno zapošljava na crno, em se do kraja ne poštuje ni jedan slabašan i blag propis kojim se ta pogubna praksa pokušava barem umanjiti ako se već ne može, to bi zaista bilo znanstvena fantastika, do kraja iskorijeniti.

Postoji neko tumačenje da su Hrvati živeći stoljećima pod stranom vlašću, naprosto naučili varati državu u kojoj žive jer je nikad ni nisu smatrali svojom. Pa im stoga ni nije bilo previše žao potkradati je izbjegavanjem plaćanja poreza. To se kao smatralo svojevrsnim oblikom borbe protiv stranog zavojevača. Pa su onda naprosto praksu usvajanu stoljećima prenijeli i u vlastitu državu. Pa, eto, sada i nju potkradaju po navici. Kao, teško im se sada kada su ostvarili svoj tisućljetni san samo tako skinuti s takvih običaja.

Nažalost, ova romantična verzija nastanka i postanka varanja države u Hrvata, naravno, daleko je od istine, koliko i potpuni podaci o vlasnicima tvrtki u koje zapošljavaju na crno od oka javnosti. Hrvatsko je društvo takvo kakvo jest, muljatorsko i prevarantsko prema vlastitoj državi, zbog niza drugih razloga koji nemaju baš nikakve veze s navodnim tisućgodišnjim sužanjstvom pod stranim krunama i vladarima. Hrvatsko društvo je naprosto takvo jer su Hrvati takvi. Kaotični i skloni korupciji i muljanju. Oni koji para nemaju rade to na sitno. Oni koji imaju, na veliko. Naravno, u zadnjih tridesetak godina ipak je uvedeno nešto reda. Nije više baš tako strašno kako je bilo kada su se pretvarale i privatizirale tvrtke i kada je bilo dovoljno imati nekog pajdu u Poreznoj pa da ni porez ne moraš platiti, a rad na crno bio je normalna stvar.

Ovaj slučaj, da se skrivaju podaci o imenima vlasnika tvrtki koji su u ozbiljnom prekršaju, na neki je način i slika napretka koji je Hrvatska napravila u zadnja tri desetljeća u svom naumu da postane pristojna i uređena država. Taj napredak zaista i postoji. Ali on je spor, kilav, polovičan i, čini se, ne baš do kraja poželjan. Ali postoji. Sama činjenica da nekakva lista ipak egzistira makar bila skrivena iza sedam mora i sedam gora, ipak govori da se nešto pokušava. Ali i da postoji kontra sila koja to sve pokušava vratiti na početne kaotične postavke iz ranih devedesetih. O tome govori i ovaj ping-pong koje državne institucije igraju s podacima i radom na crno. Vlada treba natjerati resorno Ministarstvo da objavi cjelovite podatke. I da oni budu vidljivi.