RIJEKA Najnovije izdanje Final Foura rukometne Lige prvaka iznova je potvrdilo da je netko jednostavno rođen da bude protagonist, misli se pritom na Ivana Pešića, senjsku rukometnu vratarsku klasu svjetske razine koji se nedavno, kao i u bezbroj prethodnih situacija, među vratnicama pretvara u lava pred kojim zaziru i najcjenjeniji svjetski lovci na golove. Bio je takav i u pohodu francuskoga kluba u Ligi prvaka, najjačem klupskom natjecanju na svijetu, u kojem je njegov Nantes, klub bogate tradicije duže od sedam desetljeća, osvojio treće mjesto na Starom kontinentu.

Kao što moreplovci poslije uspješne plovidbe zadovoljno mogu spustiti sidro vežući brod u luci, tako se osjećaju vrhunski sportaši dok guštaju u činjenici da su odgovorili tolikim izazovima. Druga je stvar što je slavni Peške prije povratka u matičnu luku svojega djetinjstva zastao na mondenoj Azurnoj obali, u kraju gdje je glasovita kockarnica, poput one u Monte Carlu, u krugu obitelji »sitno broji« do povratka u grad pod Nehajem.

– Eto me u Monacu. Kockam li? Ha, ha, ha, ni slučajno, došao sam na kratki odmor s obitelji, nisam osoba koju privlači rulet – javio se Ivan Pešić iz najslavnije svjetske kneževine. Riječ je kroz tolika desetljeća o elitnoj adresi koja mnogima djeluje egzotično i teško dostižno. – Monaco? Naravno da je lijepo, dobro je to sve, ali ja više volim ići u Hrvatsku. Koliko god da je lijepo, puno je ljudi, a ja ne volim gužve. Sada sam došao u Monaco, možda dođem i drugi put, ali nikad u ovom periodu. Stampedo, ajme meni. No, to sve traje nekoliko dana, a onda krećemo za Senj.

Zahtjevan ritam

Naravno da mu je drag već spomen njegova grada, ljubavi iz djetinjstva su zauvijek najdraže. Pogled na slavnu Nehaj kulu stvara gušte, druželjubiv kakav već jest, bit će rasprodan idućih dana za ugodne ćakule s brojnim čestitarima koje će zanimati iz prve ruke čuti tolike detalje o velikim dvobojima od onoga tko je bio među protagonistima.

– Od svega mi je najljepše kada se vraćamo u Senj, ni Monaco se ne može usporediti s mojim Senjom. Moji brojni prijatelji i ja imat ćemo vremena i tema za razgovore, bit će ugodnih ćakula i druženja koliko ti srce želi. Bilo je već toga ove godine po povratku doma, mojima u Senju više znači onaj siječanjski podvig kada smo bili drugi na svijetu od ovog mog klupskog uspjeha. No, dobio sam puno poruka poslije Final Foura Lige prvaka, pratili su Nantes i završni turnir najboljih u Europi. Samu francusku ligu prate malo teže budući da su prijenosi utakmica na francuskoj televiziji, ali Ligu prvaka prate cijelo vrijeme.

Kao u vicu u kojem čovjek voli nositi tijesne cipele zbog olakšanja kada se izuje, tako i vrhunski sportaši u jeku napora priprema, putovanja i stresova koje doživljavaju na velikim i teškim utakmicama imaju itekakvu utjehu u pomisli kako na dohvaćanje visokih ciljeva, tako i na činjenicu da poslije svega mogu uživati u odmoru.

– Nema dvojbe da je bilo teško i itekako naporno, ali nismo se dali. Nakupili su se pritom toliki nastupi, tko bi ih sve nabrojio, s onima pripremnima za nama je 70 do 80 utakmica u sezoni. Nije bilo lako, kako igračima u polju, tako i nama vratarima. U tolikim izjednačenima, vrlo uzbudljivim utakmicama, gleda se na svaki potez, svaka je lopta dragocjena. Pogriješi li se u svemu tome, još je gore.

U zimskom razgovoru na naš list nakon uspjeha na Svjetskom prvenstvu Pešić je poručio da mu je Final Four Lige prvaka najveći san, stvarnost je ispala još ljepšom, treće mjesto u Europi razlog je slavlja u klubu. Kakav već jest, senjski majstor među vratnicama odigrao je jednu od ključnih uloga u utakmici za treće mjesto, kllučno je bilo njegovih 14 obrana kojima je izluđivao šutere Barcelone.

Težak raspored

– Osjećaj je lijep, svi u klubu zadovoljni su sezonom. Nitko osim PSG-a nije se u Francuskoj dva puta zaredom plasirao na Final Four Lige prvaka, Montpellier i mi smo se izmjenjivali iz godine u godinu. Kada igraš u Ligi prvaka, raspored je uvijek teži i uvijek netko negdje kiksa. I mi smo kiksali, ali nismo toliko. Već sada razmišljam o francuskom prvenstvu, cilj nam je pobijediti PSG i nadam se da ćemo, ako Bog da, dogodine u tome i uspjeti. Sada smo malo više kiksali od njih i to je bilo presudno. S Ligom prvaka smo zadovoljni, jedino smo bili malo nezadovoljni polufinalnom utakmicom s Fuchse Berlinom koju smo dosta loše odigrali. Gidsel je zaradio crveni karton pa smo pomislili da imamo šanse, ali nismo uspjeli. Ima tu i neiskustva, samo jedan, dva naša igrača su prije igrala na Final Fouru, svi ostali su dosta mladi. Bili su prvi put na takvom turniru i možda su osjetili pritisak. Naravno da je pobjeda nad Barcelonom u susretu za treće mjesto lijepa utjeha. Ali možda smo mi mislili na onaj korak više, da se barem plasiramo u finale. No, dobro je, Barcelonu nije lako pobijediti.

Davni su dani kada je Ivan Pešić, rođen 1989. godine, s tek 15 godina došavši u Rijeku, nagovijestio o kakvom je vratarskom dragulju riječ. Po svemu sudeći, namjerava i dalje sjajiti među vratnicama.

– Ostajem u Nantesu, što se mene tiče, planiram braniti još pet godina na visokoj razini, a kasnije ćemo vidjeti – zaključio je Pešić.