RIJEKA  Da je mala zemlja poput Hrvatske čuvarica velikog sportskog blaga, netom su potvrdili i vaterpolisti na Svjetskom U-20 prvenstvu u Zagrebu na kojem su mladi nasljednici slavnih aktualnih svjetskih prvaka osvojili brončano odličje. Među njima je i Karlo Dragošević, jedan iz kvarteta Primorja Erste Bank, splitsko dite pod riječkim suncem. Iz Zagreba je poslije dobro odrađenih obaveza u bazenu stigao otići kući pod Marjan sa svojima najdražima popričati o uzbuđenjima i zadovoljstvima koja su iza njega, kako bi lakše razmišljao kada će i kako opet s kapicom na glavi zaplivati u nova nadmetanja.

Uz Savu je proteklih dana bilo itekako uzbudljivo, hrvatski su momci izazivali pozornost cjelokupnog hrvatskog sportskog auditorija koji im je na kraju zapljeskao na osvajanju jedne od tolikih medalja s kojima se može dičiti ovaj iznimno trofejni sport.

– Ukratko rečeno, bilo je fenomenalno. Svi su sada sretni, za nas igrače je ovo što smo prošli neopisivo dragocjeno iskustvo. Teško je opisati osjećaj da smo nakon sedam godina bez osvajanja odličja na najvećim natjecanjima mlađih uzrasta u nepunih godinu dana osvojili dvije medalje s ovom generacijom, to je uistinu nešto posebno – kaže Karlo Dragošević misleći na titulu europskih prvaka i svjetsku broncu.

Iskre

Samo vrhunski sportaši znaju kakvim su stresovima izloženi tijekom nastupa u velikim utakmicama, fizička i emotivna pražnjenja su velika i težak je »povratak u normalu« u kojoj nema dramatičnog nadmetanja sa suparnicima, razmišljanjima o njima i rezultatima koji tako mnogo znače.

– Ostaje i dalje taj ugodan, fenomenalan osjećaj. Itekako puno znači kada znaš da si dio momčadi u kojoj su svi uz tebe, samim time osjećaš manji pritisak dok igraš i automatski možeš pružiti najbolje, onih sto posto od sebe.

Karlo i prijatelji uzburkali su valove zanimanja za svoje nastupe, ali isto tako i silnih pohvala, smatraju ih generacijom koja može biti nasljednica tolikih trofejnih generacija hrvatskog vaterpola koje se pojavljuju već desetljećima, praktički od nastanka hrvatske države.

– Istina da je čovjeku teško biti objektivan kada gleda iznutra u momčad, ali sigurno je da tu ima nekoliko pojedinaca koji su »ludilo«. Ali onako među sobom o tome baš i ne pričamo previše pa neka to ostane naša stvar. Da ima iskra od kojih bi mogla buknuti vatra, to sigurno ima.

Nema dvojbe da je Primorje EB ostvarilo pun pogodak dovevši ga na Kantridu, u klub koji je tradicionalno odskočna daska za mlade, nadarene i ambiciozne vaterpoliste.

Rijeka

– Ambicija mi je ostati u Primorju EB, da tu radim i učim pod paskom trenera Igora Hinića i napredujem te kasnije, ako Bog da, zaigram za A reprezentaciju. To mi je najveći cilj. Uostalom, mislim da je to cilj svakog mladog sportaša.

Primorje EB je itekako gostoljubiva sredina za brojna imena koja su dolazila na Kantridu, tu se jednostavno »gosti ne osjećaju kao gosti«.

– Ja sam stvarno prezadovoljan Rijekom i cijelom sredinom u koju sam stigao, također i s uvjetima za rad. Činjenica je da ovako mladi igrač kada dođe u Rijeku, sigurno može napredovati, pogotovo s ovako dobrim trenerima. Stvarno je odlično, uistinu sam zadovoljan. Primorje EB posebno jer od mladih može napraviti ovako dobre igrače.

Karlo Dragošević nema puno vremena za predah, već razmišlja o skorašnjem juniorskom državnom prvenstvu, kao i novoj sezoni u Premier Regionalnoj ligi te nastupima u europskoj Konferencijskoj ligi. U ta će seniorska natjecanja ekipa Primorjaša krenuti značajno redizajnirana.

– Idućeg se tjedna već moram početi pripremati za državno prvenstvo, a naše su ambicije osvojiti zlato. Siguran sam da imamo daleko najbolju ekipu. Mislim da je cilj i plan kluba odigrati što bolju Regionalnu ligu i ostvariti što zapaženiji plasman. Mislim da ćemo ove sezone imati kvalitetnu ekipu. Nadam se da ćemo u hrvatskom prvenstvu biti među tri najbolje momčadi, a u Konferencijskoj ligi bismo htjeli stići što dalje – zaključio je Dragošević.