Nova TV nastavljajući obilježavati 25 godina djelovanja bilježi nove velike uspjehe. Nedavni projekt „Nogometno ludilo“, u kojem je u šest dana prikazano isto toliko nogometnih utakmica, na kanal Nove TV namamio je više od dva milijuna ljudi.

O raspletu Lige nacija čije je utakmice komentirao u programu Nove TV, o velikim pobjedama Hrvatske u uvodnim utakmicama kvalifikacija te o svome dugogodišnjem radu na televiziji koja slavi četvrt stoljeća, na stranicama televizijskog priloga razgovaramo s Ivanom Forjanom.

Ivane, nedavno ste u programu Nove TV komentirali utakmice „Final foura“ Lige nacija. Za početak, dojam da se ta Liga nacija ustalila kao dobro rješenje i kao da je sve manje skeptika koji osporavaju to natjecanje?

Upravo tako, na ovogodišnjem Final Fouru Lige nacija vidjeli smo kako je natjecanje u potpunosti zaživjelo. Mislim da je takav slučaj bio i prije dvije godine, kada su Vatreni igrali finale protiv Španjolske, a ove godine pratili smo dva sjajna polufinala, od kojih je ono Španjolske i Francuske ponudilo pravi spektakl.

Alternativa Ligi nacija su u pravilu nezanimljive i nekompetitivne prijateljske utakmice, a Liga nacija nudi taj natjecateljski element. Najbolje se to ocrtalo i u gledanosti utakmica koje smo prenosili u programu Nove TV – dosegnule su više od 1,2 milijuna ljudi, a kompletan nogometni tjedan, uključujući dvoboje naše reprezentacije protiv Gibraltara i Češke, više od 2 milijuna ljudi.

Svojim komentarom pratili ste obje polufinalne utakmice te borbu za broncu. S kakvim ste očekivanjima dočekali susrete, što ste očekivali od utakmica i jeste li iznenađeni raspletima polufinala i utakmica za medalju?

Očekivao sam sjajan nogomet prije svega, što se i ostvarilo. Prednost u prvom polufinalu osobno sam dao Njemačkoj, zbog toga što je domaćin. No nakon zabijenog gola prestali su igrati, a Roberto Martinez znalački je pogodio zamjenama i okrenuo utakmicu u korist Portugala.

Drugo polufinale zaista je ponudilo ono najbolje od nogometa i ne mogu reći da sam iznenađen pobjedom Španjolaca. U momčadi imaju fantastične pojedince poput Yamala i Williamsa, sjajno su vođeni i zasluženo su dobili Francuze.

S druge strane, Francuska je u utakmici za treće mjesto ponovno pokazala koliko širok roster ima i mislim da će, upravo iz tog razloga, biti jedan od glavnih favorita na Mundijalu u Sjevernoj Americi iduće godine.

Istovremeno sa završnicom Lige nacije, tih smo dana u programu Nove TV pratili hrvatsku reprezentaciju. Kako opisujete igru Hrvatske u prve dvije utakmice, posebice u dvoboju s Češkom? U pomlađenoj reprezentaciji, seniori su obavili veći dio posla u ključnom dvoboju.

Na pravi način startali smo s kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a kada u dvije utakmice zabiješ 12 golova, teško je ne biti zadovoljan i optimističan po pitanju svega što slijedi Vatrenima. Pratio sam i reprezentaciju na pripremama u Rijeci i baš sam s kolegama novinarima komentirao kako se vidi jedna dobra energija i spremnost da se u kvalifikacije krene s dvije pobjede.

Tako je i bilo, Vatreni su opravdali ulogu prvog favorita skupine i lako se obračunali s Gibraltarom i Češkom. Da, vukli su nas senatori, predvođeni Lukom Modrićem i briljantnim Ivanom Perišićem, koji je po tko zna koji put pokazao da je prava „mašina“. Posebno se to vidjelo u ogledu s Češkom, u kojem je „pojeo“ jednog Vladimira Coufala, respektabilnog braniča s gotovo 150 nastupa u engleskoj Premier ligi.

U nastavku kvalifikacija Hrvatsku čekaju susreti sa protivnicima koji nisu prvi pa ni drugi razred europskog nogometa. Kakvu postavu Hrvatske i koje nove igrače želite vidjeti u ostatku kvalifikacija?

Prije svega nadam se da će priliku napokon dobiti Toni Fruk, koji je trebao debitirati još u četvrtfinalu Lige nacija protiv Francuske, no igrom slučaja, ipak nije ušao u igru krajem dvoboja. Nažalost, na ovo reprezentativno okupljanje stigao je ozlijeđen i ponovno propustio debi.

Ako sve bude u redu, nadam se da ćemo ga u reprezentativnom dresu napokon vidjeti u rujnu protiv Farskih otoka. Također, kroz ove kvalifikacije trebao bi se u potpunosti etablirati Franjo Ivanović, iza kojeg je sjajna sezona, a prilike će vjerojatno biti i za našeg dragulja Luku Vuškovića.

Nova TV posljednjih tjedana obilježava 25 godina postojanja. Na televiziji radite već 14 godina, stoga kako opisujete radni vijek na televiziji? Što biste istaknuli kao najvrjedniju pojedinost rada na televiziji?

Na Novu TV stigao sam na četvrtoj godini fakulteta i kao student počeo raditi u informativnom programu. Prošao sam kompletan razvojni put, od dežurnog novinara do reportera i upravo na tom putu stekao sve vještine i znanja koja su mi danas potrebna u obavljanju svakodnevnog posla.

Rad na televiziji je dinamičan, stresan, iziskuje brzu prilagodbu na novonastale situacije i karakteriziraju ga svakodnevni rokovi. S druge strane, za mene je to najzanimljiviji i najuzbudljiviji posao kojeg sam oduvijek htio raditi, budući da volim biti u pokretu, na terenu i svakodnevno okružen zanimljivim pričama i ljudima.

Od malih nogu zaljubljen sam u sport, za što je zaslužan moj djed koji me vodio na brojne utakmice i uz kojeg sam počeo pratiti razne sportove. Srećom, praćenje sporta danas mi je i profesija u kojoj uživam. Rad na televiziji pruža vam mogućnost da budete kreativni i u prilogu ili izvještaju se izrazite kroz spoj slike, zvuka, glazbe, grafika i još mnogo toga.

Na Novu TV došli ste na nju kao dvadeset-jednogodišnji mladić. Možete li se prisjetiti svojih novinarskih početaka? Kakve ste zadatke obavljali, što vam je bilo najteže, kako vam je tada bilo ući u vrli novi svijet?

Na Novu TV stigao sam prije 14 godina, a sjećam se kako mi je urednik na moj prvi radni dan bio prerano preminuli kolega Mislav Bago. Zadužio me da cijeli dan osvježavam internetsku stranicu HAK-a, Hrvatskih cesta, Hrvatskih voda, Sabora i Vlade i da mu prijavljujem ako se što dogodi.

Slične zadatke dobivao sam prvih nekoliko mjeseci, „dežurao“ u redakciji, a sjećam se da sam prvi prilog napravio o tome kako se političari snalaze na visokim vrućinama. I tako, malo po malo počneš dobivati sve ozbiljnije priloge i razvijaš se u profesionalnom smislu. Prije otprilike četiri godine prešao sam iz redakcije newsa u redakciju sporta i na taj način ostvario svoju dugogodišnju želju.

Tko vam je tijekom dugogodišnjeg rada na televiziji dao najbolji savjet i kako je on glasio?

Bilo bi nepravedno izdvajati samo jednu osobu i samo jedan savjet jer ih je zaista bilo mnogo. Kroz karijeru bio sam i jesam okružen zaista sjajnim kolegama, od kojih nastojim upiti znanje i konstantno učiti nešto novo.

No, kako sam već spomenuo Mislava Bagu, uvijek se rado sjetim lakoće kojom je znao doprijeti do sugovornika i gotovo svakoga, u bilo kojem trenutku, nagovoriti na izjavu. Nama „klincima“ uvijek je bio spreman pomoći i ta kolegijalnost bila je jedna od njegovih glavnih kvaliteta.

Kako se kroz 14 godina mijenjala televizija i vaš skupa s njome?

Televizija, kao i svaki medij, doživjela je brojne promjene. Ali, u svojoj suštini, ostala je nepromijenjena i zadržala osnovne postulate rada na njoj.

Ipak, informacije su danas sve dostupnije, publika im pristupa sve lakše, pa i mi u Dnevniku moramo ponuditi nešto novo, nešto što još nisu konzumirali tijekom dana. Mislim da je to jedan od najvećih izazova.

Ne možemo ne spomenuti domaće prvenstvo. Pratili ste rasplet za titulu i riječku duplu krunu. Imali smo prilike o tome razgovarati na stadionu, ali i poslije na dočeku na Korzu. Kako vas se dojmila šampionska Rijeka i kako opisujete doček na Korzu nakon osvajanja trofeja?

Mislim da je Rijeka zasluženo osvojila naslov prvaka i čestitam im na tome. Kroz sezonu su najviše pokazali i na pravi način iskoristili kikseve konkurencije.

Doček je bio sjajan, Riječani su pokazali da žive i dišu za svoj grad i svoj klub. Posebno mi je drago zbog mog šogora Brune Gode, koji je uzeo duplu krunu i doživio te prekrasne scene na Korzu.

Je li vam se svidio novi format Lige prvaka?

Je, mislim da je pružio još više uzbuđenja i još više kompetitivnosti. Na neki način, manji klubovi imaju više prilike za prolazak u play off. Vidjeli smo koliko je blizu tome bio i zagrebački Dinamo.

I za kraj, u našem zadnjem intervjuu otprije otprilike godinu dana kazali ste mi da vam je želja napraviti intervju za Zlatanom Ibrahimovićem. Radi li se što po tom pitanju i ako Luka Modrić pređe u Milan hoće li taj intervju možda biti izgledniji (smijeh)?

Nažalost, intervju sa Zlatanom još uvijek nije na vidiku, ali, kako i sami kažete – istoga trenutka ga mijenjam za intervju s Lukom u crveno-crnom dresu.