iStock
povezane vijesti
Novi znanstveni istraživački rad otkriva kako šišmiši uspijevaju izbjeći razvoj raka unatoč svojem dugom životnom vijeku, a ta bi saznanja mogla biti izuzetno bitna za razumijevanje otpornosti na ovu bolest kod ljudi.
Iako su šišmiši malene životinje, neke vrste mogu doživjeti i do 40 godina, što je gotovo deset puta duže nego što bi se očekivalo na temelju njihove veličine. Za usporedbu, ljudi bi s takvom dugovječnošću redovito puhali 180 svjećica na rođendanskoj torti.
Istraživanje koje su vodili znanstvenici s University of Rochester u SAD-u pokazalo je da šišmiši održavaju iznimnu ravnotežu između dva suprotstavljena procesa u svom tijelu. Naime, posjeduju višestruke kopije gena p53, poznatog kao supresor tumora, dok ljudi imaju samo jednu kopiju, a neke druge životinje otporne na rak, poput slonova, imaju ih do 20. Mutacije u ovom genu povezane su s više od polovice svih ljudskih karcinoma.
Međutim, preagresivni mehanizmi za uništavanje stanica također nisu poželjni, pa se šišmiši oslanjaju na preaktivni enzim telomerazu koji omogućuje njihovim stanicama da nastave rasti i dijeliti se. Iako bi sama po sebi visoka aktivnost telomeraze povećavala rizik od raka, pojačana funkcija gena p53 to učinkovito kontrolira. Ova sofisticirana ravnoteža između rasta stanica i njihove kontrole predstavlja jedinstveni biološki mehanizam.
Dodatno, imunološki sustav šišmiša iznimno je učinkovit u eliminaciji potencijalno kancerogenih stanica, a pritom izaziva vrlo malo upalnih reakcija, što dodatno doprinosi njihovoj otpornosti na rak.
Iako je još prerano za zaključke o primjeni ovih saznanja na ljude, istraživanje potvrđuje ključnu ulogu gena p53 u prevenciji raka, što može potaknuti razvoj novih lijekova usmjerenih na ovaj gen.
