Misija HNK Rijeke i njezinog predsjednika Damira Miškovića u povezivanju Kvarnera s istokom Slavonije, konkretno Rijeke i Vukovara ide dalje.

Treća velika ovosezonska pobjeda Rijeke, nakon prvenstva i kupa, bilo je otkrivanje Slomljenog srca Vukovara, spomenika ubijenoj djeci grada heroja. Štoviše bila je to najveća ovosezonska pobjeda Rijeke jer prvenstva i kupovi će se i dalje osvajati, dok se samo jednom u životu, osobe ili kluba, dogodi mogućnost ispisivanja posvete djeci – najnevinijim žrtvama svakog rata. Ujedno, otkrivanje Slomljenog srca Vukovara je poslalo, posebno važnu u ovom danima kad bubnjevi globalnog rata tako glasno udaraju, silno snažnu poruku o besmislu sukoba i potrebi da se svim silama radi na miru. A to je nešto s čime se sportski uspjesi zasigurno ne mogu komparirati.

A da govor Damira Miškovića nije bio samo lijepa misao izgovorena u posebno osjećajnom trenutku otkrivanja spomenika, onaj o trajnoj emocionalnoj povezanosti Vukovara i Rijeke, pokazao je još jedan susret koji je uslijedio svega nekoliko sati nakon Borova naselja. Susret na Trpinjskoj cesti.

Dakako, tamo je delegaciju “Rijeke” dočekao Stipe Majić Pipe, posljednji zapovjednik obrane Trpinjske ceste, jedan od nasljednika legendarnog Blage Zadre, čovjeka koji je svojim znanjem i hrabrošću okupio oko sebe slične, Pipe je bio jedan od njih, koji su sasvim sigurno bili jedni od najznačajnijih ljudi koji su preokrenuli budućnost jugoistoka Europe, u jednom dijelu poznate kao Balkan. Onaj od strane JNA zamišljeni “lagani” prolaz kroz lijepi, mirni, uglađeni Vukovar kako bi se što brže, svakako prije zime te 1991. godine zatvorilo planiranu Karlobag-Virovitica liniju, se u velikoj mjeri raspao upravo zbog Trpinjske ceste, zbog Blage Zadre i njegovih ratnika.

– Velika mi je želja, a s obzirom da je realizacija u dobroj mjeri već krenula nadam se da uskoro neće biti samo želja, u ovoj mojoj kući u kojoj se nalazi i “Mustang”, kafić koji je neotuđivi dio naše ratne priče, napraviti Spomen sobu branitelja Trpinjske ceste, prostor posvećen Blagi Zadri i ratnim danima ljeta i jeseni 1991. godine. Blagu smo smrtno ranjenog doveli upravo u ovaj prostor tako da je njegova simbolika tim veća. Koncept Spomen sobe, za koji se jako zalaže još jedna osoba iz nogometnog svijeta – Igor Štimac, je izlaganje dokumentirane priča o njegovom djelovanju i zaslugama za današnju slobodu Hrvatske. Bit će to i priča o Žutim mravima, potrudit ćemo se, zajedno s muzejskim postavom koji se nalazi preko puta, u nekadašnjoj “mjesnoj zajednici”, napraviti zaokruženu priču koja će zauvijek širiti istinu o vremenima u kojima se rodila hrvatska samostalnost, pojašnjava nam Majić koji je u zadnjih dvadesetak godina izgradio i jako zanimljivu karijeru autora i producenta niza dokumentarnih filmova što bilježe istinu o Vukovaru. “Glavu dole, ruke na leđa” je možda i najekspresivniji, pa i najpoznatiji njegov film. Zašto filmovi? Jer je zaborav najgori neprijatelj istine i silna opasnost za rađanje mogućih budućih sukoba. Kad ratne priče dobiju svoju dokumentiranu istinu, budućnost sigurno ima veće šanse za – sretnu budućnost.

– U priču o Trpinjskoj cesti i uređenje prostora posvećenog istinskom, velikom hrvatskom heroju Blagi Zadri ušli smo prije nešto manje od dvije godine, a sada krećemo u veliku završnicu kako bismo sve što je naš domaćin Stipe Majić zamislio okončali do 16. listopada, dana tragičnog stradanja Blage Zadre. HNK Rijeka i ja osobno na sebe smo preuzeli taj posao, osiguranje financijskih sredstava da bi se konačno napravilo ono što branitelji s Trpinjske cesete oduvijek zaslužuju. Rekao sam i ponavljam – možda je između Rijeke i Vukovara mnogo kilometara, ali kad su u pitanju emocije kao i razumijevanje obaveze da se istinita ratna priča ispriča i izloži generacijama koje dolaze, baš zato da se ratovi ne bi ponavljali, nema te daljine koju ne možemo premostiti, istaknuo je Mišković nakon Majićevog izlaganja.

Rijeka u Vukovaru, odnosno na stadionu Cibalije u Vinkovcima gostuje 20. rujna ove godine. Iako će, tim više bude li i grupne Europe, raspored utakmica “Rijeke” biti jako zgusnut, ne sumnjamo da će igrači Armada i svi navijači u velikom broju tog dana pohoditi Trpinjsku cestu i svega nekoliko kilometara udaljeno Borovo naselje u kojem je svoj život počelo Slomljeno srce Vukovara. Jer, da parafraziramo poznati mural iz Jelšana: emocije ne poznaju kilometre.