Nedavno je u povijesnom arhivu Samostana sv. Frane franjevaca konventualaca u Cresu pronađeno nekoliko inkunabula, knjiga tiskanih prije 1500. godine, za koje se pokazalo da su pripadale Marku Maruliću.

Pronašao ih je Zvonko Pandžić, hrvatski filozof i filolog iz Würzburga u Njemačkoj, otprije poznat domaćoj javnosti po iznimnim otkrićima Marulićevih rukopisa.

Marulićeva oporuka

Poznato je da je Marulić svojom oporukom, koju je sastavio 1521. godine, oko 200 knjiga ostavio prijateljima, franjevcima na Poljudu, dominikancima i pustinjacima na Marjanu, a najveći dio njegovi su opunomoćenici trebali prodati i dobivenim novcem nahraniti sirotinju i izbjeglice.

Nakon Marulićeve smrti knjige su otkupile bogatije obitelji i samostani. Prof. Pandžić je posljednjih godina otkrio više inkunabula iz Marulićeve oporuke u samostanskim knjižnicama, poneke i u javnima, pa je krenuo u potragu po samostanima na jadranskim otocima.

Vrlo važne inkunabule, rukopise, slike i note otkrio je kod franjevaca na Košljunu, u Kamporu na Rabu i u Hvaru, pa je bio siguran da i creski franjevci moraju imati nešto od Marka Marulića.

Do sada je sigurno identificirao četiri inkunabule kao Marulićeve. Prije svega to je zbirka korizmenih propovijedi dominikanca Gabriela Barlette iz 1497. godine, te važne inkunabule rimskih klasika iz Marulićeve oporuke, povjesničara Salustija, pjesnika Vergilija i pisca Kvintilijana.

Marulićevi rubni komentari na Vergilijevoj “Eneidi” / Foto Walter Salković

Tiskane su između 1472. i 1482. godine i obiluju rubnim i interlinearnim bilješkama, a na unutarnjoj strani prednje korice Vergilijevih djela su i brzopotezni crteži crnom tintom.

Posebno je važna inkunabula Gabriela Barlette s naslovom »Sermones quadragesimales«, tiskana u Brescii 1497. godine. U Barlettinu djelu ima i jedan rukopisni dodatak, pjesma koja započinje sa »Zdrav prisveti križu« i tematski odgovara Velikomu petku.

Dodatni dokaz

Pandžić smatra da je creska inkunabula dodatni dokaz da je autor prijevoda propovijedi upravo Marko Marulić što neki hrvatski filolozi osporavaju.

U arhivu i knjižnici franjevačkog samostana u Cresu prof. Pandžić je pregledao još dvije inkunabule i naslove nekih cinquecentina (postinkunabula) koje bi također mogle potjecati iz Marulićeve biblioteke.

No, kako creski franjevci čuvaju nekoliko stotina cinquecentina valja ih sve pregledati, posebno one koje Marulić po naslovima nabraja u svojoj oporuci ili ih citira u svojim tiskanim i djelima u rukopisu.

Za konačan popis Marulićevih knjiga u Cresu nužno je dakle daljnje istraživanje koje traži dosta vremena, ali prof. Pandžić najavljuje da će to pokušati ostvariti već tijekom ove godine.

Prošlu je godinu, podsjetimo, u povodu 500. godišnjice smrti velikog europskog humanista i oca hrvatske književnosti Marka Marulića, Vlada Republike Hrvatske proglasila Godinom Marka Marulića.

Diljem Hrvatske raznim se programima obilježio taj veliki jubilej, na znanstvenim skupovima predstavljen je Marulićev opus i njegova ključna uloga u oblikovanju hrvatskog kulturnog identiteta, ali proučavanje Marulićevog rada, od iznimnog značaja za hrvatsku književnost i kulturnu baštinu, i dalje se nastavlja.

O Zvonku Pandžiću

Zvonko Pandžić je završio gimnaziju u Splitu, a u Freiburgu im Breisgau u Njemačkoj studirao je filozofiju, klasičnu filologiju i teologiju (patristiku).

Nakon studija prelazi u njemačku državnu službu gdje je postao viši studijski savjetnik u trajnom pozivu. Svoj znanstveni rad posvetio je pretežito zaboravljenim hrvatskim humanistima, pa je tako u Kölnu 1999. godine objavio i komentirao na njemačkom četiri latinska sveska Cresanina Frane Petrića Discussiones Peripateticae iz 1583.

U Zagrebu je 2005. tiskao kritičko latinsko izdanje (uz hrvatski prijevod i komentar na engleskom) prve hrvatske gramatike Pažanina Bartola Kašića Osnove hrvatskoga jezika.

Godine 2009. objavio je knjigu Nepoznata proza Marka Marulića, u kojoj je identificirao izgubljenu zbirku rukopisa koju je Marulić pisao za svoju sestru Elviru (Biru), a 2021. godine u Dubrovniku je objavio prvo kritičko izdanje Judite koje iz temelja mijenja dosadašnje interpretacije tom važnog Marulićeva djela.