CRIKVENICA – Ako je Ljupka Dimitrovska barku malu što pušta na sve strane brodom zvala, kako onda nazvati mali, brzi i udobni katamaran koji svakodnevno, praktički 365 dana u godini, prevozi Crikveničane u Šilo i Šilare u Crikvenicu? Možda »dobitak na lotu«, jer mnogobrojnim lokalcima ova brodska linija uvelike olakšava životne potrebe.

Dostupnost usluge, pristupačna cijena, brzina, izbjegavanje gužve, komfor, vjetar u kosi… Sve su to prednosti brodske linije koja je nakon kraćeg prekida ponovo uspostavljena 11. srpnja prošle godine i od tada svakodnevno stoji putnicima na usluzi, i to prvenstveno zahvaljujući Robertu Josipu Manestru, koncesionaru i direktoru crikveničkog poduzeća Tramonto, ali i Primorsko-goranskoj županiji, Gradu Crikvenici i Općini Dobrinj.

Jutarnja rutina

I sami smo provozali katamaranom koji spaja Crikvenicu i Šilo i obrnuto, uvjerivši se »iz prve ruke« u iznimnu važnost postojanja ove brodske linije za lokalno stanovništvo, ali i brojne turiste. Vožnja traje od 8 do 10 minuta u jednom smjeru.

U jutarnjim lipanjskim satima na putu za Šilo srećemo umirovljenicu Zoricu Car, koja je, kako kaže, »fetiva bodulka rojena va Šilu«. Živi u Šilu, ali ima i stan u Crikvenici pa će u šali reći da posjeduje »dvojno državljanstvo«

– Pretežno sam u Šilu, ali imam i potrebe doći u Crikvenicu gdje mi živi sin. Linija je super! Nemam nikakvih primjedbi, vožnje su redovite i točne, a djelatnici uslužni.

Sve je naj-naj – govori Zorica koja se brodskom linijom vozi besplatno budući da umirovljenici i djeca do 3 godine imaju pravo na besplatnu kartu.

Domicilno stanovništvo, pak, može dobiti popust od 50 posto na iznos karte. Redovna cijena iznosi svega 3,88 eura u jednom smjeru.

Srećemo i Aliju Topalovića koji se na vožnju brodom odlučio kako bi najjednostavnije prebacio umjetničku sliku iz Crikvenice u Šilo.

– Inače živim u Zagrebu, ali djeca imaju nekretninu u Šilu i Crikvenici. Pokušao sam sliku ugurati u auto, ali sam na kraju odlučio da mi je najjednostavnije otići do Crikvenice katamaranom i vratiti se istim putem u Šilo. Zadovoljan sam što postoji ova linija, praktična je i brza, sjedni i vozi se – kaže Topalović.

Od prvog dana ponovne uspostave linije kao kondukterka na katamaranu radi mlada Morena Manestar. Morenu pitamo poznaje li već sve putnike ponaosob.

– Da, posebno one koji dolaze na prve jutarnje linije. Oni su svaki dan ovdje, u isto vrijeme dolaze i odlaze. Prošle godine se jedan gospodin nije pojavio samo jedan dan i već smo se zabrinuli.

Kasnije nam je otkrio da je morao na »kontrolu« u Rijeku, srećom sve je prošlo dobro – prepričava Morena

Dodaje da ona i mladi kapetan Marin Kuzel svako jutro obavezno porazgovaraju sa svakim putnikom.

– Naučili smo gdje tko živi, gdje ima zemlju, maslinu, smokvu – u šali će Morena.

Za njezinu »jutarnju rutinu« brine se Rudi Gašić, koji joj svako jutro donosi voće i zobenu kašu u zdjelici.

– Rudi i ja smo kolege kineziolozi i već se duže vrijeme poznajemo. Rudi zna da nisam jutarnji tip. Pitao me jedno jutro u 6 sati jesam li doručkovala.

Rekla sam mu da je dobro što uopće imam oči otvorene, a kamoli još da doručkujem u to doba. Od tad se Rudi svako jutro pobrine da imam redoviti i zdravi doručak – kaže Morena.

Najbrži put

Dok naš »capitano di nave« sigurno »tuče more«, pitamo ga je li bilo kakvih nepredvidivih situacija na brodu ili anegdota koje je voljan podijeliti s javnošću.

– Ništa posebno. Do sada nije bilo hitnih intervencija. Spašavali smo jedan gumenjak dok smo plovili na redovnoj liniji, čak su i ljudi priskočili u pomoć. Srećom, sve je dobro završilo – otkriva kapetan Marin.

Nakon razgovora s putnicima, kondukterkom i kapetanom broda, red za »ćakulu« dolazi i na »gazdu broda«. Crikvenički poduzetnik Robert Josip Manestar otkriva nam i povijesni značaj ove linije.

– Crikvenica je sa Šilom povezana oduvijek. Bilo barkom, drvenim brodom, bilo čak i plivačkim maratonom Crikvenica – Šilo koji će se ove godine održati po 115. put.

Godine 1959. ovdje je zaplovio i trajekt »Bodulka«, čineći tako prvu trajektnu liniju u bivšoj državi – napominje Manestar, dodavši da je ova linija i danas jako važna, kako za lokalno stanovništvo, tako i za turiste. Sezonalnost je prisutna, ali ljudi ima uvijek, naročito kad s proljećem nastupe ljepši dani.

– Otočani često dolaze u Crikvenicu na placu, u banku ili Finu. Sve je više koriste i turisti, pogotovo biciklisti. Ako treba, ukrcavamo i kućne ljubimce.

Putuju stari i mladi, neovisno o dobu dana. Logično, stariji češće putuju ujutro, a mladi navečer, budući da se uvijek nešto događa u Crikvenici ili Šilu.

Lani smo liniju produljili do 21 sat, a ove sezone ćemo najvjerojatnije do 23 sata ili ponoći. Vozimo svakih 15 minuta, a vozni red modificiramo ovisno o potrebama ljudi.

Najveća prednost je ta što linija funkcionira svih 12 mjeseci u godini, a ona je zapravo i najbrži put do otoka, što je idealno u ljetnim mjesecima kako bi se izbjegla gužva koja se u sezoni stvara na Krčkom mostu.

Najljepše u svemu tome je to što možeš upoznati puno ljudi i doživjeti puno pozitivnih i lijepih emocija – zaključuje Robert Josip Manestar.