Svečanim misnim slavljem u Perivoju Trsatskog svetišta danas je proslavljena stota godina ustanovljenja Riječke nadbiskupije kao i blagdan njezinog zaštitnika sv. Vida.

Bila je to središnja proslava nadbiskupijskog jubileja, a predvodio ju je posebni izaslanik pape Lava XIV. kardinal Matteo Zuppi, predsjednik Talijanske biskupske konferencije u koncelebraciji s kardinalom Josipom Bozanićem, riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem, apostolskim nuncijem u Hrvatskoj Giorgiom Lingua, mnogim (nad)biskupima iz Hrvatske i susjednih zemalja te brojnim svećenicima.

Svi su oni u Perivoj su došli došli iz trsatske bazilike, u procesiji u kojoj je nošena replika najstarijeg riječkog prikaza sv. Vida u reljefu, s početka 16. stoljeća.

Bila je velika vrućina te je najveći broj vjernika u misi sudjelovao iz hlada Fotice, a okupili su se iz svih krajeva nadbiskupije i iz susjednih biskupija, onih koje su u pojedinim povijesnim razdobljima dijelile put s Riječkom nadbiskupijom.

Slavlju su nazočili predstavnici državnih i lokalnih vlasti, među njima župan PGŽ-a Ivica Lukanović i gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić, predstavnici drugih vjerskih zajednica, znanstvenih, kulturnih i drugih institucija Grada Rijeke i PGŽ-a.

Misa proslave jubileja na svoj je način oslikala povijest, dakako posebno sadašnjost Riječke nadbiskupije. Služena je na latinskom jeziku, dijelom i staroslavenskom, a sudjelovanje vjernika kao i velikog nadbiskupijskog zbora bilo je na hrvatskom, slovenskom i talijanskom jeziku. Bilo je dostojanstveno, svečano i radosno, bilo je veliko zajedništvo.

Pravi čin zahvalnosti

Kardinal Zuppi je u propovijedi uputio snažne duhovne i društvene poruke. Rekao je da je ta proslava, svečana i bogata značenjima, pravi čin zahvalnosti.

– Promatramo ljepotu Božjeg zajedništva s nama i njegove ljubavi koja nas povezuje te oslobađa od tiranije ega, od individualizma koji nas svodi na potrošače ili zatvorene i samodostatne stvarnosti.

Zajedništvo je veza koja ne poništava razlike, nego ih sjedinjuje u jedno, jer samo zajedno dolazi do izražaja vrijednost svakog pojedinca. Zajedništvo je cirkularno: svi primamo iz njegove punine i jedinstva, i svi smo pozvani obogatiti ga svojom ljubavlju i osobnom svetošću.

U zajedništvu smo različiti, ali nismo podijeljeni… Zahvalimo za svako dobro koje nas je pratilo ovih sto godina i trudimo se svjedočiti ga našoj braći i sestrama, znajući da nije svejedno kako živimo…

Povijest ovih sto godina nosi i dramatičan teret boli, ponekad skrivene i neopisive – ubojstva, mučenja, prisilne egzoduse; nasilja koja teško zamišljamo, plodove zla koji su profanirali Hram Božji u svakoj ljudskoj osobi i tragično obilježili suživot ljudi.

Sjeme zla nikad nije neaktivno: ono suši srce, onemogućuje odnose, opravdava ravnodušnost i uvijek priprema neprijateljstva i podjele, potiče razdvojenost, prijezir, udaljenost.

Stoga je jedini put za prekidanje tragičnog lanca zla – oko za oko, što sve čini slijepima – slavljenje ovoga jubileja kao prigode za “opraštanje i molbu za oprost”, za čišćenje spomena, za naš život kao kršćana punih ljubavi.

Pročišćeno srce ne zaboravlja; naprotiv, sposobno je spoznati bol kako bi izgradilo ono što je zlo razrušilo, prepoznati da je bližnji uvijek moj bližnji, a ne stranac ili, još gore, neprijatelj, tumačio je kardinal.

Učiti se ljubiti

Rekao je da smo jedni dio drugih, da nam ljubav otkriva kako smo stvoreni jedni za druge, i naglasio je da je učiti se ljubiti evanđeoska naredba koja definira kršćanstvo.

– Prisjećanje zajedničkih i osobnih patnji neka bude poticaj za svijest i opomenu: ne hraniti mržnju, ne prihvaćati poganske totalitarizme ili slijepi nacionalizam koji ponižavaju čovječanstvo i domovinu, nego čuvati i razvijati jedinstveni dar mira.

Pročistiti spomen nipošto ne znači zaboraviti, nego razumjeti da je svako nasilje neprihvatljivo, boriti se protiv Kajinova instinkta i osvojiti u srcu mir koji potom mnogima oko nas postaje dar. Bezuvjetan, razoružavajući mir, poručio je.

Pamćenje proteklih sto godina prema kardinalovim je riječima i promatranje Pedesetnice koja “sve podsjeća da budemo uključivi i da svatko nauči govoriti jezik razumljiv svakom drugom”.

– Mi smo živi dio ove Katoličke Crkve, istinske partikularne i opće, bratstva jer smo svi Kristovi i svi ispunjeni njegovim Duhom ljubavi. To je bogatstvo vašega grada, gdje je bilo uobičajeno prolaziti pored sinagoge, evangeličke ili pravoslavne crkve, koristiti jezike kao u kozmopolitskom gradu.

Crkva je uvijek, kao i na Duhove, kozmopolitska, univerzalna, sposobna učiniti svijet domom, a naš dom svijetom.

Ne prestajmo njegovati i razvijati crkveno jedinstvo, zalažući se za pravednost i odbacujući sve što bi moglo ugroziti mir među vjernicima, narodima i državama, rekao je dodajući da neka riječka proslava i biskupijski jubilej budu poticaj za jačanje misijske preobrazbe riječke Crkve s obnovljenim pastoralnim žarom i plodonosnom ljubavlju.

– Svijet danas treba Kristovo svjetlo, koje svatko od nas može odraziti svojim životom, gostoljubivošću, postajući most da bližnji dosegne Boga i njegovu ljubav. Odgovorimo osobno na njegov poziv ljubavi, sumirao je kardinal Zuppi.

Podsjetio je na moto pape Lava XIV. “U jednome Kristu budimo jedno”, i zaključio molitvom starih Riječana: “Pomogao nam sveti Križ svetoga Vida!”

Jubilej nije samo slavlje

Nadbiskup Uzinić je na kraju svečane mise poručio da je to slavlje zajednička zahvala Bogu za sto godina biskupije u Rijeci. Zahvalio je svima, prije svih papi Lavu XIV. koji je kardinala Zuppija kao svog izaslanika uputio na jubilej riječke Crkve, kao znak svoje blizine.

Isto tako, objasnio je da prisutnost kardinala Zuppija nije samo znak poštovanja Crkve u Rimu prema Crkvi u Rijeci već i znak da je Crkva u Rimu bliska partikularnim crkvama, znak da je Crkva ujedinjena.

Podsjetio je da je Riječka nadbiskupija nastala i djelovala u složenim povijesnim okolnostima.

– Njezina povijest uključuje hrvatske, talijanske i slovenske korijene, a njezina sadašnjost oblikovana je sekularnim i pluralnim društvom. Upravo u toj raznolikosti – uz sve rane koje su ostale – danas, pomirena s prošlošću, naša Crkva izgovara veliko: hvala.

Hvala Gospodinu koji je počelo svega. Hvala svima koji su nam prethodili. Hvala svima koji su gradili, molili, služili i ljubili u ovom prostoru – i onima koji su zbog povijesti morali otići, a ostali su povezani s nama u molitvi i baštini.

Jubilej nije samo slavlje – to je i poziv na obraćenje, da pročistimo pamćenje, da budemo Crkva koja ne zaboravlja grijehe, ali ih ne prenosi kao teret nego kao izazov pomirenja.

Crkva koja se ne zatvara nego otvara. Crkva koja ljubi više, kako nas poziva papa Lav XIV. Crkva koja je most. Zato danas ne slavimo samo prošlost nego i budućnost. I ne završavamo nego nastavljamo.

Nastavljamo biti Crkva hodočasnika nade. Crkva sidra koje je usidreno u Krista. Crkva otvorenih ruku i mostova, a ne zidova. Crkva koja se usudi voljeti više i povezivati dublje.

Naš hod se nastavlja – ali iz ove euharistije nosimo ono najvažnije: sigurnost da nismo sami. S nama je Crkva u Rimu s papom Lavom koji nam je poslao svoga izaslanika u osobi kardinala Zuppia.

I svi vi dragi gosti okupljeni na ovom slavlju, ste s nama. I mnogi drugi koji nas prate svojom molitvom. Ali ono najvažnije: Krist je s nama. On nas je doveo ovamo. I on nas vodi dalje.

Neka nas i dalje prate i naši zaštitnici koji su također s nama: sv. Vid i Trsatska Majka Milosti. Neka oni i u novom stoljeću naše riječke Crkve zagovaraju za nas. Da i dalje možemo ljubiti više. I jedni drugima biti razlog za nadu, poručio je nadbiskup Uzinić.

Na svečanoj misi jubileja izvedena je nova himna sv. Vida “Kakav dar”, čiju kompoziciju potpisuje mo. Giovanni Geraci, a tekst prof. Mihaela Matešić. Cijelu misu animirao je veliki zbor s više od 200 pjevača iz cijele Nadbiskupije pod ravnanjem mo. Geracija.