Nije naodmet primijetiti da su četiri najgore države u EU-u po broju poginulih u prometu s Balkana
Ove je godine u prometu na cestama dosad poginulo 115 osoba, 16 posto više nego u istom razdoblju 2024. A ovaj je lipanj posebno dramatičan. U sedam dana ovog mjeseca na cestama život je izgubilo čak 16 osoba. Prema podacima iz Europske komisije Hrvatska je bila na četvrtom mjestu s 62 poginulih u prometu u 2024. godini, odmah iza Rumunjske sa 77, Bugarske sa 74 te Grčke sa 64 smrtno stradalih na milijun stanovnika. Ipak, zabilježen je pad smrtno stradalih u Hrvatskoj u odnosu na 2023. godinu kada je zabilježena 71 poginula osoba u prometu na milijun stanovnika.
Velike su to tragedije. Ne treba čovjek biti nikakav prometni stručnjak da vrlo brzo pohvata barem nekoliko sasvim očiglednih razloga zbog kojih se sve to događa.
Kao jedan od očiglednijih nameće se izostanak ili preniska razina represije. Stara je izreka da je batina iz raja izašla, odnosno da je batina sam raj, kako neki kažu. Naravno, ne mislimo ovdje doslovno na fizičko kažnjavanje vozača koji krše propise kao neku mjeru prevencije koja bi onda dovela do znatnog smanjenja broja nesreća na cestama. Ali kazne – novčane, oduzimanje dozvole i slične mjere – ipak bi trebale biti veće. Možda čak i puno veće. Naravno, ne bi to potpuno ukinulo pojavu prometnih nesreća, ali puno strože sankcije bi ipak natjerale mnoge da bolje razmisle kada prekoračuju dozvoljenu brzinu ili kada naruče i drugu pivu prije nego što sjednu za volan.
Naravno, ako bi se išlo u represiju, svakako treba postojati i netko tko bi je provodio. To su prometni policajci kojih nema dovoljno i koji su rastegnuti do točke pucanja. Pojavom povoljnih kredita za kupovinu automobila koja se dogodila prije dvadesetak godina, došlo je do prave eksplozije kada je u pitanju povećanje broja vozila koja sudjeluju u prometu. A povećao se s time i broj vozača. Da se ne spominju ljetni mjeseci kada se broj vozila u prometu višestruko multiplicira, posebno naravno u onim predjelima gdje turisti najviše i dolaze. Promet je postao toliko ogroman da bi se pokrivanje svih prekršaja praktički trebalo osnovati dodatnu vojsku prometnih policajaca koja bi trebala uvodi red u kaos koji vlada na domaćim cestama. A Hrvatska si nešto takvo ipak ne može priuštiti.
Zapravo ne može si priuštiti ni jedna zemlja. Mentalitet vozača je veliki problem u Hrvatskoj. Na najmanji se zastoj počinje bjesomučno trubiti, na najmanje bespotrebno usporavanje vozila ispred, kreće se često u neoprezna pretjecanja kojima se želi uštedjeti kakvih desetak sekundi ugrožavajući time ostatak života. Tu je naravno i prekomjerno uživanje alkohola koje je, nažalost, u Hrvatskoj također oblik kulture življenja. Odnosno možda je bolje reći nekulture. A što zaključiti na osnovu činjenice da je čak 50 posto onih koji su poginuli ove godine nastradalo zbog toga jer nisu bili vezani. Iz MUP-a izlaze i s podacima koji govore o tome da nije u pitanju samo nekultura kad je u pitanju promet, nego je u Hrvata na djelu i svojevrsna kriza srednjih čak i poznijih godina. S automobila na motore prelaze ljudi koji imaju 40, 50, čak i 60 godina. Među poginulima na dva kotača našla se ove godine osoba koja je imala više od 70 godina.
Možda bi trebalo razmisliti i o reformi sustava izdavanja vozačkih dozvola. Možda dodatno pojačati zahtjeve koji se trebaju ispuniti da se položi vozački ispit. Možda dodatno postrožiti liječničke preglede.
A kada već govorimo o mentalitetu, nije naravno naodmet primijetiti da su četiri najgore države u EU-u po broju poginulih u prometu s Balkana. Naravno, jako je uvijek nezahvalno olako poopćavati stvari, a ipak nešto govori i činjenica da na prva četiri mjesta po gubicima u prometu nisu skandinavske države. Ako nekome možda smeta ovo stavljanje Hrvatske u balkanski kontekst, jasno da nismo samo mediteranska i srednjoeuropska država.
Što da se radi? Možda bi donekle pomogli stalni apeli vozačima da ne piju prije nego što sjedaju u automobil, da kada sjednu da se zavežu, da poštuju crveno svjetlo na semaforu, da poštuju obilježeni pješački prijelaz, da ne prekoračuju brzinu, da poštuju pravilo davanja prednosti, da… Dugačak je taj popis i svakom je jasno što bi trebalo raditi. Ali se to ne radi. Mentalitet i izostanak represije. To je to.
Zlatko Crnčec
Pojačati kazne za prometne prekršaje
Zlatko Crnčec
09. lipanj 2025 08:50
Foto Saša Tadinac PIXSELL
Nije naodmet primijetiti da su četiri najgore države u EU-u po broju poginulih u prometu s Balkana
Ove je godine u prometu na cestama dosad poginulo 115 osoba, 16 posto više nego u istom razdoblju 2024. A ovaj je lipanj posebno dramatičan. U sedam dana ovog mjeseca na cestama život je izgubilo čak 16 osoba. Prema podacima iz Europske komisije Hrvatska je bila na četvrtom mjestu s 62 poginulih u prometu u 2024. godini, odmah iza Rumunjske sa 77, Bugarske sa 74 te Grčke sa 64 smrtno stradalih na milijun stanovnika. Ipak, zabilježen je pad smrtno stradalih u Hrvatskoj u odnosu na 2023. godinu kada je zabilježena 71 poginula osoba u prometu na milijun stanovnika.
Velike su to tragedije. Ne treba čovjek biti nikakav prometni stručnjak da vrlo brzo pohvata barem nekoliko sasvim očiglednih razloga zbog kojih se sve to događa.
Kao jedan od očiglednijih nameće se izostanak ili preniska razina represije. Stara je izreka da je batina iz raja izašla, odnosno da je batina sam raj, kako neki kažu. Naravno, ne mislimo ovdje doslovno na fizičko kažnjavanje vozača koji krše propise kao neku mjeru prevencije koja bi onda dovela do znatnog smanjenja broja nesreća na cestama. Ali kazne – novčane, oduzimanje dozvole i slične mjere – ipak bi trebale biti veće. Možda čak i puno veće. Naravno, ne bi to potpuno ukinulo pojavu prometnih nesreća, ali puno strože sankcije bi ipak natjerale mnoge da bolje razmisle kada prekoračuju dozvoljenu brzinu ili kada naruče i drugu pivu prije nego što sjednu za volan.
Naravno, ako bi se išlo u represiju, svakako treba postojati i netko tko bi je provodio. To su prometni policajci kojih nema dovoljno i koji su rastegnuti do točke pucanja. Pojavom povoljnih kredita za kupovinu automobila koja se dogodila prije dvadesetak godina, došlo je do prave eksplozije kada je u pitanju povećanje broja vozila koja sudjeluju u prometu. A povećao se s time i broj vozača. Da se ne spominju ljetni mjeseci kada se broj vozila u prometu višestruko multiplicira, posebno naravno u onim predjelima gdje turisti najviše i dolaze. Promet je postao toliko ogroman da bi se pokrivanje svih prekršaja praktički trebalo osnovati dodatnu vojsku prometnih policajaca koja bi trebala uvodi red u kaos koji vlada na domaćim cestama. A Hrvatska si nešto takvo ipak ne može priuštiti.
Zapravo ne može si priuštiti ni jedna zemlja. Mentalitet vozača je veliki problem u Hrvatskoj. Na najmanji se zastoj počinje bjesomučno trubiti, na najmanje bespotrebno usporavanje vozila ispred, kreće se često u neoprezna pretjecanja kojima se želi uštedjeti kakvih desetak sekundi ugrožavajući time ostatak života. Tu je naravno i prekomjerno uživanje alkohola koje je, nažalost, u Hrvatskoj također oblik kulture življenja. Odnosno možda je bolje reći nekulture. A što zaključiti na osnovu činjenice da je čak 50 posto onih koji su poginuli ove godine nastradalo zbog toga jer nisu bili vezani. Iz MUP-a izlaze i s podacima koji govore o tome da nije u pitanju samo nekultura kad je u pitanju promet, nego je u Hrvata na djelu i svojevrsna kriza srednjih čak i poznijih godina. S automobila na motore prelaze ljudi koji imaju 40, 50, čak i 60 godina. Među poginulima na dva kotača našla se ove godine osoba koja je imala više od 70 godina.
Možda bi trebalo razmisliti i o reformi sustava izdavanja vozačkih dozvola. Možda dodatno pojačati zahtjeve koji se trebaju ispuniti da se položi vozački ispit. Možda dodatno postrožiti liječničke preglede.
A kada već govorimo o mentalitetu, nije naravno naodmet primijetiti da su četiri najgore države u EU-u po broju poginulih u prometu s Balkana. Naravno, jako je uvijek nezahvalno olako poopćavati stvari, a ipak nešto govori i činjenica da na prva četiri mjesta po gubicima u prometu nisu skandinavske države. Ako nekome možda smeta ovo stavljanje Hrvatske u balkanski kontekst, jasno da nismo samo mediteranska i srednjoeuropska država.
Što da se radi? Možda bi donekle pomogli stalni apeli vozačima da ne piju prije nego što sjedaju u automobil, da kada sjednu da se zavežu, da poštuju crveno svjetlo na semaforu, da poštuju obilježeni pješački prijelaz, da ne prekoračuju brzinu, da poštuju pravilo davanja prednosti, da… Dugačak je taj popis i svakom je jasno što bi trebalo raditi. Ali se to ne radi. Mentalitet i izostanak represije. To je to.