ZAGREB – Nakon policijskog privođenja predsjednika uprave Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića – koji je kolateralna žrtva u aferi s vjetroelektranama, pa je odmah pušten kući – u javnosti je krenula lavina optužbi na račun tog poduzeća. Kritičari zamjeraju Šumama to što unatoč svom monopolističkom položaju i golemom nacionalnom bogatstvu kojim upravljaju, posluju gotovo na rubu profitabilnosti, pa čak i podižu kredit kako bi namaknule novac za plaće oko 8.000 zaposlenih.

Štoviše, mnoge poduzetnike godinama smeta činjenica da moraju plaćati posebnu naknadu za šume, koja im – zajedno sa stotinama ostalih neporeznih nameta – stvara dodatne troškove u poslovanju. Stoga je iz poslodavačkih udruga krenuo novi val zahtjeva za ukidanje ili smanjenje naknade za šume. Mnogi poslodavci smatraju da Šume mogu potreban novac osigurati boljim vlastitim poslovanjem.

Mogućnost kredita

Međutim, u Hrvatskim šumama smatraju da kritičari pretjeruju i da nemaju dovoljno informacija. Glasnogovornica Ana Juričić Musa potvrdila nam je da Šume zaista razmišljaju o mogućnosti kredita, ali ga zasad nisu podigle.

– To se dosad nije dogodilo, a nadamo se da i neće, ali moramo biti spremni za sve situacije s obzirom na proceduru prethodnih suglasnosti koje Društvo mora ishoditi, kaže Juričić Musa. Napominje da Šume ne bi pomišljale na kredit da nisu pogođene nevoljama zbog pandemije koronavirusa, poput ostalih poduzeća.

Kad je epidemija krenula, Šume su prerađivačima drva, na njihovu molbu, produljile rok plaćanja sirovine sa 60 na 100 dana. Ako utjecaj pandemije potraje i ako drvoprerađivački sektor ni u produljenom roku ne bude mogao uredno podmirivati svoje obveze, Hrvatske šume su spremne osigurati novac kod poslovnih banaka, tvrdi glasnogovornica.

Pojednostavljeno, na tvrdnje iz javnosti da slabo gospodare bogatstvom kojim raspolažu, Hrvatske šume odgovaraju da njima profit ne može biti na prvom mjestu, već trebaju biti odgovorne zajednici. Unatoč toj odgovornosti, Šume posluju pozitivno, s dobiti koja nije velika s obzirom na njihove prihode veće od dvije milijarde kuna. Posljednjih godina dobit iznosi 50 do 100 milijuna kuna.

– Nismo sigurni što podrazumijevate pod »velikom« dobiti, kaže Juričić Musa. »Hrvatske šume gospodare tako da uvažavaju ekonomske, ali i ekološke i socijalne aspekte zajednice u kojoj rade, pa se tako radi po strogim principima održivog gospodarenja. Resursi se ne iscrpljuju, nego se koriste potrajno, kako se ne bi ugrozio njihov opstanak. Štoviše, cilj nam je ulagati u šumu tako da sutra vrijedi više nego danas«, tvrdi glasnogovornica.

Korist za prerađivače

Ne treba zaboraviti da se stanovnici brojnih općina u Hrvatskoj, osobito u Gorskom kotaru, godinama žale da od šumskog bogatstva, u kojem žive, nemaju puno koristi. Stoga su hrvatske vlasti odlučile da Šume uplaćuju doprinos jedinicama lokalne samouprave, koji je 2018. godine povećan 2,5 do tri puta.

Tako je lokalna samouprava u Hrvatskoj lani od Šuma dobila 126 milijuna kuna u svoje proračune.
Osim toga, Hrvatske šume idu na ruku i domaćoj drvnoj idustriji. Sirovinu joj prodaju po nižoj cijeni, prema naputku Vlade koja želi potaknuti finalnu preradu drva u Hrvatskoj – smanjiti izvoz trupaca te povećati izvoz namještaja. Da prerađivači drva imaju itekakve koristi od takve politike Hrvatskih šuma, koje su im zbog pandemije produljile i rokove za plaćanje, potvrđuje Marijan Kavran, direktor Drvnog klastera.

– Hrvatske šume neosporno mogu poslovati bolje i učinkovitije, ali njima se ipak upravlja po načelu dobrog gospodara, s obzirom na općekorisnu funkciju koje šume imaju za svaku zemlju, pa i za Hrvatsku, smatra Kavran. Da Šume trče za profitom, dodaje, drvna industrija ne bi dobivala drvo po povoljnijoj cijeni od tržišne. Kavran je siguran da i Šume imaju koristi od drvne industrije, koja je njihov veliki kupac.

Netko mora platiti

Kad bi Hrvatske šume trčale samo za profitom, Hrvatska bi vjerojatno izgledala poput mnogih zemalja koje su opustošile svoje šume, ugrožavajući i opstanak ljudi, vjeruje Kavran. U tom sklopu on se protivi ukidanju naknade za šume, koju moraju plaćati sva poduzeća u zemlji.
– Ako se neće plaćati naknada za šume, onda će se potrebna sredstva morati izdvajati izravno iz državnog proračuna. S obzirom na ubrzane klimatske promjene, netko mora platiti za to da bi planet bio bolji, upozorava Kavran. Otkud će se financirati borba protiv potkornjaka koji uništava šume u Gorskom kotaru, protiv mrežaste stjenice koja je napala 60 posto hrastovih šuma, ili protiv gljivičnog nametnika koji je pogodio oko 80 posto jasena u našoj zemlji, pita direktor Drvnog klastera.
Naknada za šume uvedena je u Hrvatskoj potkraj 1990-ih godina, ali je u međuvremenu znatno smanjen iznos koji poduzeća moraju plaćati. Isprva je tom naknadom prikupljano više od 400 milijuna kuna godišnje, a danas se prikuplja od 180 do 200 milijuna.
– Kad bi se ta naknada ukinula, to bi za šume na kršu, koje ne stvaraju dobit nego samo traže ulaganja, imalo teške posljedice, ponajviše u smislu nedostatnih sredstava za protupožarnu zaštitu i sanaciju nakon požara, a posebice u svjetlu katastrofalnih posljedica ubrzanih klimatskih promjena, upozorava Juričić Musa.