Nema nikakve dvojbe da Ivu Rinčić čeka bitka puno teža i neizvjesnija od izborne pobjede nad SDP-om
Nezavisna kandidatkinja za gradonačelnicu Rijeke Iva Rinčić, koju podržava šest stranaka, uskoro će preuzeti ključeve Korza 16 od Marka Filipovića. Kojega je u drugom krugu gradonačelničkih izbora uvjerljivo pobijedila. Gotovo pa plebiscitarnom podrškom građana koji su iskoristili biračko pravo. Nažalost, izlaznost je bila mala i tako je nastavljen negativan trend povećanja demokratskog deficita kojim se ugrožava legitimitet i riječke izvršne vlasti, ali i riječkog predstavničkog tijela. No, tako je kako je, jer svi imaju pravo odlučiti hoće li obaviti građansku dužnost ili ne.
Prije samo nekoliko mjeseci ovakav epilog lokalnih izbora u Rijeci bilo je teško predvidjeti. Vjerojatno ni Iva Rinčić ni njezini suradnici ni u najluđim snovima nisu zamišljali takav scenarij. Kao što izbornu katastrofu koja se dogodila nisu predviđali u riječkom SDP-u. Od onoga što su na Korzu 6 zamišljali kao nasljedno političko pravo prijenosa vlasti s koljena na koljena, odnosno s jednog SDP-ovog kandidata na drugog, nije ostalo ništa. Čini se da je tome tako jer su podcijenili građane Rijeke. A to je najgora stvar koju neka stranka može napraviti. Ajde još nekako što su na unutarstranačkim izborima onemogućili kandidaturu za još jedan mandat Marku Filipoviću. Ali nakon toga dopustili su istom tom Marku Filipoviću da se kandidira i da izglede Sandre Krpan svede na minimum kada je riječ o izbornom rezultatu. Rezultat je bio povijesni neuspjeh SDP-ove kandidatkinje koja nije ni ušla u drugi krug. Kao i katastrofa SDP-a kada je riječ o broju vijećnika u gradskom parlamentu jer su spali samo na tri mandata.
Bratoubilački rat u toj stranci sigurno je jedan od razloga za izborni rezultat Ive Rinčić. No, dobar dio zasluga ide samoj Ivi Rinčić. Ona je prije četiri godine ušla u Gradsko vijeće na listi nezavisnog kandidata Davora Štimca. Nakon pola mandata Štimac je raspustio nezavisni klub vijećnika. Moglo se tada konstatirati da je priča sa Štimcem i njegovim suradnicima, Ivom Rinčić i Mašom Magzan, u smislu političke budućnosti okončana. No, Iva Rinčić nije se predala i nastavila je djelovati kao oporbena vijećnica aktivno kao i do tada. Onda su joj se priključili Akcija mladih i Unija Kvarnera, točnije dva vijećnika, Vedran Vivoda i Robert Salečić. U tim trenucima vjerojatno ni oni sami nisu znali što će i kako će kada je riječ o lokalnim izborima. Rijeka je bila SDP-ovo leno i bez obzira na sve krive ili dvojbene odluke tada SDP-ovog gradonačelnika Marka Filipovića, pobjeda na lokalnim izborima izgledala je kao utopija. Ma koliko izgledi za pobjedu nad SDP-om bili mali, a realno bili su mali, ona je vjerovala da je to moguće i da se isplati pokušati. Tvrdila je tada, tvrdila je kada se kandidirala, da je Rijeci potrebna promjena zbog toga što grad nakon višedesetljetnog upravljanja od strane SDP-a stagnira. I kada se tome doda, kako reče Filipović, da si je SDP pucao ne u nogu, nego u glavu, stvorila se pretpostavka za plebiscit u njezinu korist. Još su uvijek svježe emocije zbog pobjede, završena je kampanja i kreće ono što će biti još i teže od pobjede nad SDP-om u Rijeci.
A to je promjena paradigme upravljanja sustavom gradske uprave, gradskih tvrtki i gradskih ustanova. Rinčić je poslala pomirbenu poruku radnicima u tom sustavu i to je dobro. Jer, nitko tko bi ljude plašio sječom glava ne bi imao izglede za bilo kakvu promjenu. U četiri godine mogla je, zajedno sa svojim zamjenicima Vedranom Vivodom i Aleksandrom-Sašom Milakovićem, detektirati koji su najveći problemi zbog kojih su građani tražili promjenu. Ipak, jedna je stvar detektirati, a druga je stvar promijeniti. Ne treba imati iluzija da u tom nastojanju neće naići na otpor u sustavu. Iva Rinčić je dokazala da ne odustaje lako i da će se s Vivodom i Milakovićem uhvatiti u koštac s tim problemima. Ono što joj neće ići u prilog su velika očekivanja građana koji dobrim dijelom vjeruju da je sama činjenica da je SDP izgubio izbore dovoljna za promjenu paradigme.
Očekivanja su velika, ali svatko realan bi trebao znati da kvartovske garaže neće niknuti preko noći, kao što preko noći neće doći do ozelenjavanja grada, čistih riječkih ulica, povećanja broja polazaka i poštovanja voznog reda Autotroleja… Za ocjenu njezinog rada ipak će biti presudna dinamika uvođenja promjena. Bude li prespora, građani će biti nezadovoljni. Nema nikakve dvojbe da Ivu Rinčić čeka bitka puno teža i neizvjesnija od izborne pobjede nad SDP-om.
Damir Cupać
Vrijeme promjena
Damir Cupać
05. lipanj 2025 07:36
Foto Vedran Karuza
Nema nikakve dvojbe da Ivu Rinčić čeka bitka puno teža i neizvjesnija od izborne pobjede nad SDP-om
Nezavisna kandidatkinja za gradonačelnicu Rijeke Iva Rinčić, koju podržava šest stranaka, uskoro će preuzeti ključeve Korza 16 od Marka Filipovića. Kojega je u drugom krugu gradonačelničkih izbora uvjerljivo pobijedila. Gotovo pa plebiscitarnom podrškom građana koji su iskoristili biračko pravo. Nažalost, izlaznost je bila mala i tako je nastavljen negativan trend povećanja demokratskog deficita kojim se ugrožava legitimitet i riječke izvršne vlasti, ali i riječkog predstavničkog tijela. No, tako je kako je, jer svi imaju pravo odlučiti hoće li obaviti građansku dužnost ili ne.
Prije samo nekoliko mjeseci ovakav epilog lokalnih izbora u Rijeci bilo je teško predvidjeti. Vjerojatno ni Iva Rinčić ni njezini suradnici ni u najluđim snovima nisu zamišljali takav scenarij. Kao što izbornu katastrofu koja se dogodila nisu predviđali u riječkom SDP-u. Od onoga što su na Korzu 6 zamišljali kao nasljedno političko pravo prijenosa vlasti s koljena na koljena, odnosno s jednog SDP-ovog kandidata na drugog, nije ostalo ništa. Čini se da je tome tako jer su podcijenili građane Rijeke. A to je najgora stvar koju neka stranka može napraviti. Ajde još nekako što su na unutarstranačkim izborima onemogućili kandidaturu za još jedan mandat Marku Filipoviću. Ali nakon toga dopustili su istom tom Marku Filipoviću da se kandidira i da izglede Sandre Krpan svede na minimum kada je riječ o izbornom rezultatu. Rezultat je bio povijesni neuspjeh SDP-ove kandidatkinje koja nije ni ušla u drugi krug. Kao i katastrofa SDP-a kada je riječ o broju vijećnika u gradskom parlamentu jer su spali samo na tri mandata.
Bratoubilački rat u toj stranci sigurno je jedan od razloga za izborni rezultat Ive Rinčić. No, dobar dio zasluga ide samoj Ivi Rinčić. Ona je prije četiri godine ušla u Gradsko vijeće na listi nezavisnog kandidata Davora Štimca. Nakon pola mandata Štimac je raspustio nezavisni klub vijećnika. Moglo se tada konstatirati da je priča sa Štimcem i njegovim suradnicima, Ivom Rinčić i Mašom Magzan, u smislu političke budućnosti okončana. No, Iva Rinčić nije se predala i nastavila je djelovati kao oporbena vijećnica aktivno kao i do tada. Onda su joj se priključili Akcija mladih i Unija Kvarnera, točnije dva vijećnika, Vedran Vivoda i Robert Salečić. U tim trenucima vjerojatno ni oni sami nisu znali što će i kako će kada je riječ o lokalnim izborima. Rijeka je bila SDP-ovo leno i bez obzira na sve krive ili dvojbene odluke tada SDP-ovog gradonačelnika Marka Filipovića, pobjeda na lokalnim izborima izgledala je kao utopija. Ma koliko izgledi za pobjedu nad SDP-om bili mali, a realno bili su mali, ona je vjerovala da je to moguće i da se isplati pokušati. Tvrdila je tada, tvrdila je kada se kandidirala, da je Rijeci potrebna promjena zbog toga što grad nakon višedesetljetnog upravljanja od strane SDP-a stagnira. I kada se tome doda, kako reče Filipović, da si je SDP pucao ne u nogu, nego u glavu, stvorila se pretpostavka za plebiscit u njezinu korist. Još su uvijek svježe emocije zbog pobjede, završena je kampanja i kreće ono što će biti još i teže od pobjede nad SDP-om u Rijeci.
A to je promjena paradigme upravljanja sustavom gradske uprave, gradskih tvrtki i gradskih ustanova. Rinčić je poslala pomirbenu poruku radnicima u tom sustavu i to je dobro. Jer, nitko tko bi ljude plašio sječom glava ne bi imao izglede za bilo kakvu promjenu. U četiri godine mogla je, zajedno sa svojim zamjenicima Vedranom Vivodom i Aleksandrom-Sašom Milakovićem, detektirati koji su najveći problemi zbog kojih su građani tražili promjenu. Ipak, jedna je stvar detektirati, a druga je stvar promijeniti. Ne treba imati iluzija da u tom nastojanju neće naići na otpor u sustavu. Iva Rinčić je dokazala da ne odustaje lako i da će se s Vivodom i Milakovićem uhvatiti u koštac s tim problemima. Ono što joj neće ići u prilog su velika očekivanja građana koji dobrim dijelom vjeruju da je sama činjenica da je SDP izgubio izbore dovoljna za promjenu paradigme.
Očekivanja su velika, ali svatko realan bi trebao znati da kvartovske garaže neće niknuti preko noći, kao što preko noći neće doći do ozelenjavanja grada, čistih riječkih ulica, povećanja broja polazaka i poštovanja voznog reda Autotroleja… Za ocjenu njezinog rada ipak će biti presudna dinamika uvođenja promjena. Bude li prespora, građani će biti nezadovoljni. Nema nikakve dvojbe da Ivu Rinčić čeka bitka puno teža i neizvjesnija od izborne pobjede nad SDP-om.