RIJEKA  U domu prvaka na Rujevici je očekivano zatišje. Igrači i treneri na najzasluženijem od svih odmora, radna zajednica u uobičajenom dnevnom ritmu, a uprava i struka u punom pogonu. Telefoni Antoninija Čuline, Darka Raića Sudara i Damira Miškovića očekivano najčešće zvone zbog Tonija Fruka, Stjepana Radeljića i Nike Jankovića. Od konkretnih ponuda do (masovnog) interesa.

I realna je opcija da ovog ljeta sva trojica naprave izlazne transfere. S druge strane, jučer je na ovim istim stranicama glavni trener Radomir Đalović jasno istaknuo klupsku nakanu da svi igrači s kojima je osvojio dvostruku krunu budu dio barem Rijekinog inicijalnog kvalifikacijskog europskog puta.

Taj put započinje drugim pretkolom Lige prvaka 22. ili 23. srpnja (uzvrat 29. ili 30. srpnja), a protivnika će se doznati već za trinaest dana, na ždrijebu 18. lipnja. Dan kasnije okupit će se prva momčad na prvom danu priprema za sljedeću sezonu.

Da je Rijeka klub koji, kako joj se zna spočitavati, prodaje odmah, bilo koga i bilo kojem prvom ponuđaču, onda barem dvojica iz terceta Fruk-Radeljić-Janković već jučer ne bi bili igrači Rijeke.

Izlet

Što su, noseći oba trofeja sa sobom, doslovno, Mišković, Čulina, Đalović, Juričić i Raić Sudar radili cijeli ponedjeljak i utorak, osim kupanja na Pagu i izleta na Kornate iz čisto »nautičko-gastronomsko-enoloških« razloga?

– Puno toga, a malo za javnost – smije se sportski direktor, u »narodu« poznatiji kao DRS.

– Kao prvo, radije nećemo prodati nikoga nego prihvatiti ponudu s kojom nismo maksimalno zadovoljni i mi i igrač – počinje Raić Sudar.

– S druge strane, poželjna smo destinacija mnogima, nemamo što kriti. Mnogi se i nude. Ali doći će samo oni za koje se svi složimo da su odmah igrači za Rijeku ili vjerujemo da će to sigurno postati. Pa će se kao i uvijek u nekim slučajevima pogoditi, a u nekima ne, ali strategija je jasna: najmanje pet naših mladih u kadru, nema prodaje ako ponuda ne zadovoljava naše kriterije, što duže zadržati aktualnu momčad na okupu jer Liga prvaka je »iza ugla«, karakter igrača koji dolazi jednako je bitan kao njegovo nogometno znanje i uklapanje u Đalovićevu trenersku ideju.

Ugovori su istekli Djouahri, Selahiju i Godi…

– Imamo dosta mogućih pojačanja, a onda i naših mladih igrača na njihovim pozicijama. Djouahra i Selahi moraju odlučiti jesu li spremni ostati u našim platežnim okvirima, a Bruno o tome je li spreman ući u novu sezonu i opet se, bez ikakvih jamstava, boriti za svoje mjesto u prvih 11.

Koliko je domaćih, a koliko stranih igrača i koliko je onih iz HNL-a, a koliko iz stranih liga koju su na listi mogućih pojačanja?

– I jedno i drugo je tu negdje, na 50:50 – rekao je Darko Raić Sudar.

Snovi i mašta

Kvarner je u nogometnom zanosu koji lako preraste u euforiju. Pa je dovoljno da neki igrač projuri riječkom zaobilaznicom ili da netko čuje kako je najavio svog dolazak u Rijeku da se kao nalet vjetra gradom prošire glasine o »sigurnom dolasku«, tj. ulaznom transferu.

Tek primjera radi, spomenimo jedno ime. Zasad najglasnije zvoni priča o »sigurnom povratku« Antonija Mirka Čolaka. Koji bi se morao odreći jednogodišnje zarade u Italiji, daleko veće od onoga što bi mogao dobiti na Rujevici.

A sve je krenulo zbog konstatacije koja je istinita. Čolak se stvarno vraća u Rijeku. Na ljetni odmor i krstitke. Čovjek će biti kum, Rijeka mu je u srcu, ovdje je stekao brojne prijatelje i normalno da će doći u Rijeku. I u klub. Posjetiti drage ljude.

Ali niti je on lud da ode na višestruko manju plaću, niti je Rijeka luda da probije sve svoje zadane financijske okvire (i odštetom i ugovorom) za nogometaša kojeg obožava, ali na kojeg bi trebalo potrošiti nerealno velik novac, a zarada od naknadne prodaje igrača koji u rujnu puni 32 godine je zapravo nemoguća.

Tako da, ljudi dragi, sanjajte i maštajte, ali ne nasjedajte na baš svaku ćakulu. Ljetni mercato nije uzbudljivi sprint, nego iscrpljujuće naporni maraton. Koji će Rijeka opet otrčati, u najgorem slučaju – jako dobro. Tako je bilo u 90 posto slučajeva. A klub je sada u boljoj poziciji nego godinama unazad.