RIJEKA – Toni Flego, profesionalni plesač i član Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske, priprema svoj prvi veći autorski i koreografski rad »No Win for Dance«, klupsko-scenski događaj koji kombinira performans, poeziju i plesnu umjetnost. Pretpremijera, besplatna za članove Talijanske zajednice Rijeka, je 30. svibnja, premijera (+ DJ set Miće Mace) je 31. svibnja, a repriza 1. lipnja u Circolu s početkom u 20 sati.

Predstava je inspirirana poetikom Krzysztofa Kieslowskog i njegovom trilogijom »Tri boje«, a sve je smješteno u suvremeni kontekst Europe u raspadu – s nostalgijom, gubitkom ideala i borbom za zajedništvo. Koreografiju i izvedbu potpisuje Toni Flego, dramaturgiju Žak Valenta, dizajn svjetla i zvuka Mara Prpić, vizualni identitet Afrodita Lekaj, a glazbu Michal Ziben. Projekt su financirali Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Rijeka te je ostvaren u suradnji s UO TRAFIK, Zajednicom Talijana Rijeka i Films 1.618.

Kieslowski kao inspiracija

Naslov predstave je »No Win for Dance«. Zašto ste je tako odlučili nasloviti i sadrži li naslov simboličko značenje?

– Naslov »No Win for Dance« za mene predstavlja snažnu izjavu. Ples, nažalost, često ne »pobjeđuje« – ostaje na marginama društvenog i kulturnog interesa. U usporedbi s drugim umjetničkim formama poput opere, drame ili filma, ples ne dobiva jednaku financijsku podršku ni vidljivost. Kroz ovaj naslov želim ukazati upravo na tu nepravdu i skrenuti pažnju na činjenicu da se nezavisna scena i samostalni umjetnici nedovoljno podržavaju i prepoznaju, unatoč vrijednosti i važnosti koju nose.

Predstava je inspirirana poetikom poljskog filmskog redatelja Krysztofa Kieslowskog i njegovom trilogijom »Tri boje«. U kojem smislu vas je Kieslowski inspirirao?

– Krysztof Kieslowski jedan je od umjetnika koji me već duže vrijeme duboko inspirira. Često se vraćam njegovim filmovima i iznova se gubim u njegovoj suptilnoj i slojevitoj poetici. Ono što me posebno privlači jest njegova sposobnost da kroz naizgled jednostavne narative prenese snažne emocije i postavi duboka, univerzalna pitanja. Njegov rad odiše osjećajnošću koja nenametljivo, ali snažno dira u srž čovjeka – i upravo ta kombinacija jednostavnosti i dubine me najviše fascinira.

Simbolika boja

I u vašoj predstavi bavite se simbolikom boja. Na koji način? Jeste li se u tom pogledu upustili u istraživanje boja?

– U ovoj predstavi boje nose snažnu simboliku i svaka od njih ima svoje posebno značenje. Crvena boja za mene simbolizira pakao, eros, ljutnju, ali i veliku ljubav. U crvenoj sceni tijelo se pokreće, tražim ritam, groove – to je trenutak fizičke aktivacije i intenzivne emocije. Bijela boja predstavlja raj, unutarnji glas koji je često previše tih da bi ga svi mogli čuti. U toj boji postavljam veliko pitanje: pobjeđuje li dobro uvijek zlo – i ako da, što to zapravo znači? Bijela boja je misaona, kontemplativna, tišina koja traži odgovor. Plava boja je za mene čistilište – prostor nostalgije i melankolije. U njoj se bude emocije koje prepoznajem kao odraz stvarnosti današnjeg svijeta, svojevrsnog »novog hladnog rata« u kojem svi trenutačno živimo. Plava boja je senzacija, posljednji stadij – trenutak kad se krećem da bih mislio, a kroz misao se otvaraju novi slojevi osjećaja.

Ovoga puta ste i koreograf i izvođač. Kako se te dvije razine isprepliću, upotpunjavaju i ukratko – kako je biti koreograf samome sebi?

– Kao umjetniku, važno mi je eksperimentirati s različitim ulogama i funkcijama kako bih dublje razumio procese stvaranja. U ovoj predstavi sam istovremeno i koreograf i izvođač, i to iskustvo mi omogućava intenzivniji odnos s materijalom – istovremeno ga oblikujem i živim na sceni. Ne želim da me publika ili struka počnu percipirati isključivo kao koreografa jer sam jednako tako i izvođač, profesionalni plesač. Obje uloge jednako su važne za moj umjetnički izraz i mislim da se međusobno nadopunjuju, hrane i otvaraju nove perspektive u radu.

Pripadnik talijanske manjine

Koja je uloga dramaturga Žaka Valente?

– Uloga dramaturga u ovom procesu bila je izuzetno važna. Žak je bio to vanjsko, objektivno oko koje mi je pomagalo da sagledam stvari iz druge perspektive – kako se pojedine scene čitaju, kako se razumije cjelokupna struktura i što zapravo komuniciram prema publici. Inače, Žak i ja često surađujemo u kombinaciji koreograf/izvođač, pa mi je za moj prvi autorski rad izuzetno značajno što je upravo on bio uz mene kao dramaturg.

Zašto je kao prostor izvedbe odabran Circolo?

– Kao pripadnik talijanske manjine i umjetnik koji najvećim dijelom djeluje u Italiji, osjećam posebnu povezanost s prostorom Circola. Oduvijek sam volio taj prostor, a za ovu predstavu, s obzirom na njezin koncept i inspiraciju poetikom Krysztofa Kieslowskog, činio mi se kao savršen izbor.

Kakav je vaš trenutačni profesionalni status?

– Trenutačno djelujem kao profesionalni plesač i freelancer. Aktivno radim u Italiji na različitim projektima i s različitim koreografima, a paralelno predajem suvremeni ples i jogu. Posebno me ispunjava rad sa studentima jer kroz podučavanje mogu dijeliti svoju viziju umjetnosti i način na koji promatram svijet oko sebe.