Pružajući dualnost između krajolika i grada, sela i građevina te ostvarujući dijalog između zagrebačkih i riječkih umjetnika u odnosu na zajedničke teme, u Galeriji »Juraj Klović« nedavno otvorena izložba »U odnosu na motiv« u sklopu ciklusa Dijalog² donosi radove umjetnika koji, tražeći ljepotu u jednostavnim motivima, poput običnih, svakodnevnih prizora u kojima možemo raspoznati kvalitetu fotografa te njihov suvremeni pristup, nižu svoje slike, autorske interpretacije zbilje.

Specifičnost u pogledu

»Umjetničko opredjeljenje za fotografiju kod predstavljenih autora«, ističe kustostica izložbe mr. sc. Jasna Rodin, »donosi kvalitetu, specifičnosti u pogledu i pristupu motivu koji je kod svakoga od njih drukčiji«, pa »sagledavamo različitost i dosljednost, stečenu dugogodišnjom praksom«.

– Motivi čine inspiraciju, polazište u stvaralaštvu, međutim odabir kadra, svjetlosti kao i sam način sagledavanja stvarnosti uvijek je subjektivan, odražavajući estetiku i stavove umjetnika. Fotografija na taj način postaje autorska interpretacija zbilje putem koje se prenosi poruka ili jednostavno usmjerava promatrača na specifičnosti određenog viđenja. Radovi postavljeni u dijalogu osobnosti ističu ono svojstveno fotografu što izložbu čini svježom i zanimljivom, a prizori, od naznaka prirode, do urbanih pogleda, donose jedan zanimljiv spoj, sintezu i harmoniju, govori Rodin.

Registriranje pojava

Idejni pokretač i selektor projekta je Istog Žorž, istaknuto ime recentne hrvatske fotografije, koji je tijekom šest desetljeća svoga kontinuiranog javnog umjetničkog djelovanja ostvario bogat autorski opus, a unutar njega niz upečatljivih ciklusa.

– Hodati otvorenih očiju, treba znati gledati fotografiju i znati što učiniti s njom. O postprodukciji treba razmišljati i prije samog snimanja. To je ispravan put do dobre fotografije. Pristup koji se zasniva na principu da će od tisuću snimljenih fotografija barem deset biti dobro ne vodi nikamo. Normalno je da će po zakonu vjerojatnosti neke ispasti dobro. Čovjek, posebno fotograf, mora hodati otvorenih očiju i osjećaja, a ne gledati u mobitel i hodati kao robot. Ljudski život i njegov najkreativniji dio je prekratak da bi ga potrošili na igru po tehnološkim mogućnostima. Treba gledati, vidjeti i osjetiti tlo po kojem se hoda, osjetiti ljude oko sebe, osjetiti mirise grada (…). Neprestano registriranje pojava i nizanje fotografija da bi ih se kasnije eventualno pogledalo, kao neki podsjetnik na nešto, je promašaj. Nema se vremena za to. (Jer) život neprestano donosi nove stvari, ističe Žorž.

Lakoća i živost

Kako opisuje u katalogu izložbe kustosica Rodin, radovi Istoga Duška Žorža u sebi posjeduju određenu lakoću, živost i dojam jednostavnosti jer fotografija je autoru poput disanja, neizostavni dio dnevne rutine. Taj dojam izravnosti nastao je tijekom godina intenzivnoga rada, pa se sve to stečeno iskustvo prezentira u savršenstvu kadriranih prizora koji upravo zbog toga djeluju neposredno i jezgrovito. Gotovo nagonski, autor uspostavlja ravnotežu između subjektivnog doživljaja, realnog motiva i same likovne strukture, spajajući u njima ono vanjsko i vidljivo sa svojim osjećajima, energijom i sjećanjem.

Novinar i režiser dokumentarnih filmova Mario Beganović svoje uratke ostvaruje sukladno profesionalnom radu; oni odišu brzinom razmišljanja, sposobnošću da u slobodnom trenutku rada autor uhvati suštinu motiva sažimajući stvarnost na dio sekunde u kojoj se očituje smislenost i značaj. U svima je vidljivo oštro oko koje odabire, znalački zapisujući scene pojavnosti. Suočen s izazovom stvarnosti, fotograf bilježi nadolazeće promjene, osjeća slijed događaja i pokret te u njemu pronalazi ljepotu.

Privid tišine

Dno lokvarskog jezera oslobođeno je od pojedinosti vizualne raskoši, a isušena zemlja poput papira iscrtanog linijama donosi fluidnost i bazičnost motiva unutar kojeg se može tražiti i osmisliti kadar. Vođen svojim osjećajem, autor Dario Jurjević istražuje njihove reljefne oblike te bilježi tragove vremena. Osnova motiva smislen je utisak sklada i meditacije, dojma koji raste i zrači, rezonantno i umirujuće, sažeto i prostrano. Balans forme i linija opisuje misli donoseći privid tišine i bezvremenosti te stvara odraz posebnosti novih dimenzija, prizora koji se krije unutar, zarobljen i neprimjetan na dnu, sve dok se ne isuši jezero i njegova suština postane vidljiva i inspirativna nemirnome duhu fotografa.

Crno-bijele fotografije Mirne Bartolić nose ozračje i ozbiljnost portreta, slike su to stabala ispucanih kora, suhih grana i zapletenih korijena; poput čovjeka, ona imaju svoj vidljiv karakter ispunjen tragovima vremena, ožiljaka i bora. Stvorena je dimenzija poetičnosti i pred nama se prostiru dojmljivi detalji drveta, raskošni u snazi prirode, usuglašeni u tonovima svjetla i sjene. Svaka struktura ima svoj emotivni naglasak, svoj tijek koji nam govori tišinom. Zanimljive, lagane i magične slike proširuju naše vizure te otkivaju pravu dubinu i kompleksnost izražaja koji, naizgled vrlo jednostavan i sažet, dobiva konotaciju smišljenog i studioznog fotografskog djela.