Foto: Nikola Blagojević
U riječkoj OŠ Pećine od 2008. nalazi se prva dječja knjižnica za djecu s oštećenjem vida, ujedno i jedina takva knjižnica u Hrvatskoj
U riječkoj osnovnoj školi Pećine od 2008. godine nalazi se prva dječja knjižnica za djecu s oštećenjem vida, ujedno i jedina takva knjižnica na prostoru Republike Hrvatske. Prilikom našeg posjeta, razgovarali smo s knjižničarkom i edukacijskom rehabilitatoricom Tanjom Šupe koja kaže da je primarni cilj knjižnice prikupljanje čim više literature prilagođene djeci s oštećenjem vida, s naglaskom na taktilne slikovnice i knjige.
Knjižnica je osnovana sa željom da se korisnicima Odjela za djecu s oštećenjem vida koji je s dva programa (podrške učenicima s oštećenjem vida u redovnoj školi i programa rane intervencije za djecu s oštećenjem vida), osigura prije svega materijalnu podršku.
Šupe naglašava da su didaktičke igračke i pomagala, a još više taktilne slikovnice za djecu s oštećenjem vida iznimno skupe pa je cilj knjižnice bio postati mjesto gdje bi djeca dobila svu materijalnu podršku svom odgojno-obrazovnom procesu.
Kako to obično biva, nakon rezanja crvenih vrpci i fotografiranja, Knjižnice i Odjeli poput ovoga, zajedno s djecom koja ih posjećuju, nerijetko ostanu prepušteni sami sebi i humanitarnim akcijama.
Prema onome što smo vidjeli i doživjeli prilikom posjete školi, a to je prije svega ljubav, tolerantnost i pomaganje, ova knjižnica i odjel aktivno se snalaze na sve strane, radeći od »jutra do sutra« ne bi li njihovi učenici dobili ono najpotrebnije.
Sa Šupe smo razgovarali o tome kome su sve knjižnica i odjel namijenjeni, čime se bave edukacijski rehabilitatori, ali i čega im nedostaje s obzirom na izrazito visoke cijene taktilnih slikovnica i knjiga na Brailleovom pismu.
BRAJICABraillevo pismo ili brajica je sustav pisanja i čitanja, odnosno reljefno točkasto pismo namijenjeno slijepim ili slabovidnim osobama. Sustav je 1829. godine osmislio Louis Braille, a svako slovo abecede, pravopisni znak i broj, osmišljena su sistemom od šest točaka klasificiranih brojevima od 1 do 6 te organiziranih u dva stupca po tri točke koje mogu biti ispupčene ili udubljene. Svakom slovu abecede, broju, ili bilo kojem pravopisnom znaku, odgovara određena kombinacija, položaj i broj tih reljefnih točaka te se »čita« dodirom ruku, odnosno prelaženjem prstima slijeva nadesno po papiru. |
RAZLIČITA GRAĐA
Koja je uloga edukacijskog rehabilitatora u radu dječje knjižnice za djecu s oštećenjem vida?
– Kao edukacijski rehabilitator vodim program rane intervencije za djecu s oštećenjem vida pri Odjelu za djecu s oštećenjem vida koji djeluje također u školi uz Prvu dječju knjižnicu za djecu s oštećenjem vida. Tako imam dvije polovine radnog vremena knjižnica i programa rane intervencije.
U Odjelu radi još jedan rehabilitator, kolegica Milković, koja pruža stručnu podršku učenicima s oštećenjem vida koji su uključeni u redovne škole diljem naše županije. Kao voditeljica Knjižnice, po struci sam knjižničarka.
U programu rane intervencije radim s djecom od 0 do 7 godina, odnosno do polaska u školu. To je svojevrsna priprema za polazak u školu i razvijanje svih područja s naglaskom na kompenzacijskim vještinama kako bi što bolje funkcionirali unatoč nedostatku vida.
NEPOSREDAN RAD S DJECOM I IZRADA MATERIJALAPosao edukacijskog rehabilitatora uključuje neposredan rad s djecom i roditeljima, savjetodavni rad i suradnju s drugim dionicima inkluzivnog procesa poput učitelja, odgojitelja. Prema riječima naše sugovornice Tanje, uključuje i izradu materijala za neposredan rad, stručno usavršavanje, edukaciju kolega, učitelja, odgojitelja i ostalih stručnjaka za potrebe populacije s kojom edukacijski rehabilitator radi. |
Kako se stručno usavršavate kao defektolog u ovom specifičnom području?
– Moja profesionalna obaveza je kontinuirano se stručno usavršavati pa to i činim, kako na državnoj razini, tako i međunarodnoj poput netom održane edukacije u Rimu u sklopu školskog Erasmus projekta za koji kao škola imamo akreditaciju.
Na koji način knjižnica prilagođava sadržaje i aktivnosti da bi bila pristupačna djeci s različitim stupnjevima oštećenja vida?
– U knjižnici imamo različitu građu od zvučnih knjiga, knjiga na brajici, taktilnih slikovnica, igračaka, didaktičkih igračaka, nastavnih materijala i pomagala.
Navedeno čini fond knjižnice koji djeca mogu posuđivati, ali osim djece, knjige mogu posuđivati i njihovi učitelji i odgojitelji da bi iste materijale koristili u radu. Kroz razne projekte trudimo se obogatiti naš fond.
PROJEKTI I RADIONICEŠupe objašnjava da se kroz petnaest godina rada knjižnice realizirao čitav niz projekata. Od aktualnih projekata navodi Noć knjige, Festival znanosti, Digitalni inkubator, gdje su ostvarili veliki uspjeh s prvim, trećim i četvrtim mjestom u tri godine natjecanja na državnoj razini te projekti Dotakni priču, Čitanjem do sebe, »Pssst, vrijeme je za večernju priču pod prstima« kao školski projekt, međunarodni projekt za poticanje čitanja Čitanje ne poznaje granice/Branje ne pozna meja i Typhlo & Tactus, međunarodni natječaj u području taktilne slikovnice. Šupe dodaje da su sada u fazi završavanja svih projekata te da za Digitalni inkubator imaju proizvod za ovogodišnje natjecanje. |
PROBLEMATIKA NADLEŽNOSTIJedan od najveći izazova u čitavoj situaciji opremanja ovakvih knjižnica je nadležnost pa je tako Odjelu osnivač Županija, programu rane intervencije Grad, a samoj knjižnici – Ministarstvo. Šupe se osvrnula na novčani minimum koji dobivaju za čitavu godinu, a radi se o nekoliko stotina eura koji se trebaju podijeliti između dvije knjižnice što je prilično nemoguće kada oko 150 eura košta samo jedna knjiga. I to možda. |
Foto: Nikola Blagojević
KLJUČAN ČIMBENIK
S kakvim se izazovima najčešće susrećete u radu s djecom s oštećenjem vida i kako ih prevladavate?
– Najveći izazovi su svakako oni financijske prirode. Obogaćivanje fonda svakako bi bilo lakše uz stalni priljev financijskih sredstava koji u našem slučaju ne postoji. Sve nabavljamo putem raznih projekata ili donacija što je svakako prepreka u radu.
Ponekad je i sama nabava prilagođenih materijala otežana jer postoji relativno malo izvora dostupnih materijala pa pribjegavamo izradi istih putem raznih projekata u suradnji s Tehničkim fakultetom ili Akademijom primijenjenih umjetnosti čiji nam studenti izrađuju materijale.
Svakako ne treba zaboraviti i naše dugogodišnje donatore poput učiteljice Jadranke Novak koja nam izrađuje divne unikatne taktilne slikovnice.
Koliko je važna suradnja s roditeljima, školama i drugim stručnjacima u radu s ovom djecom?
– Suradnja je ključan čimbenik uspjeha jer nam je cilj da djeca budu uključena u zajednicu. To znači inkluzivno obrazovanje koje može uspjeti samo uz angažman svih sudionika: roditelja, nas kao edukacijskih rehabilitatora koji pružamo stručnu podršku i samih učitelja, odgojitelja koji su u neposrednom radu s djecom.
Koje vrste materijala i tehnologije najviše koriste djeca s oštećenjem vida u vašoj knjižnici?
– Ovisi o dobi. Mlađa djeca najviše koriste taktilne slikovnice i igračke, dok starija djeca najviše koriste knjige na brajici, uvećanom tisku te nastavne materijale poput taktilnih atlasa.
Što se tiče tehnologije, najviše koriste povećala, računalo s govornom jedinicom, materijale koje im pripremimo na Brajevom printeru ili stroju za izradu termofolija (izdignute linije na posebnoj foliji).
Možete li opisati primjer pozitivnog utjecaja knjižnice na dijete s oštećenjem vida?
– Pa, istaknula bih da je pozitivno to što djeca kod nas dobiju stručnu podršku od prvog trenutka kada se uključe u program, od najmlađe dobi, do kraja svog osnovnoškolskog obrazovanja bez prekida. To je važno posebno u trenucima prelaska iz vrtića u školu.
Podrška je usmjerena i institucijama u koje su djeca uključena, a kroz aktivnosti Knjižnice puno radimo na senzibilizaciji zajednice kako bi djeca s oštećenjem vida bila bolje prihvaćena u društvu.
TAKTILNE SLIKOVNICEDok listamo taktilne slikovnice, Šupe nam objašnjava da su one odličan način kako dočarati određenu sliku. Slikovnica o vjesnicima proljeća omogućuje osjetiti visibabe, za koje kaže da djeca nemaju priliku vidjeti i osjetiti u prirodi jer su jako krhke pa je taktilna slikovnica lijep način da im se to pokaže. Recimo, od poznate Van Goghove slike »Polje žita« napravljena je slikovnica tako da je slika podijeljena na dijelove i potom je razjašnjena dio po dio. Nakon prikaza neba, slijedi njegovo objašnjenje, pa potom prikaz maslina i objašnjenje maslina i slično… Izrada taktilne slikovnice u posljednje vrijeme uključuje suvremenu tehnologiju, a u knjižnici je napravljena i prva 3D printana taktilna slikovnica u Hrvatskoj pod nazivom »Palica svetog Nikole« Ivane Brlić Mažuranić. Tiskana je na savitljivom materijalu i svaka stranica predstavlja 3D printani reljef. Šupe naglašava da su prilagođene slikovnice prilično skupe, a cjenovno su najskuplji atlasi od kojih jedan geometrijski stoji oko dvije tisuće eura. |
Foto: Nikola Blagojević
SENZORNA PROSTORIJADjeci je posebno zanimljiva senzorna prostorija koja je odvojena od ostalih učionica u kojima su brojne detalje radili studenti Tehničkog fakulteta u Rijeci. Otvorena je 2018. godine zahvaljujući inicijativi Udruge Riječko srce te brojnim donacijama građana, a soba služi za vizualnu stimulaciju. Na podnim i zidnim klavijaturama djeca mogu vježbati motoriku i snalaženje u prostoru, osjetilo dodira stimuliraju taktilne ploče, a postoje i različite lampe i cijevi s mjehurićima koje mijenjaju boje i tako stimuliraju vid. |
SVE RAZVOJNE POTREBE
Postoje li edukativni programi ili radionice koje razvijate posebno za ovu skupinu korisnika?
– Provodimo program u okviru knjižnice osposobljavanja za rad na računalu s govornom jedinicom. Opismenjavamo djecu i odrasle na Brailleovom pismu za slijepe ako je to potrebno. Inače, pokušavamo pokriti sve razvojne potrebe djece naših korisnika kroz programe podrške u okviru Odjela.
Puno radionica imamo s učenicima koji nemaju oštećenje vida u cilju senzibilizacije za potrebe njihovih vršnjaka s oštećenjem vida.
Na koji način knjižnica potiče inkluziju i socijalizaciju djece s oštećenjem vida kroz svoje aktivnosti?
– Prije svega kroz senzibilizacijske radionice u školi, ali i izlaskom izvan okvira škole kroz različite projekte poput onih tiskanja taktilnih slikovnica, promocije taktilnih slikovnica kroz organizaciju Međunarodnog natječaja u području taktilne slikovnice čiji smo domaćin za Republiku Hrvatsku.
U svrhu promocije taktilnih slikovnica za natječaj, imali smo niz kvalitetnih suradnji poput one s učenicima Prirodoslovne i grafičke škole u Rijeci. Imali smo i akciju intervencije na dvoglavom orlu u centru Rijeke.
Orlu smo stavili slušalice i povez na svaku od dviju glavu kako bi simbolizirali oštećenje vida i građani su se mogli slikati uz orla pomoću vatrogasaca koji su ih dizali u košari. Senzibilizacija je važna pa se uključujemo u niz projekata na državnoj razini poput Noć knjige, Festival znanosti i Čitanje ne poznaje granice.
Što biste poručili društvu i donosiocima odluka o važnosti pristupačnih knjižničnih sadržaja za djecu s oštećenjem vida?
– Izjednačavanje mogućnosti više nije pitanje volje, već imperativ u izgradnji društva jednakih mogućnosti kojem težimo.
Bez obzira na realne nemogućnosti u postizanju ideala jednakih mogućnosti za sve, postojanje razumijevanja potrebe i promjena paradigme u promatranju osoba s invaliditetom kao ravnopravnih članova društva bit će dobra početna točka u rješavanju postojećih prepreka.
Invaliditet ne proizlazi iz samih ograničenja koje osoba ima, već iz prepreka u okolini. Naša je zadaća kao društva da se pobrinemo da prepreka ima što manje.
Senzorna soba, Foto: Nikola Blagojević
PRIJE PETNAESTAK GODINA SLIKOVNICA NIJE NI BILOŠupe objašnjava da je u Rijeci integracija djece s teškoćama započela ranije nego igdje u Hrvatskoj, još 80-ih i 90-ih. Prema službenim stranicama Grada Rijeke, u našem gradu djeluje model punktova za djecu s teškoćama. Punktovi su stručno ekipirani uredi pri osnovnim školama grada Rijeke u koje dolaze učenici s teškoćama iz svih škola u Rijeci i okolici. Za učenike sa senzoričkim i motoričkim oštećenjima integrirane u redovna nastavna odjeljenja organizira se produženi stručni postupak ovisno o stupnju oštećenja kod pojedinog djeteta. Šupe dodaje da se u međuvremenu shvatilo da se integracija neće uspješno odvijati ako se djeca ne pripreme prije same škole pa su se pokrenuli programi rane intervencije i tako je osmišljena knjižnica. Na samom početku, knjige za prvašiće bile su prilično neugledne jer se radilo o debelim knjigama velikog formata u kojem su samo točkice, a Šupe kaže da prije petnaestak godina slikovnice nisu niti postojale. Srećom, danas je to puno drugačije pa postoje slikovnice koje djeci približavaju izgled geometrijskih likova, zemljopisnih pojmova, ali i cvijeća te životinja jer je djeci s poteškoćama vida vrlo apstraktno shvatiti što uopće znači »crtež« i gdje počinje određena linija. |
Foto: Nikola Blagojević
