RIJEKA – Pola desetljeća čekanja na trofej. Prošle sezone slična situacija ovoj koju Rijeka živi danas, ali ipak – s nekim bitnim razlikama. Suparnik protiv kojeg se sve odlučuje nije Dinamo nego Slaven Belupo, a Rijeka u zadnje kolo sezone ulazi kao jedina koja ima sve u svojim rukama.

Dva posljednja trofeja visoko je u zrak podigao Antonio Mirko Čolak. Dva Rabuzinova sunca. Protiv Dinama 2019. u Puli kad je i zabio gol, te godinu kasnije na Šubićevcu kad je u finalu kupa pobijeđena Lokomotiva.

Čolak ovih dana radi velike stvari s talijanskom Spezijom, ali domaće navijače već mjesecima zanima samo što se zbiva u njihovoj voljenoj Rijeci. U kojoj se Čolak u svoje dvije i pol godine snašao kao da je pokoljenjima – Primorac.

Guštao u karnevalu, generirao pozitivu, na terenu se borio i tukao za riječke boje i – trpao golove. Nesmiljeno. Ukupno 51 pogodak za Rijeku, plus 15 asistencija.

Najbolji strijelac HNL-a, najbolji strijelac Hrvatskog nogometnog kupa. Čolakove riječke godine bile su pun pogodak i za njega, i za ponos Kvarnera.

– Naježim se samo kad se prisjetim, bilo kog trenutka. Trofeja, golova, Europe, pune Rujevice, ljubavi navijača prema klubu, pripadnosti i ljubavi za Rijeku koja odmah preuzme svakog igrača koji dođe na Kvarner. Rijeka je toliko posebna da se to ne može objasniti nikome tko sam nije došao i iskusio tu divotu igranja na Kvarneru – priča nam Čolak.

– Pratim li HNL? Kakvo je to pitanje?! Ne da pratim, nego gledam svaku Rijekinu utakmicu. Gledam, navijam, urlam pred televizorom. Još 90 minuta… Ako to išta može pomoći, s navijanjem jednog ultrasa i iz Spezije. Srcem i dušom uz Bijele.

Nikad uzbudljivije

Antonio komentira ovu ludu SHNL 2024/25.

– A stvarno jedna specifična sezona. Koliko ja znam, nikad neizvjesnija i uzbudljivija. U posljednje kolo ulaze tri kluba koji mogu do titule. Ali samo jedan ne ovisi ni o kome osim sam o sebi! Naša Rijeka koja je, bez imalo pretjerivanja, fenomen hrvatskog sporta, ne samo nogometa. Svaki prijelazni rok mora prodavati igrače i svake sezone je u vrhu ili na vrhu. Iz godine u godinu Mišković i ekipa svima pokazuju kako se radi pravi posao.

Ali trofeja nema, još otkad je on otišao.

– Evo ih, stižu sad! Jako dobro znam što znači istrčati pred punu Rujevicu, koliki je to pozitivni impuls za Rijeku, a vjerujte, jednako dobro znam što igranje na punoj Rujevici znači i za goste. Ni sam ne znam koliko sam im puta odmah nakon zagrijavanja, a prije izlaska na teren, u očima vidio da već gube! Taj efekt je nemoguće izbjeći i to je ono na čemu Rijeka treba stvoriti tu današnju, konačnu i šampionsku pobjedu. Stajati »na ramenima« navijača i biti daleko iznad protivnika.

Sjetio se i svojih osvojenih trofeja.

– Ono protiv Dinama u Puli bio je masterclass našeg trenera i nas samih na terenu. Imam sve poštovanje ovog svijeta za Slaven Belupo koji igra izvrsnu sezonu, ali ljudi… Mi smo onda pobijedili Dinamo za koji su igrali Olmo, Livaković, Oršić, Gavranović… Na neutralnom terenu. Ova generacija sigurno i može i treba pobijediti Belupo na Rujevici.

Jedno mu je zapelo za oko.

– Kramarić, Benko, Gavranović, ja… U Miškovićevoj eri Rijeka je uvijek imala devetku koja zabija, koja rješava utakmice. Već neko vrijeme na Rujevici nema tog klasičnog centarfora, ali Toni Fruk se fenomenalno snašao u ulozi prvog napadača. Valjda je nogometna filozofija Radomira Đalovića primjerenija toj nekoj lažnoj devetki, nego klasičnim napadačima, primjerice mog tipa.

Grotlo energije

Kad smo već kod Đalovića, zanima nas mišljenje o mladom šefu riječke struke.

– Ne mogu reći da posebno dobro poznajem čovjeka, ali gledam svaku utakmicu i baš bih volio da se i njemu kao igračima stavi onaj GPS, mjerenje pretrčanih kilometara i puls tijekom utakmice. Mislim da nije daleko ispod igrača – smije se Čolak.

– Đalović je grotlo energije, borbenosti i ljubavi prema Rijeci. A na čast mu služi što je stvorio točno takvu momčad, na svoju sliku i priliku. To je trenerski rukopis, koliko god mi govorili o početniku na poziciji glavnog trenera prve momčadi, riječ je o stručnjaku čija momčad igra upravo onakav nogomet kakav on želi i s tim nogometom, nakon dva prijelazna roka u kojem su mu prodavani najbolji igrači, ima sve u svojim rukama i u prvenstvu i u kupu. Dakle, svaka čast treneru.

Prvenstvo je prvenstvo, kad si kolo prije kraja na vrhu, onda si to sigurno zaslužio. Koliko god ova sezona bila specifična u smislu neuobičajeno brojnih Dinamovih posrtaja. To je Dinamov problem. A trebalo je to znati iskoristiti. Rijeka je znala i evo nas… Na korak od sna!

Tko ili što će odlučiti utakmicu?

– Meni se najviše sviđaju Fruk, Djouahra i Janković. Toni je apsolutno zaslužio postati igrač Vatrenih, Djouahra radi razliku jedan na jedan, a Janković trči od prve do posljednje sekunde i može zabiti iz svake pozicije. Ali temelj riječkih uspjeha je obrana. Ne uža obrana koja jest sjajna, nego igra cijele momčadi u obrani.

Dakle, ako govorimo samo o igri, odgovor na vaše pitanje tko će odlučiti utakmicu je – Rijeka. Momčad. To je ključ. A onda koji će pojedinac ili pojedinci zabiti te šampionske golove, to je stvar djelića sekunde, trenutka, koncentracije…

Možda odluči neki stoper golom nakon prekida. Uostalom, sve nas navijače Rijeke je baš briga tko će zabiti. Samo da im zabijemo, pobijedimo i osvojimo naslov prvaka Hrvatske. Pa ćemo onda lako razmišljati o kupu.

Pakao za goste

Govori kao da je rođeni Riječanin.

– Rijeka ostane u čovjeku kao dio emocije i karaktera, zauvijek. U kontaktu sam s jako puno suigrača iz moje generacije. U kontaktu sam s predsjednikom Miškovićem, tim menadžerom Rivettijem, šeficom protokola Sandrom Nešić… Ma sa svima iz kluba.

Poruka igračima i navijačima.

– Navijačima ne treba ni poručivati, ni objašnjavati ama baš ništa. Rujevica će danas biti »pakao« za goste. A igrači moraju znati tu energiju iskoristiti na pravi način. Dakle, uživati u ambijentu uz jasnu formulu: mirna glava i hrabro srce. Jer… Sad bih dodao ono ključno kao odgovor na pitanje što će odlučiti – navijači!

Oni će već dva sata prije utakmice protivnicima poslati poruku »Nemate šanse, bilo kakvu nadu ostavite u svlačionici, danas je moguće samo jedno: danas pobjeđuje Rijeka, Rijeka je – prvak Hrvatske« – zaključio je čovjek koji zna što znači za Rijeku igrati utakmicu nakon koje nema popravnog i kako se onda u jednoj takvoj utakmici osvoji trofej.