Vremeplov najvećih uspjeha Rijeke. Zlatna prilika generacije - dva trofeja nadomak ruke

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Momčad Radomira Đalovića ne želi da ih pamte kao gubitnike... Stoga bi 2025. mogla biti upisana zlatnim slovima, baš kao i 2017. s dvostrukom krunom Matjaža Keka i njegove momčadi

povezane vijesti

Nogomet se vraća kući: Marko Filipović najavio izgradnju novog stadiona Kantrida
Antonio Mirko Čolak: “Rijeka ostane u čovjeku zauvijek. Naslov će donijeti – navijači”
Radomir Đalović, junak našeg doba: Od katastrofe u Ljubljani do borbe za titulu prvaka

RIJEKA – U životu svakog kluba postoje trenuci koji obilježavaju povijest. Današnji dan je jedan od njih, kao i idući četvrtak, kada nogometaši Rijeke drugi put u pet dana igraju protiv Slaven Belupa. Bijeli danas imaju priliku drugi put postati prvaci Hrvatske, a u četvrtak sedmi put pobjednici Hrvatskog kupa. Ove dvije utakmice pokazat će od čega je sazdana momčad Radomira Đalovića. Više nema priče o izlaznim transferima, odlascima igrača iz udarnog sastava, jer ovo je prilika koja se rijetko pruža, a Bijeli su je sami zaslužili. Istina, pomogli su Modri s brojnim kiksevima i smjenama trenera, kao i Hajduk sa samo tri osvojena boda u šest kola u završnom dijelu prvenstva.

Navijači Rijeke sanjaju dvostruku krunu ili barem onu prvenstvenu, koja donosi i drugo pretkolo Lige prvaka. Sport donosi emocije, pogotovo nogomet. Sve je moguće. No, momčad Radomira Đalovića ne želi da ih pamte kao gubitnike… Stoga bi 2025. mogla biti upisana zlatnim slovima, baš kao i 2017. s dvostrukom krunom Matjaža Keka i njegove momčadi.

Prvi trofej

Klub je osnovan 25. studenog 1906. godine pod imenom Club Sportivo Olimpia, koji se 2. rujna 1926. spojio s Glorijom u Fiumanu. Dvije godine kasnije Fiumana je zaigrala u Serie A, a gosti Kantride bili Juventus i Inter…

Rijeka je zaigrala i u prvom pravom poslijeratnom prvenstvu Jugoslavije. Na prijedlog Ettorea Mazzierija 29. srpnja 1946. osnovan je Kvarner, koji je to prvenstvo završio na devetom mjestu. No, političkom odlukom je maknut iz lige jer je pogurana tršćanska Ponziana. Godine 1954. Kvarner je postao Rijeka…

Uspon Bijelih krenuo je 1958. kada je izboren prvi ulazak u Prvu ligu Jugoslavije. U posljednjem kolu Rijeka je pred rekordnih 17 tisuća gledatelja svladala Napredak 6:2 (strijelci Gereš 3, Medle 2, Osojnak). Standardna momčad tada su bili: Ravnić, Đorić, Mihovilović, Demić, Pavković, Dunaj, Gereš, Radaković, Naumović, Medle, Osojnak.

Bijeli su se zadržali u elitnom društvu do 1969. godine, a vratili su se 1974. pred 20 tisuća gledatelja pobjedom nad Novim Sadom s 4:1.

Prvi veliki klupski trofej osvojen je 1978. Sjajna momčad koju je vodio Dragutin Spasojević svladala je u beogradskom finalu Trepču s 1:0 golom Milana Radovića u prvoj minuti prvoga produžetka. Važ je naš! – slavilo se u gradu, koji je dan kasnije dočekao svoje junake, koji su igrali u sastavu: Avramović, Makin, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Durkalić, Radović (Šugar), Kustudić, Ružić, Desnica.

NA TRSATU 1978. – Prvi trofej stigao je u grad
SNIMIO SERGEJ DRECHSLER

Iste godine Rijeka je osvojila Balkanski kup, prvi međunarodni trofej. U finalu je u dva susreta bila uspješnija od rumunjske Jiule, 0:1 u gostima, te 4:1 kod kuće s po dva gola Tomića i Desnice.

Obranili su Bijeli Kup Jugoslavije 1979. godine, u dvije utakmice finala bili su uspješniji od Partizana. Rijeka je slavila u prvoj utakmici na Kantridi s 2:1 golovima Cukrova i Bursaća.

U drugoj utakmici u Beogradu rezultat je bio 0:0 pa je kapetan bijelih Zvjezdan Radin i drugu godinu zaredom podigao pehar, a kasnije ga donio na doček ispred hotela Bonavija. Avramović, Filipović, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Bursać, Makin (Peranić), Tomić, Ružić, Jasprica (Jerolimov), tako je izgledao sastav u prvom susretu na Kantridi, a u Beogradu je bilo manjih promjena.

Dakle, Avramović, Makin, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Bursać, Radović (Fegic), Tomić, Ružić (Bačvarević), Desnica.

Rijeka Kup 1979.

Mitska pobjeda

Devetnaestog dana travnja 1980. pod stijene Kantride stigao je Juventus, Azzurri u malom. Miroslav Ćiro Blažević protiv Giovannija Trapattonija…

– Sjećam se dobre atmosfere, iako na kraju nije bila toliko zanimljiva utakmica, obje ekipe su igrale dosta tvrdo – o toj je utakmici rekao Srećko Juričić, legenda Bijelih.

Ravnić, Šugar, Hrstić, Milenković, Radin (7′ Bačvarević; 58′ Petrović), Juričić, Makin, Radović, Tomić, Ružić, Lukić. Tako je izgledao sastav Bijelih, koji su dva tjedna kasnije u Torinu poraženi s 2:0.

U sezonu 1983./1984. Rijeka se do pretposljednjeg kola i remija na Poljudu borila za titulu prvaka. Osvojila je četvrto mjesto s dva boda zaostatka za Crvenom zvezdom, s istim brojem bodova kao Partizan i Željezničar. Tada su se za pobjedu dobivala dva boda…

Lani je 24. listopada obilježena 40. godišnjica od mitske pobjede nad Real Madridom na Kantridi (3:1) pod vodstvom Josipa Skoblara. Golove su postigli Fegic (30’, 57’) i Matrljan (40’).

Rijeka je ispala tek nakon neviđene sudačke krađe u uzvratu (3:0), kada su ostali bez triju isključenih igrača, a među njima bio je gluhonijemi Damir Desnica koji je isključen zbog prigovora…

SLAVLJE STRIJELCA – Danko Matrljan protiv Real Madrida 1984.

Godine 1987. Bijeli su izgubili treći finale Kupa Jugoslavije, Hajduk je pobijedio 10:9 poslije produžetaka i jedanaesteraca.

Za prvi veći rezultat u neovisnoj Hrvatskoj trebalo je čekati 1994. godinu, u kojoj su nogometaši Croatije u dvije finalne utakmice bili uspješniji od Riječana (2:0, 0:1). U uzvratu na Kantridi Bijeli nisu uspjeli kapitalizirati rano vodstvo golom Pavličića u trećoj minuti.

Sutra je 26. obljetnica slučaja Krečak, dan koji Bijeli ne pamte po dobrom. Rijeci je u posljednjem kolu protiv Osijeka, pred rekordnih 25 tisuća gledatelja, trebala pobjeda za naslov prvaka. U 88. minuti Admir Hasančić je zatresao mrežu za 2:1 nakon ubačaja Sztipanovicsa, ali pomoćni sudac Zoran Krečak iz Šibenika označio je nepostojeće zaleđe, što je dokazano deset godina kasnije.

– Krečak je mahao zaleđe ne kad je Sztipanovics centrirao, nego kad je krenuo zamahnuti nogom da centrira – rekao je Hasančić.

Rabuzinovo sunce

Na novi trofej, prvi u samostalnoj Hrvatskoj, čekalo se 26 godina. Rabuzinovo sunce zasjalo je nad Kantridom 2005. godine, kada je Rijeka u dvama finalnim susretima bila uspješnija od Hajduka. Na Kantridi je bilo 2:1 (Mitu, Erceg), a u Splitu 1:0 (Mitu). Kapetan je bio Dragan Tadić.

Sastav Bijelih u riječkoj utakmici bio je: Radman, Ivančić, Knežević, Lerant, Tadić, Prišć (61’ Čaval), Mujdža, Linić (46’ Dunković), Erceg, Mitu, Novaković (90’ Katulić).

FEŠTA NA POLJUDU – Dragan Tadić i Kristijan Čaval s Rabuzinovim suncem 2005. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Rijeka se specijalizirala za obranu Kupa pa je dogodine opet osvojila Rabuzinovo sunce. U prvoj utakmici na Kantridi protiv Varteksa bilo je čak 4:0 (Vugrinec 2, Bobic, Linić), uz igrača više već od druge minute zbog isključenja Šafarića, današnjeg trenera Varaždina, pa nitko nije očekivao dramu u uzvratu.

Bijeli su izgubili s 5:1, ali Vugrinecov gol u 77. minuti bio je zlata vrijedan za momčad Dragana Skočića u dvoboju s momčadi Zlatka Dalića. Kapetan momčadi bio je Daniel Šarić, a prvi susret na Kantridi odigrao je sastav: Žilić, Knežević, Lerant, Šarić (83’ Tkalčević), Rendulić, Tadić (72’ Bobic), Novaković, Prišć, Linić, Ah. Sharbini (57’ Rubil), Vugrinec.

S 20. danom ožujka 2012. puno se toga promijenilo u klubu, na 47. rođendan mjesto predsjednika preuzeo je Damir Mišković i u Rijeci više ništa nije bilo isto. Proces preoblikovanja dovršen je u rujnu 2013. kada je Social Sport preuzeo 70 posto vlasničkog udjela, dok je preostalih 30 posto ostalo u vlasništvu Grada Rijeke. Krenule su godine uspjeha, a preokret je donio Stuttgart i taj 29. kolovoza 2013…

Poslije pobjede s 2:1 na Kantridi (Benko, Kvržić), Bijeli su u Stuttgartu odigrali 2:2. Benko je u 30. minuti donio vodstvo, a Goran Mujanović u četvrtoj minuti nadoknade, na asistenciju Ivana Močinića, pogodio za 2:2 i prolaz.

– Rijeka je kasnije osvajala trofeje, bila je i prvak, a ja mislim da je taj Stuttgart bio zamašnjak koji je sve pokrenuo. Ne govorim ovo zato što ja sam zabio taj gol. Stvarno mislim da je od tog Stuttgarta sve krenulo – rekao je Mujanović, prisjećajući se povijesnog trenutka za momčad Matjaža Keka, koji je igrao u sastavu: Vargić – Tomečak, Lešković, Marić, Škarabot – Pokrivač, Maleš – Kvržić (90’+6’ Krstanović), Alispahić (67’ Močinić), An. Sharbini (70’ Mujanović) – Benko.

STUTTGART 2013. – Damir Mišković na ramenima igrača Arhiva/NL

U skupini Bijeli su igrali s Vitorijom Guimaraes, Betisom i Lyonom. Nije ostvarena nijedna pobjeda, ali bilo je to dragocjeno iskustvo za uspjehe koji će stići.

Naime, 2014. Bijeli su bili drugi u HNL-u, treći put su osvojili Hrvatski kup, u obje utakmice bili su bolji od Dinama, slaveći s 1:0 u Zagrebu (Tomečak) i 2:0 na Kantridi (Mitrović, Kvržić).

Poslije osam godina osvojen je trofej, prvi u Miškovićevoj eri, a u uzvratu su igrali: Vargić – Tomečak, Mitrović, Lešković, Leovac – Močinić, Brezovec – Jugović (84’ Mujanović), Kvržić, Moises (78’ Zlomislić) – Kramarić (90’ Sharbini).

Istog suparnika pobijedili su s 2:1 (Samardžić, Moises) na Kantridi 11. srpnja 2014., osvojivši prvi i jedini Superkup u povijesti. Sezona je nastavljena plasmanom u Europsku ligu preko Šerifa, a u konkurenciji Liegea, Seville i Feyenoorda Bijeli su bili treći u skupini, dok su prvenstvo opet završili na drugom mjestu.

Novi korak naprijed bilo je preseljenje u novi kamp, otvoren 29. srpnja 2015. Više nije bilo čuvanja travnjaka na Kantridi i treninga od Mošćeničke Drage do Šmrike i dalje… Bijeli su dobili izvanredne uvjete za rad svih momčadi.

Povijesna 2017.

Sve je krenulo jesenskom krunom, prvom u klupskoj povijesti, uz 16 pobjeda i četiri remija. Briljantna sezona je pak okončana – dvostrukom krunom. Izabranici Matjaža Keka su 21. svibnja u pretposljednjem kolu pobjedom protiv Cibalije osigurali naslov prvaka, navijači su preplavili travnjak.

Prskalo, Ristovski, Župarić, Elez, Žuta, Bradarić, Mišić (80’ Čanađija), Bezjak, Andrijašević (71’ Maleš), Gorgon (58’ Martić), Gavranović, to je bila momčad koju je postavio Kek u pretposljednjem kolu. U posljednjem kolu u Maksimiru podignut je trofej, a momčad dočekana na velikoj fešti na Korzu.

Posljednjeg dana svibnja Bijeli su u Varaždinu pobijedili Dinamo s 3:1 (Gavranović 24’, 46’, Župarić 72’) i osvojili dvostruku krunu.

ERUPCIJA RADOSTI NA DROSINI – Predsjednik s igračima i Rabuzinovim suncem Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Zaigrali su Riječani i u play offu Lige prvaka, Olympiakos je bio bolji (1:2, 0:1), a Rijeka je zaigrala u Europskoj ligi s Milanom, AEK-om i Austrijom Beč. Na Rujevici je pao i veliki Milan (2:0; Puljić, Gavranović).

Bijeli su postali majstori Hrvatskog kupa, slavili su još 2019. i 2020. godine, dok su u sezoni 2020./’21. igrali u skupini Europske lige nakon trijumfa u play offu u Kopenhagenu.

– Rabuzin, Rabuzin sunce je napravio, ono riječko je – pjevalo se u Puli 2019. kada je momčad Igor Bišćana pobijedila favorizirani Dinamo s 3:1 (Čolak, Halilović, Kvržić), uz obranjeni jedanaesterac Simona Sluge Daniju Olmu. Sluga – Capan, Escoval, Župarić, Punčec, Tomečak – Kvržić, Lepinjica (75’ Lončar), Halilović (80’ Gorgon), Pavičić – Čolak (83’ Puljić), to je bio sastav koji je srušio Modre.

Godinu dana kasnije Tibor Halilović je presudio Lokomotivi u šibenskom finalu Hrvatskog kupa. Rijeka je slavila šesti put iz devet finala. Momčad? Pandur, Escoval, Velkovski, Galović, Braut, Halilović, Pavičić (89′ Capan), Lončar, Štefulj (94′ Tomečak), Andrijašević (46′ Lepinjica), Čolak. U vremenu pandemije finale se igrao 1. kolovoza, a za vrijeme ceremonije nestalo je struje pa je Rabuzinovo sunce podignuto u mraku Šubićevca.

SVJETLO U MRAKU ŠUBIĆEVCA 2020. – Bijeli s desetim trofejom u klupskoj povijesti Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Mijenjali su se treneri, igrači su dolazili i odlazili, ali navijačka ljubav ostaje. Potvrđuju to i ovi dani. Pet godina na Rujevici se čeka novi trofej, iako to ne znači da su sezone bile neuspješne. Naprotiv. No, sada su dva trofeja nadohvat ruke…