16. svibnja 2025., u Gospiću je obilježena 79. godišnjica mučeničke smrti službenice Božje časne sestre Žarke Ivasić, redovnice milosrdnice i svjedokinje vjere u teškim vremenima.

Obilježavanje je započelo molitvom na groblju koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo. Nakon molitve, okupljeni vjernici, sestre milosrdnice i svećenici uputili su se u katedralu Navještenja Blažene Djevice Marije moleći krunicu.

Središnje misno slavlje u katedrali predvodio je biskup Medo u zajedništvu s jedanaestoricom svećenika: Antom Kneževićem, Mišelom Grgurićem, Tomislavom Šporčićem, Milom Pecićem, Stipom Zebom, Josipom Šimatovićem, Lukom Blaževićem, Dinom Rupčićem, Tihom Radanom, Herbertom Berishom i Jurom Marčinkovićem.

U svojoj homiliji, biskup Medo istaknuo je da se danas ne slavi slavna osoba po ljudskim kriterijima, već skromna redovnica koja je tiho i hrabro živjela Evanđelje – sestra Žarka Ivasić.

“Nije bila velika u očima svijeta, ali je velika u očima Božjim”, rekao je biskup, naglasivši kako je njezina smrt, iako nepravedna i strašna, zapravo bila pobjeda vjere i ljubavi.

Podsjetio je kako je sestra Žarka bila lažno optužena i osuđena bez pravih dokaza, ali je njezina nevina žrtva postala snažno svjedočanstvo vjernosti Kristu i Crkvi.

“To je mučeništvo in odium fidei – iz mržnje prema vjeri”, poručio je biskup, pozvavši okupljene da i danas budu autentični svjedoci vjere u svijetu koji sve češće nastoji utišati Evanđelje.

Posebno se obratio redovnicama milosrdnicama, potičući ih da s. Žarku ističu kao uzor svoje duhovnosti – služenja, milosrđa i tihe vjernosti. Zaključujući homiliju, biskup Medo pozvao je na molitvu za beatifikaciju s. Žarke te naglasio: „Neka Gospić, mjesto njezine patnje, postane i mjesto novog duhovnog rađanja. Neka njezin grob bude izvor nadahnuća, a njezina šutnja glas koji potiče savjest naroda. I neka njezin zagovor prati nas i našu domovinu – da ostanemo vjerni Gospodinu do kraja“.

Nakon misnog slavlja, biskup Medo se zadržao u druženju sa svećenicima i sestrama milosrdnicama, izrazivši zahvalnost na njihovoj predanosti i služenju Crkvi.

Sjećanje na sestru Žarku Ivasić i dalje snažno odjekuje, ne samo kao spomen na žrtvu, već i kao trajni poziv na hrabro svjedočenje vjere u svakodnevici.