Dražen Katalinić

Nema do domaćega gosta

Dražen Katalinić

Arhiva NL

Arhiva NL

Iako Hrvati većinom vole ljetovati u privatnom smještaju, raste broj onih koji će odsjedati i u hotelima

placeholder


Nema gosta do domaćega gosta – rekla bi stara poslovica, a uglas je već godinama ponavljaju i hrvatski ugostitelji, iznajmljivači i hotelijeri. A kako i ne bi kad nam svaki deseti gost dolazi iz Hrvatske, tj. radi se o domaćim turistima kojih je svake godine sve više na našoj obali, dok u kontinentalnim destinacijama čine više od 50 posto turista, a riječ je o turističkim odredištima koja (još) nisu toliko marketinški razvikana. Raduje se hrvatski turizam domaćim turistima koji iz sezone u sezonu troše sve više pa će i ovog ljeta potrošiti više nego lanjskog, pokazuje Mastercardovo istraživanje, iako se očekivana veća potrošnja turista dijelom može opravdati i inflacijom, odnosno višim cijenama.


No, ta ista inflacija, zbog koje su nam novčanici sve tanji, ipak nije spriječila Hrvate da se i ove godine otisnu na odmor izvan mjesta prebivališta, a najviše će ih, kao i dosad, ljetovati u domovini. I ugostitelji cijene domaćeg gosta kao dobrog potrošača, s tim da je domaći gost u prednosti pred stranim jer zna u što dolazi, odnosno kakve ga cijene očekuju, dok će strani turist, šokiran računom, negodovati i odmah napisati negativnu recenziju na Googleu. Svoje, domaće goste poštuju i turističke velesile poput Španjolske i Francuske, čine im gotovo polovinu svih turista i, kao što kaže predsjednik Udruženja putničkih agencija HGK-a Boris Žgomba, daju stabilnost tržištu. Sjetimo se, isključivo zbog domaćih gostiju čak smo i imali nešto od sezone tijekom ratnih 1990-ih.


Iako Hrvati većinom vole ljetovati u privatnom smještaju ili vlastitim vikendicama, raste broj onih koji će odsjedati i u hotelima, a možda bi ih se i više odlučilo za hotelski smještaj da ga imamo dovoljno. Prema podacima Hrvatske udruge poslodavaca, u Hrvatskoj hotelski smještaj čini tek 9,5 posto svih smještajnih kapaciteta naspram, primjerice, Italije u kojoj hotelski kreveti čine 43 posto kapaciteta, u Španjolskoj 53 posto, a u Grčkoj čak 71 posto turističkih kreveta otpada na hotele, a zanimljivo je da u Francuskoj samo Pariz ima više hotelskih kreveta nego Lourdes. S hotelskim smještajem privukli bismo više gostiju dubljega džepa i one malo starije kojima je važna kulturna i gastronomska ponuda i koji će biti spremni potrošiti više od prosjeka. Nedovoljan broj hotelskih kreveta za posljedicu ima relativno nisku potrošnju turista u Hrvatskoj od oko 150 eura po danu u odnosu na potrošnju u Italiji i Španjolskoj u kojima turisti u prosjeku potroše oko 250 eura po danu, dok u Francuskoj gosti dnevno troše i više od 550 eura! HUP čak upozorava da nam je postojeća struktura kapaciteta, u kojoj dominira kratkoročni smještaj, te s hotelskim udiom u ukupnom smještaju koji je, kažu, najniži u Europskoj uniji, dugoročno neodrživa te nam privlači goste »narušene kupovne moći« zbog čega bismo trebali više ulagati u hotelski smještaj.




I unatoč nepovoljnoj strukturi smještaja, hrvatski turizam i dalje obara rekorde iz godine u godinu, a ne treba zaboraviti da je zabilježio najjači oporavak u EU-u nakon pandemije, na što je blagotvorno utjecao i ulazak u Schengen i europodručje. No, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvati ipak više troše kao turisti u inozemstvu, nego kod kuće. Tako su prošle godine prosječno na višednevnim putovanjima potrošili 471 euro naspram 281 euro koliko su prosječno trošili u domovini. A razlog zašto Hrvati više troše u inozemstvu je opet u strukturi smještaja u kojoj nam manjka onog hotelskog.


Podaci HNB-a o razmjeni turističkih usluga pokazuju pak da su strani gosti prošle godine prekinuli trend rasta potrošnje stranih turista, odnosno prvi put su smanjili potrošnju u Hrvatskoj, a Hrvati na putovanjima u inozemstvu je povećali. Rast potrošnje stranih gostiju lani je iznosio svega 2,66 posto, dok su 2023. strani gosti trošili 11,4 posto više nego godinu prije. Razlog je u previsokim cijenama zbog kojih smo prošle godine čak zabilježili pad dolazak u srcu sezone i osjetan pad prihoda ugostitelja u tom razdoblju koji ni domaći gosti nisu uspjeli nadoknaditi. To nam je bila opomena, jer ako nastavimo s visokim cijenama mogli bismo rastjerati i uvijek vjerne domaće goste.