RIJEKA – U svakodnevici oblikovanoj gustim informacijama, digitalnim interakcijama i algoritamskim odlukama, granica između privatnog i javnog, osobnog i automatiziranog sve je manje jasna. Tehnologija stoga više nije samo alat, ona (posta)je infrastruktura našeg mišljenja, djelovanja i bivanja. Na to kako ona oblikuje našu intimu, odnose, sjećanja i tijela, odgovor daje u Galeriji Filodrammatica nedavno otvorena izložba »Hi NSA, and welcome to my crib« umjetnice Dashe Iline. Pretvarajući galerijski prostor u parodiju doma iz reality emisije, Ilina koristi ironiju ne bi li istražila načine na koje nadzor, algoritmi, digitalni mitovi i naši pokušaji »uradi-sam« spašavanja tehnologije ulaze u naša tijela, domove i navike. Nizom videoinstalacija izložba se bavi tehnologijom ne kao neutralnim sustavom, već kao prostorom političke borbe, kolektivne kreativnosti te pitanja potencijalne transformacije, kao i njezina utjecaja.

Tehnologija i život

Ruska umjetnica s pariškom adresom, Dasha Ilina, u svojem radu korištenjem »low-tech« i »uradi-sam« pristupa preispituje uključivanje suvremene tehnologije u život pojedinca i posljedice njezina uključivanja, a s ciljem stvaranja prostora za razvoj kritičkoga mišljenja u svoju umjetničku praksu uključuje i javnost. I autoričina izložba »Hi NSA, and welcome to my crib« kritički propituje kompleksan utjecaj tehnologije na našu svakodnevicu.

Foto Marko Gracin

Znakoviti naslov riječke izložbe »Hi NSA, and welcome to my crib« signal je zamjene inicijalnog pozdrava »Hi MTV, and welcome to my crib« korištenog u popularnoj MTV-jevoj emisiji »Cribs« iz dvijetistućitih godina te korištenja one nove sintagme i naziva primjerenih digitalnom dobu – uz pozdravnu narav, tu je i kratica za američku Nacionalnu sigurnosnu agenciju, što je aludiranje na popularne memove o tome kako svatko ima osobnog državnog agenta koji ga špijunira.

Foto Marko Gracin

Kako i sama umjetnica ističe, »danas svatko može biti slavan i svoj dom dijeliti sa svijetom putem društvenih mreža, pogotovo putem platformi za razmjenu videozapisa poput YouTubea«, a za potrebe izložbe, galerijski prostor Filodrammatice scenografski podsjeća na stan s kuhinjom, dnevnim boravkom te radnom i spavaćom sobom. S obzirom na takav izgled same galerije, kao i na činjenicu da iza svega stoji pitanje utjecaja tehnologije, autorica predstavlja videozapise koji se bave temama preispitivanja složenosti pozadinskih procesa algoritamskog nadzora i(li) upravljanja digitalnim informacijama nakon smrti pojedinca.

Algoritamski nadzor

Rad »Dashina kuhinja: Moj čarobni recept za tost sa sirom« koristi metaforu pripreme tosta kako bi progovorio o algoritamskom nadzoru uvedenom uoči Olimpijskih igara u Francuskoj, pa autorica kritizira automatizirane sustave prepoznavanja nenormalnog ponašanja, kategorije čija je definicija prepuštena raznim privatnim startup tvrtkama i tehnološkim kompanijama koje ovu tehnologiju isporučuju državi te upozorava na njihove društvene posljedice.

Ono »narodno znanje« o tehnologiji kroz priče o spašavanju uređaja, algoritamskim mitovima i hakiranju propituje rad »Dobrodošao savjet: narodne priče o digitalnom spasenju«. Kako piše u opisu izložbe, rad je nastao kao pokušaj stvaranja etnografije narodnih strategija vezanih uz korištenje tehnologije. Fokusirajući se na spašavanje oštećenih ili pokvarenih uređaja, te na mitologije oko načina na koje funkcioniraju algoritmi društvenih mreža, Ilina dokumentira ono što naziva tehlor – »narodno znanje« o složenim i nevidljivim funkcijama suvremene tehnologije koja nas okružuje, pa je prikupila narodne predaje o digitalnom spasenju: svakodnevne priče o antropomorfizaciji, hakiranju i »kućnoj radinosti«, koje pokazuju nastojanja običnih ljudi u pokušaju preuzimanja kontrole nad tehnologijom.

Foto Marko Gracin

Pitanje humanosti

Rad »Dopusti da te popravim« tematski se usredotočuje na brige vezane uz porast broja njegovatelja robota te skreće pozornost na sve manju prisutnost humanosti u području brige i njege, na etičke granice pitanja koga se njeguje i na koji način, kao i na to na koga pada odgovornost za popravak i održavanje. Tradicionalno shvaćani ženskom domenom, a ujedno i prostorima s ograničenim mogućnostima napredovanja, skrb i održavanje često se zanemaruju u prikazima budućnosti, u kojima se radije mašta o napuštanju urušavajućeg statusa quo i istraživanju novih vizura i prostora s beskonačnim potencijalom rasta. Rad nas stoga poziva da iznova promislimo o našem odnosu prema svemu što zahtijeva njegu i održavanje, te da naučimo cijeniti ono što nam je dostupno kao cjelovitu vrijednost, a ne kao nešto što je moguće razlomiti i iskoristiti

Na promjene u kapitalističkoj proizvodnji tako što upošljava vezenje kao naporan i monoton fizički zadatak, dovodeći u pitanje ono što se u suvremenom eurocentričnom kontekstu smatra našim najvrjednijim »resursom«, ukazuje rad »Sanjaju li ljudi internetsku vezu«. Riječ je, naime, o našem osobnom vremenu i pažnji, koji se sve više upumpavaju u globalnu ekonomiju putem pametne tehnologije koja nam omogućava stalnu povezanost (i kapitalizaciju vremena koje je nekad bilo »slobodno«).

Zagrobni digitalni život

Rad »Reci da grobu!« se na zaigran način bavi temom digitalnog održavanja iz perspektive međuljudskih odnosa – tko će upravljati masom digitalnih podataka nakon smrti onoga tko ih je prikupio? Akronim GROB (u izvorniku GRAVE) koristi se kao mnemotehnički alat za pamćenje korisnih savjeta pomoću kojih podaci ostaju zaštićeni, a pristup datotekama omogućen na odgovoran način, kako bi se spriječile potencijalno neugodne situacije nakon nečije smrti. Instalacija nadopunjuje reklamu tako što poziva posjetitelje da se okušaju kao zaposlenici u GROB pozivnom centru, gdje primaju pozive korisnika s pritužbama i pitanjima o upravljanju digitalnim životom nakon smrti. Izložba je otvorena do 29. svibnja i može se pogledati uz slobodan ulaz.