Građani Gospića i okolice još uvijek s nestrpljenjem očekuju kako bi doznali ime osobe koja je prije nekoliko godina dozvolila da se na području bivšeg PPK Velebit kod Željezničke postaje deponiraju deseci tisuća tona štetnog otpada dopremljenog iz Italije i Slovenije.

Priča je stara nekoliko godina i samo je potvrdila informacije i sumnje građana i novinara kako se tih godina na prostor uz silos noću dopremaju kontingenti sumnjivog sadržaja. U ono vrijeme mnogi su nastojali utišati te informacije koje su se, nažalost, potom potvrdile kao pouzdane.

Uhićenje supružnika Monike i Josipa Šinceka iz Varaždina, vlasnika varaždinske tvrtke TIPOS RESURSI, pod sumnjom da su na nekoliko lokacija u RH organizirali dopremu i deponiju toksičnog otpada još uvijek nema vidljivih rezultata.

Posebice u Gospiću gdje građani s nestrpljenjem očekuju informaciju tko je pogodovao ovom ekocidu i „amenovao“ dovoz i deponiranje starih ljekova i usitnjene plastike.

Dok združena akcija EUROPOLA i USKOKA traje usijale su se društvene mreže gdje se s nestrpljenjem očekuje objava imena „dežurnog trovača“ ličke metropole.

Ovih dana priča se dodatno usijala zbog natpisa nekolicine medija kako će Gospić uskoro dobiti novog zagađivača u pogonu za preradu litijuma u Smiljanskom polju, dok su govorkanja o tome također krenula prije nekoliko godina.

Tada su lokalni eko-stručnjaci umirivali javnost o ekološkoj proizvodnji i preradi litija koja ne može škoditi okolišu. Konzultirali smo po tom pitanju prof. Mihaela Podnara iz Inicijative „Spasimo Liku“.

„Prvi sam govorio i pisao o tome moguće štetnom zahvatu. Javljali su mi se likovi iz Gradske uprave koji o tome vrlo malo znaju i zaštitnički su se ponašali.

Naravno da nikome nije stalo na bilo koji način kočiti razvoj Gospića i otvaranje novih radnih mjesta. Sve ima svoju cijenu, ali je pokretanje bilo kakvog štetnog sadržaja na ovome prostoru jednostavno neprihvatljivo“, naglašava prof. Podnar.

Podsjetimo da su i slične dezinformacije bile lansirane u vrijeme kada su se u Gospiću počelo skladištiti 35 000 tone otrovnog otpada. Gospić je tako od ekološki čistog grada pretvoren u tuđe smetlište.

Onda i sada aktivisti za zaštitu zraka, prirode, zemlje uzaludno danima upozoravaju na moguće pogubne posljedice za zdravlje ljudi i zemlje.

U Gospiću se ovih dana živi isključivo pod plaštom predizborne kampanje lokalnih izbora jer nitko nema vremena niti ozbiljnu namjeru javnosti istaknuti ime (ili imena) lokalnih trovača Gospića.