S tri godine David Bajlo tražio je roditelje štapnu mašinu kako bi mogao uloviti ručak za mačku. Od tog dana ljubav prema sportskom ribolovu je samo rasla, šireći se i na druge članove obitelji koji nižu medalje i iz natjecanja u natjecanje ostvaruju zapažene rezultate. Najuspješnija obitelj u svijetu ribolova, obitelj Bajlo – Mladen, Ardena, David i Estera, dobitnici su i godišnje nagrade Zadarske županije za postignuća ostvarena u 2024. za područje sporta – sportski ribolov na moru. Ova nagrada za njih je jedan veliki korak naprijed za sport, za klub i županijski savez, kao i poticaj za daljnja natjecanja.

A kako je sve krenulo, otkrila nam je mama Ardena, kazavši da se cijela priča zahuktala nakon što je David s 11 godina dojurio kući govoreći o plakatu ŠRD-a Zubatac izvješenom na školskoj oglasnoj ploči.

– Otkad se David rodio, bio je lud za ribolovom i svaki trenutak je koristio da lovi za mačku. ŠRD Zubatac je 1995. organizirao prvenstvo osnovnih škola, a na kraju je David bio četvrti u pojedinačnoj skupini, prvi u ekipnoj. To mu se toliko svidjelo da je odmah krenuo u cijeli taj niz natjecanja i plasirao se sve dalje i dalje. Državno prvenstvo osvojio je 1997. s 13 godina nakon čega je ušao u reprezentaciju u kojoj je i danas, kazala nam je Ardena, dodavši da je neko vrijeme bio u objema reprezentacijama, s obale i broda.

SINOVIM STOPAMA

Kako je cijeli život u ribolovu, doslovno od malih nogu, David je učio od drugih ribolovaca na natjecanjima gledajući i slušajući ih, koristeći svaki slobodan trenutak da ode na obalu, na more.

– Kako su roditelji išli na more, uvijek su me vodili sa sobom na brod. Uvijek se lovilo ribe na tunjicu ribe, a meni se to jako svidjelo. Lovio sam i s obale i s barke, ali barka mi je draža. Veće su ribe, i veći su ulovi, kazao nam je David kroz smijeh.

Dodaje da je cijeli ovaj put išao polako, natjecanje po natjecanje na kojem se najviše nauči.

– Kad je on krenuo na natjecanja, mi smo ga pratili, a istovremeno su se održavala natjecanja za seniorke i za djecu do 18 godina. Na jednom od tih natjecanja shvatila sam kako je sve to skupa baš lijepo! Putuješ, upoznaješ ljude, malo se zabavljaš, malo loviš, i tako sam i ja krenula 1999. da bih 2002. ušla u reprezentaciju seniorki s obale, kazala je Ardena dodavši da je zapravo bilo logično da se i ona uključi kad je već toliko ribara u obitelji.

Mladen, muž i otac u ovoj obitelji, bio je zaljubljen u ribolov kao takav, ali je tek kasnije krenuo na natjecanja nakon čega je bio u prvom sastavu reprezentacije seniora s obale na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj. Nekoliko puta je bio i trener, a i četiri puta u reprezentaciji mastersa (kategorija preko 55 godina). Mladen je, kako nam kažu, obiteljski tehničar koji u svom studiju vezuje, sklapa i sastavlja opremu za ribolov, udice, najlone, olova, sve što čini dio preveza za ribu. Osim toga, u jednu malu fasciklu napisao je sve što treba koristiti u bilo kojoj situaciji na moru, za bilo koju ribu.

NAJDRAŽE MEDALJE

S obzirom na svoje okruženje, ni Estera nije imala izbora nego uhvatiti štap i krenuti na natjecanja.

– Prvu medalju osvojila sam sa samo pet godina, 2001. godine na klupskom prvenstvu. Najdraže mi je moje prvo svjetsko natjecanje u Egiptu, što zbog destinacije, što zbog toga što smo bili prvi ekipno U-16, naglasila je Estera.

Cijela obitelj, ako ne računamo školska natjecanja, kupove i slično, osvojila je ukupno 467 medalja na klupskim, županijskim, međužupanijskim, državnim i svjetskim prvenstvima. Naravno, medalje sa svjetskog prvenstva su im najdraže. Jedno od svjetskih prvenstava koje su istaknuli je prvenstvo koje je bilo održano u Salima na Dugom otoku.

– I David i ja natjecali smo se u Salima, to je bilo jedno od najboljih, najbolje organiziranih svjetskih prvenstava jer su se stvarno potrudili oko organizacije i natjecatelja. Sat je odbrojavao godinu dana prije do natjecanja, osmisli su odlične nagrade i popratne igre, a dok se riba vagala, družili smo se, roštiljali… super je bilo, prisjetila se Estera.

Na naše pitanje tko je najzagriženiji ribar u obitelji, jednoglasno odgovaraju – David i tata Mladen.

– Za tatu kažemo da ima kopnenu bolest jer ako ne ode loviti na brod duže vrijeme, sve mu je krivo, ne može ništa, živčan je i sve ga boli. Nakon što ode na more, sve je dobro, skakuće, najbolje mu je ikad, tako da je jedino logično da inače ima kopnenu bolest, kazala nam je Estera kroz smijeh.

Kako otkrivamo, u sportskom ribolovu najčešće se lovi špare, knezove, pirge, cincele, malo bugve, arbuna i fratra. Inače, suprotno općem mišljenju, ne lovi se baš velike ribe. Najveće ribe koje je David ulovio bile su raža i morski pas od 12 kilograma.

MORSKI GEN

Ribolov nije jednostavan sport, ali kako Bajlovi kažu, puno toga te nauči.

– Netko ima osjećaj za ribolov pa odmah i pohvata nakon što mu pokažeš, a netko ni nakon 100 godina ne uspijeva. Treba imati neki osjećaj za to, što i kako. Pogotovo kad je netko mlađi, pa sve lijepo stigne naučiti, kazao je David.

Estera je dodala da je važno imati i oko za detalje jer je ribolov pun detalja.

– Da bi se počeo baviti ribolovom, trebaš naučiti što je najlon, što je udica, kako izgleda predvez, koji najlon i kad koristiti. Moraš učiti čvorove, kako zavezati udicu, napraviti omču i slično. Puno je toga što treba naučiti za sam start, pa tek onda kako pripremiti ješku, baciti u more… A još ovisi i koju vrstu ribe loviš, te loviš li s obale ili barke, naglasila je Estera.

Da u svemu ovom blizina mora i ljubav prema moru koju Dalmatinci gaje ima neke veze, kazala nam je Ardena.

– Svako svjetsko more je druga priča, nepoznanica, a mi kad dođemo na natjecanja, brzo se prilagodimo tim uvjetima na moru. Možda je i do tog nekog genetskog materijala cijelog ovog naroda jer brzo dobijemo taj neki poseban osjećaj za more. Počeli smo razmišljati da je to baš u nama ljudima, ne nama osobno, ističe Ardena.

Dodaje da tome ide u prilog i to što je zadarski klub jedan od najboljih u državi dugi niz godina.

– ŠRD Zubatac je već dvadesetak godina najbolji klub u državi. Stvarno smo jaki kao klub i kao županija, ali to je i politika kluba koja nastoji privući i financirati djecu koja se žele baviti ribolovom. Imaju kompletnu opremu, radi se s njima, a nedavno smo imali na klupskom prvenstvu čak 43 natjecatelja do 16 godina što je zbilja izvrsno, naglasila je Ardena, a nas je za kraj druženja zanimalo imaju li kakav savjet za početnike.

– Samo neka uživaju! Idite na more samo za sebe, a ako želite naučiti što prije sve, krenite na natjecanja i gledajte, slušajte i učite od iskusnijih, zaključio je David.