RIJEKA – Međunarodni festival malih scena zatvorila je predstava »Kišni dan u Gurlitschu« Prešernovog gledališča Kranj i Mestnog gledališča Ptuj, u režiji Sebastijana Horvata. Uprizorenje je nastalo prema tekstu Milana Ramšaka Markovića, čestog Horvatovog suradnika, koji potpisuje i dramaturgiju. Predstava, premijerno izvedena 2023. godine, u Rijeku je stigla ovjenčana Borštinkovom nagradom i Sterijinim nagradama. U kontekstu riječkog Festivala malih scena ovaj naslov u selekciji Jasena Boke na najbolji način pokazuje ono po čemu je ovaj festival karakterističan, a to je blizak kontakt izvođača i publike.

Glumci u gledalištu

Predstava »Kišni dan u Gurlitschu« izvedena je s glumcima i gledateljima zajedno na pozornici, a granica između gledališta i scene dodatno je pomaknuta time što neki glumci sjede među publikom i postupno se uključuju u izvedbu. Pomak se dogodio i na scenografskom planu, jer scenografija Igora Vasiljeva nije postavljena samo centralno nego i s različitim elementima okružuje gledalište, prikazujući razna mjesta zbivanja – stan bračnog para, kuhinju protagonistovih roditelja, bar sa šankom i toalet, ulicu, parkiralište ispred trgovačkog centra, šumu u kojoj će se dogoditi ubojstvo… Tako koncipiran prostor izvedbe gledateljima nudi različite perspektive promatranja, dok se u gotovo »filmskoj« režiji Sebastijan Horvat kreće i raznim vremenima – prošlim, sadašnjim i budućim.

Radnju komada Milan Ramšak Marković smjestio je u Austriju, negdje na njezinu periferiju, stavljajući u prvi plan temu krize identiteta i hipokrizije današnje europske srednje klase. U predstavu tako uvodi motiv večere, za kojom se okupljaju dva para – istraživački novinar Peter (Aljoša Ternovšek) i njegova supruga Ingrid (Vesna Pernarčič), te sveučilišni profesor David (Miha Nemec) koji je u vezi s bivšom studenticom Sofi (Živa Selan) koja tijekom večere otkriva da je trudna. S druge strane, Peter i Ingrid bezuspješno pokušavaju dobiti dijete. Njihovi blazirani razgovori o kupnji novog automobila i intelektualna razglabanja o migrantskoj krizi, pojavi neonacizma među mladima, referiranje na teoretičarke feminizma prizivaju diskretni šarm buržoazije i njezino licemjerje.

Uloga za pamćenje

Dramski okidač za zbivanja koja će uslijediti otkriće je da je Ingrid iz kutije za nakit nestala zlatna ogrlica, obiteljsko nasljeđe, dar njezine pratete koja je bila znamenita feministička autorica. Ovaj događaj potaknut će Petera na sve paranoidnije ponašanje. Kako bi pronašao krivca, angažirat će policiju i privatnog detektiva, a prema njihovom savjetu postavit će i kućnu nadzornu kameru. Sumnjičenje supruge za nestanak ogrlice i moguću nevjeru dovest će i do postupnog raspada njihova braka. Pritom se zbivanja iz sadašnjosti neprestano isprepliću s Peterovim reminiscencijama na djetinjstvo, a tu se javljaju likovi majke (Vesna Slapar), koja je alkoholičarka, i oca (Miha Rodman) koji se prema majci ponaša nasilnički. Iz ovih Peterovih flashbackova doznajemo da se već kao dijete suočio s nasiljem, koje će mu se iznova dogoditi na parkiralištu na kojem će biti pretučen i opljačkan.

U opsesivnoj potrazi za ogrlicom završit će u opskurnom lokalnom baru, susrećući se s likovima s margine društva koji će ga dodatno gurnuti prema dnu. U baru će Peter sresti Jockela, birtijskog filozofa, koji će mu naplatiti svoje savjete o tome kako bi u krčmi usred šume mogao doznati nešto o nestanku ogrlice. No, taj će savjet već prilično pijanog Petera dovesti do mučnog umorstva nepoznatog čovjeka, lovca u šumi, čime će neočekivanim elementima krimića njegovi do tada potiskivani nasilnički nagoni izbiti na površinu i dobiti tragičan epilog. Borut Veselko kao Jockel ostvario je maestralnu ulogu, onu za pamćenje, posebice u završnom monologu kad govori o apokaliptičnoj crnoj rupi u kupaonici koja će sve progutati.

Motiv kiše

U svojem tekstu Milan Ramšak Marković dotiče se mnogih tema naše suvremenosti, od odnosa prema migrantima, ksenofobije, ozračja »kraja svijeta«, liberalnog kapitalizma, feminizma… Glavni lik Peter bavi se istraživanjima migrantskih sudbina, spominjući i brutalno ponašanje prema njima hrvatske pogranične policije, no jedan bliski susret s migrantom mogao bi dovesti u pitanje njegova dotadašnja uvjerenja.

Kao lajtmotiv u predstavi prisutna je kiša iz naslova, čije kapi isprva polako padaju prema stolu u vrijeme večere, dok se ispod stola nazire odvod u koji prodire sve jači mlaz kiše, koja će simbolički rastočiti i »isprati« živote likova, a mogla bi to biti i ona crna rupa u kojoj svijet koji smo poznavali polako nestaje.

Predstava »Kišni dan u Gurlitschu« donosi niz izvrsnih, realistički ostvarenih glumačkih kreacija – uz već spomenute glumce, od kojih neki igraju i više uloga, tu su i Darja Reichman u ulozi spremačice iz Slovenije koja će, naravno, prva biti osumnjičena za nestanak ogrlice (Reichman igra i »laku ženu« iz bara), te Blaž Setnikar koji je, između ostalog, utjelovio i migranta Ahmeda.

Festivalske nagrade

Jubilarni 30. Međunarodni festival malih scena Rijeka zatvoren je proglašenjem nagrada. Festivalski žiri u sastavu: Nina Violić, predsjednica žirija, dramska glumica iz Zagreba; Samo M. Strelec, član žirija, kazališni redatelj iz Ptuja i Željka Turčinović, članica žirija, dramaturginja iz Zagreba odlučio je Nagradu »Nenad Šegvić« za najbolju predstavu u cjelini dodijeliti predstavi »Kućica za pse« Udruge djelovanja u kulturi Arterarij u režiji Romana Nikolića.

Foto Nikola Blagojević

Nagrada »Anđelko Štimac« za najbolju režiju dodijeljena je Sebastijanu Horvatu za predstavu »Kišni dan u Gurlitschu« u produkciji Prešernovog gledališča Kranj i Mestnog gledališča Ptuj. Nagradu »Veljko Maričić« za najbolju mušku ulogu dobio je Franjo Dijak za uloge Ivana i Stanislava u predstavi »Moji tužni monstrumi« Mate Matišića u produkciji Dramskog kazališta »Gavella« i u režiji Vite Taufera. Nagradu »Veljko Maričić« za najbolju žensku ulogu dobila je Jelena Miholjević za uloge Lidije, Slave i Milice u predstavi »Moji tužni monstrumi«.

Foto Nikola Blagojević

Nagrada »Nenad Šegvić« za najboljeg mladog glumca pripala je Davoru Tarbuku u predstavi »Kućica za pse«. Nagradu »Veljko Maričić« za najbolju epizodnu ulogu dobio je Borut Veselko za ulogu Jockela u predstavi »Kišni dan u Gurlitschu«. Nagrada »Darko Gašparović« za najbolji dramski tekst dodijeljena je Mati Matišiću za »Moje tužne monstrume«. Nagradu »Dorian Sokolić« za najbolju scenografiju dobio je Igor Vasiljev za predstavu »Kišni dan u Gurlitschu«, dok je Nagradu »Veljko Maričić« za najbolju scensku glazbu dobila Irena Popović u predstavi »Majstor i Margarita« u režiji Andraša Urbana i produkciji Narodnog pozorišta u Beogradu. Nagradu publike dobila je predstava »Moji tužni monstrumi«.

Foto Nikola Blagojević

Žiri Novog lista u sastavu Kim Cuculić, Ivana Kocijan i Ervin Pavleković odlučio je da nagradu Mediteran za najbolje glumačko ostvarenje dobije Jelena Miholjević za uloge Lidije, Slave i Milice u predstavi »Moji tužni monstrumi« Kazališta »Gavella«. Kako stoji u njihovom obrazloženju, u trima posve drukčijim ulogama Jelena Miholjević pokazala je moć glumačke transformacije, vjerno oslikavajući različite karaktere, sudbine i mentalitete triju podneblja. Uvjerljivosti svake od izvedbi pridonosi autentični ostvaraj različitih jezičnih kodova, kao i glumačka ekspresija.

Ovogodišnji Međunarodni festival malih scena trajao je od 3. do 8. svibnja, a u selekciji Jasena Boke prikazano je šest predstava iz Litve, Hrvatske, Srbije i Slovenije. Kao prateći program otvorena je izložba kazališnih plakata koju Jolanda Todorović opisuje kao »Dramski klasici pogledom grafičkih dizajnera«.

Ocjene predstava

1. »Moji tužni monstrumi« – 4,69

2. »Kišni dan u Gurlitschu« – 4,53

3. »Majstor i Margarita« – 4,46

4. »Svetica« – 4,45

5. »Kafka i sin« – 4,45

6. »Kućica za pse« – 4,32