Ako i kada od jeseni počne služenje obveznog dvomjesečnog vojnog roka u Hrvatskoj, jedino će domaće uzgojenih jabuka i mandarina biti dovoljno za svakog vojnika svaki dan, sve ostale sirovine potrebne za nahraniti vlastitu vojsku morat ćemo i dalje uvoziti.

Zašto je tako i može li se tu išta promijeniti, raspravljalo se na okruglom stolu Hrvatske poljoprivredne komore »Domaća hrana za hrvatske ročnike – tko hrani hrvatsku vojsku« organiziranom u petak u Osijeku.

Cilj skupa je bio potaknuti razgovor o važnosti domaće proizvodnje i kratkih lanaca opskrbe, posebno u kontekstu opskrbe Hrvatske vojske te potreba razvoja sigurnosnih prehrambenih lanaca.

S obzirom na povećanje broja ročnika, važno je naglasiti kako se državni resursi moraju usmjeriti i na razvoj prehrambene sigurnosti koja bi trebala biti sastavni dio Strategije obrane i Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Prema dosadašnjim podacima, obroci za Hrvatsku vojsku spravljaju se od uvoznih sirovina – graha iz Kine, mrkve iz Nizozemske, bijelog luka iz Španjolske, crnog luka iz Mađarske…

Promjena strukture

– U tako spravljenom grahu nema čak ni soli iz Hrvatske – iskreno je rekao Stjepan Zorić, poljoprivredni proizvođač. Podaci pokazuju kako Hrvatska uvozi hranu u vrijednosti od 6,5 milijardi eura, a Zorić ukazuje na objektivnu procjenu struke kako Hrvatska može proizvesti hrane u vrijednosti većoj od šest milijardi eura, bruto vrijednosti svoje proizvodnje.

No, kažu sudionici skupa, morat ćemo promijeniti strukturu sjetve, jer proizvodimo pšenicu i kukuruz koji nitko ne treba.

– Politika Europske unije kaže kako poljoprivreda leži na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Hrvatska ima sreću da od 860 tisuće obradivih hektara oranica, čak 660 tisuća obrađuju OPG-ovi koji su fleksibilni i mogu odgovoriti na sva pitanja.

Nitko ne može brže i kvalitetnije odgovoriti na potrebe proizvodnje sirovina za naše vojnike, dakle povrća, mesa, mlijeka… od OPG-a, samo što te proizvode mora netko i preraditi, kaže Antun Vrakić, poljoprivrednik.

– Potrebe za hranom su goleme, a znamo da je, osim tenkova i aviona, i hrana oružje. Gladan vojnik ne ratuje. Primarnu proizvodnju koju imamo plasirat ćemo za potrebe HV-a i ročnike.

Imamo široku paletu proizvoda, a na ovaj način pripomoći ćemo našim poljoprivrednicima, poljoprivredu ćemo podići i poboljšati. Silna sirovina odlazi van, a vraća nam se treća ili četvrta klasa proizvoda.

Ključna je organizacija, nedostaju nam preradbeni kapaciteti u koje moramo investirati. Imamo zapuštene pogone, farme i silose. Zašto bi nas talijanska Barilla hranila, a mi im davali našu pšenicu. Učinimo taj korak – rekao je poljoprivrednik Petar Pranjić.

Međutim, prvi sputavajući faktor je nemogućnost pristupa tržištu prodaje jer je sustav javne nabave takav da je najniža cijena odlučujući faktor u nabavi. U takvoj igri mali se ne mogu natjecati s onim velikima.

Drugi problem, a koji nastaje kao posljedica prvog, je da domaći proizvođači još uvijek ne mogu jamčiti dovoljne količine proizvoda. Dakle s pozicije proizvođača želja i volja i dalje postoji, no što kaže potencijalni kupac – država?

Tugomir Majdak, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede podsjetio je i ovom prigodom da ministarstvo s poljoprivrednicima kontinuirano vodi razgovore kako bi se povećala samodostatnost domaće poljoprivrede u pojedinim strateškim granama.

Nedovoljne količine

– Ako govorimo o vanjsko-trgovinskoj bilanci onda moram istaknuti podatak da smo u primarnim poljoprivrednim proizvodima na razini 101 posto pokrivenosti uvoza izvozom, dok nam je kod preradi taj postotak daleko ispod 50 posto, kazao je Majdak dodajući kako tu leži odgovor na pitanja kako povećati samodostatnost i kako zadržati sirovine u Hrvatskoj.

Kazao je kako mu je drago što je i HPK napokon izrazio interes za preradu, da ne izvozi samo svoju sirovinu, prije svega žitarice i uljarice. Podsjetio je da su početkom prvog mandata ove Vlade promijenili sustav javne nabave, Zakon o javnoj nabavi, kako bi naglasili lokalne proizvode, kako bi oni imali veći udio u javnim ustanovama. Poziva proizvođače na udruživanje.

– Veća pregovaračka snaga ovako udruženih poljoprivrednika vjerojatno će se prepoznati i u standardima i u obujmu, a onda i u cijeni i bit će dostupan, a ne moramo govoriti kakva je kvaliteta proizvoda – poručio je Majdak.

Ipak, Hrvatska vojska nije gladna, svaki vojnik dobije svoj obrok. Berislav Rončević, član uprave tvrtke Pleter i bivši ministar obrane, je kazao kako je osnova vojne prehrane da hrana bude sigurna.

– Mi već sada kuhamo obroke za dragovoljne ročnike koji su u sustavu HV-a, njih kreiraju stručne službe MORH-a, oni određuju normative, određuju koja će jela biti zastupljena i slažu menije i u konačnici oni su u velikom dijelu strateški partner Pletera – podsjeća Rončević.

I on bi, kaže, volio kada bi u tim obrocima bilo što više domaćih sirovina, istaknuo je i primjer da je bilo pokušaja da u obroku bude jabuka proizvedena u Hrvatskoj.

– Radimo godišnje ugovore i u jednom trenutku nam se kaže da nemaju potrebnih količina i onda mi moramo tražiti dalje – upozorio je Rončević. On je pak ukazao na drugi problem.

U Pleteru, budući da je riječ o strateškom partneru države, ne smiju zapošljavati stranu radnu snagu, nego samo hrvatske državljane i imaju problem nalaženja kvalitetne radne snage.

Dobra volja i novac

Matija Brlošić, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, izrazio je spremnost poljoprivrednika za razgovore i pregovore.

– Kako se neka industrija preko noći može usmjeriti da proizvodi ono što je potrebno za rat, može se i hrana preko noći preusmjeriti i to tako da naša sirovina ne ide sada u Italiju, nego da se preradi sve ovdje u Hrvatskoj, tvrdi Brlošić dodajući kako je potrebna samo dobra volja i nešto novaca.