RIJEKA – »Dva prijatelja, od kojih je jedan plav, sličan na Richarda Straussa, nasmiješen, suzdržljiv, uljudan, drugi taman, besprijekorno odjeven, blag i čvrst, pretjerano elastičan, govori kroza zube… Njihova je soba, sučelice moje, puna francuskih knjiga, oni mnogo pišu, u onoj zagušljivoj sobi za pisanje, pa i pri lijepom vremenu«, rečenice su ovo iz »Dnevnika« Franza Kafke kojima počinje predstava »Kafka i sin« Stanislava Habjana i prijatelja u produkciji Umjetničke organizacije Petikat iz Zagreba.

Fascinacija Kafkom

Izvedba, koju žanrovski nije lako odrediti, kreće se između koncerta, performansa i recitala, a ishodište joj je u fascinaciji Stanislava Habjana – pisca, multimedijskog umjetnika i dizajnera, književnikom Franzom Kafkom kojega »usvaja« za svog literarnog oca. Tekstovima koje čita iz neke vrste partiture Habjan uspostavlja zanimljiv intertekstualni dijalog između Kafkinih i vlastitih tekstova, povezujući ih i kontrapunktirajući istim temama i motivima. Na intimistički, poetsko-ispovjedni način Stanislav Habjan progovara o gubitku, prijateljstvu, djetinjstvu, ljubavi, zajedništvu, životu, smrti, smislu i besmislu, prolaznosti, umjetnosti i književnosti, ratnom stradanju, snovima, depresiji ili bluesu (kad se dobar čovjek osjeća loše), postavljajući uvijek aktualno filozofsko pitanje: »Zašto sam tu?«

Foto Nikola Blagojević

Struktura izvedbe je takva da izgovoreni tekstovi i naznačene teme predstavljaju uvod u pjesme koje na pozornici uživo, u različitim glazbenim žanrovima, izvodi bend u sastavu: vokalna solistica Ljubica Gurdulić, klavijature – Vibor Čerič, gitara – Antoan Perković, vokal i gitara – Marko Golub i bas gitara – Jakša Perković. Multimedijsku izvedbu upotpunjuju i videoprojekcije sastavljene od crno-bijelih fotografija među kojima su i portret Franza Kafke te Habjanova pokojnog oca i prijatelja iz mladosti, a taj vizualni materijal sastoji se i od raznih crteža i ilustracija koji su tematski povezani s tekstom koji Habjan govori i s pjesmama koje se izvode, kao što je primjerice ona o psu kao simbolu odanosti i prijateljstva. Pritom je pozornica naznačena s nekoliko praznih drvenih okvira za slike, a na kraju izvedbe Habjan na glavu stavlja svoj začudni šešir i glazbenicima se pridružuje sviranjem na »šuškalici«.

Očevi i sinovi

Naslov predstave »Kafka i sin« objašnjava dio performansa u kojemu Stanislav Habjan progovara o odnosu očeva i sinova. Ovdje se evocira kompleksan odnos koji je Kafka imao sa svojim strogim i autoritarnim ocem, »tiranskim patrijarhom«, što ga je i navelo da napiše optužujuće »Pismo ocu« u kojemu je jasno izrekao mišljenje o svojem odgoju. Za razliku od toga, Habjan svjedoči kako je sa svojim ocem imao posve drukčiji odnos, prijateljski, topao i brižan. Kafka nije imao sina, ali ga je ovim performansom dobio u Stanislavu Habjanu. Posljednja izvedena pjesma pjeva o grafici ljubavi, temi nad svim temama, dok tijekom svoje izvedbe Habjan ukazuje i na važnost onih rilkeovskih krugova koji se šire. Te večeri proširili su se oni i na publiku riječkih Malih scena.