U prostorima Zajednice udruga Domovinskog rata, u srijedu je predstavljena neobična knjiga autora Mladena Barabe Cvitića. Nazvana “Marina kruna”, kombinacija je to poeme, njenih recenzija te notnih zapisa.

U predstavljanju su sudjelovali kritičar i publicist Mladen Urem, profesorica hrvatskog jezika i književnosti Jasmina Manestar, ilustrator i crtač stripova Julije Jelaska te sam autor. Predstavljanje je prigodno otvoreno hrvatskom himnom, jer ipak se radi o knjizi koja objedinjuje hrvatsku bogatu povijest još od kraljevstva.

“Ova knjiga sažima više stvari – hrvatska kruna kao simbol državnosti i kult Marije Majke Božje koji je ukorijenjen u svijesti našeg naroda. Iako dugo nismo bili država, u knjizi je sadržana narodna tradicija koju autor formulira u modernu poeziju”, objasnio je Urem. “Čitajući, dobivamo osjećaj koji nas veže za naš stari hrvatski arhetip kojemu su Hrvati pripadali prije 1000 godina, a objelodanjeno na lijep i nenametljiv način”, dodaje.

Naslovnica knjige odražava stari hrvatski arhetip – more, žena, kraljica. “Već sama knjiga poziva na čitanje i govori o toj nježnosti i koliko su ti simboli o kojima večeras govorimo jako značajni i koliko čine dio našeg identiteta” objašnjava Urem koji ističe da su se tek prije stotinu godina, na tisućitu obljetnicu Hrvatskog kraljevstva krenule nizati knjige o hrvatskoj povijesti, a ova je knjiga prigodno nastala na njegovu 1100. obljetnicu.

Prije nego što je autor Baraba Cvitić predstavio knjigu uz emotivnu recitaciju vlastitih stihova, izjavio je da želi vratiti ponos i dostojanstvo hrvatskog naroda, Pozdravljen je velikim pljeskom, a emotivnoj atmosferi pridonijele su izvedbe pjesama “Mom zavičaju” i “Laku noć, grade” učenika Prve Sušačke gimnazije.

Julijo Jelaska je glavni ilustrator knjige čiji se radovi protežu duž cijele poeme. U knjizi je osam ilustracija koje vjerno prate umjetničko djelo, prikazujući Marinu izgubljenu krunu, njezin put u Beč, Peštu, Beograd i bijeli svijet te naposlijetku ponosnu Maru sa svojom krunom.

“Dom nije mjesto, to je osjećaj. Upravo ta misao navire iz svakog stiha “Marine krune”. Osjećaj je to silnog domoljublja. Ljubi svoj dom iako skroman, u njemu si i carica i kraljica, svoj među svojima. Povezani smo neraskidivom vezom, ljubavlju prema svojoj domovini. Autor nas je posjetio na njezinu vrijednost, poklonio nam je djelo kojim nas je obvezao da Mariju vjerno čuvamo, da ostane tu gdje pripada. Ona pripada nama, a mi pripadamo njoj”, dodala je Jasmina Manestar.