Samo se nadamo da rasprava neće biti u stilu saborskog usvajanja izvješća državne revizije iz 1990-ih
Više od tri godine od izbijanja rata u Ukrajini i više od tri godine divljanja cijena zbog energetske krize nastale zbog tog istog rata, Europski bi parlament konačno na dnevni red trebao staviti raspravu o inflaciji, ako Bog da, već u četvrtak. I to zahvaljujući naporima naše europarlamentarke Biljane Borzan koja je, usprkos protivljenju nekih zastupnika, u Rezoluciju o kojoj će raspravljati EU-parlament uspjela nametnuti dio koji se odnosi na nejednak rast cijena u zapadnim i istočnim članicama Unije, što će biti prva rasprava takve vrste u Strasbourgu.
No, to ne znači da će eurozastupnici automatski i prihvatiti rezoluciju jer su u Komisiji, naime, shvatili da je EU previše birokratiziran zbog čega nije dovoljno konkurentan, pa su se baš sada, kada treba donijeti konkretne mjere za suzbijanje inflacije, odlučili na birokratski jednostavnija rješenja, u koja rezolucije očito ne spadaju. A da stvar bude gora, ni u Europskom parlamentu ni u zadnjem sastavu Komisije nije bilo baš sluha za ovakve teme, važniji im je bio uzgoj maslačaka (kako je Donald Trump posprdno nazvao europsku zelenu politiku) i odnedavno naoružavanje do zuba jer »Rusija neće stati na Ukrajini«, iako službena Moskva ama baš nikada nije dala niti naslutiti da planira napasti ijednu europsku zemlju.
Premda neprekidan rast cijena u maloprodaji najviše pogađa istočne članice Unije, počele su negodovati i neke od zapadnih članica što je pomoglo da se ova tema uvrsti na dnevni red Europskog parlamenta, priznala je Borzan, no usvajanje Rezolucije neće toliko ovisiti o podršci bogatih članica EU-a, nego o Europskoj pučkoj stranci koja ima većinu u parlamentu, a koja dosad nije pokazala veliku želju za raspravom o životnom standardu Europljana. Odnosno, o srozavanju životnog standarda uzrokovanog inflacijom. Najtužniji dokaz pada standarda je podatak iz istraživanja Biljane Borzan prema kojemu više od polovine građana upravo zbog inflacije kupuje manje hrane, no Ursuli von der Leyen bilo je važnije kako izbrisati SMS poruke koje je razmjenjivala s direktorima Pfizera o mahnitoj nabavi cjepiva protiv COVID-19 mimo natječaja, koja smo na kraju bacili u smeće.
A što će zastupnici tražiti od europske vlade? Prvo, da se poštuju dosadašnje antinflacijske mjere, ma koliko neučinkovite bile, poput ograničavanja cijena određenih proizvoda. Prema istraživanju o rastu cijena koje je Biljana Borzan napravila, prosječno su kod 26 posto takvih proizvoda pronađene nepravilnosti, a i najnoviji nadzor Državnog inspektorata upravo je to i potvrdio – od 2.300 nadzora provedbe Vladine odluke o ograničavanju cijena, u 620 slučajeva ili u 27 posto njih su utvrđene nepravilnosti, od neoznačavanja proizvoda sa zamrznutom cijenom do prodaje artikala po višoj cijeni od dopuštene. Parlamentarci će Komisiji pokušati nametnuti i problem dobavljača, s obzirom na to da na zajedničkom europskom tržištu nemamo mogućnosti izbora dobavljača pa samim time ni utjecaja na cijenu. A posebno je zanimljivo da su političari konačno shvatili da su cijene u trgovačkim lancima gotovo pa copy-paste jedna druge te počeli sumnjati da se radi o kartelnom udruživanju što je, podsjetimo, zakonom zabranjeno. Konačno, od Komisije će se tražiti novi zakoni (valjda pojednostavljeni zbog konkurentnosti) kojima će se sankcionirati nepoštene trgovačke prakse i kazniti odgovorni. Wow, kakav popis zahtjeva!
A hoće li Komisija reagirati? Je Ii Komisija regirala na činjenicu da u istočnim članicama Unije jedemo manje kvalitetnu Nutellu i Milka čokoladu nego naši sugrađani na bogatijem zapadu? Je li Komisija reagirala na činjenicu da nam se prodaju elektronički proizvodi i bijela tehnika s takozvanim programiranim kvarenjem? Pa, baš i nije. Svojedobno je nekadašnja glavna državna revizorica Šima Krasić u Saboru krajem 1990-ih utvrdila da je bilo propusta u privatizaciji. I nikom ništa. Vuk ujeo tovara. Tko je jamio, jamio je, da parafraziram general-bagerista.
Nakon tri godine divljanja cijena Europski parlament tako bi konačno trebao raspravljati o inflaciji, samo se nadamo da rasprava neće biti u stilu saborskog usvajanja izvješća državne revizije iz 1990-ih.
Dražen Katalinić
Napokon rasprava o inflaciji
Dražen Katalinić
06. svibanj 2025 08:02
Foto Ana Križanec
Samo se nadamo da rasprava neće biti u stilu saborskog usvajanja izvješća državne revizije iz 1990-ih
Više od tri godine od izbijanja rata u Ukrajini i više od tri godine divljanja cijena zbog energetske krize nastale zbog tog istog rata, Europski bi parlament konačno na dnevni red trebao staviti raspravu o inflaciji, ako Bog da, već u četvrtak. I to zahvaljujući naporima naše europarlamentarke Biljane Borzan koja je, usprkos protivljenju nekih zastupnika, u Rezoluciju o kojoj će raspravljati EU-parlament uspjela nametnuti dio koji se odnosi na nejednak rast cijena u zapadnim i istočnim članicama Unije, što će biti prva rasprava takve vrste u Strasbourgu.
No, to ne znači da će eurozastupnici automatski i prihvatiti rezoluciju jer su u Komisiji, naime, shvatili da je EU previše birokratiziran zbog čega nije dovoljno konkurentan, pa su se baš sada, kada treba donijeti konkretne mjere za suzbijanje inflacije, odlučili na birokratski jednostavnija rješenja, u koja rezolucije očito ne spadaju. A da stvar bude gora, ni u Europskom parlamentu ni u zadnjem sastavu Komisije nije bilo baš sluha za ovakve teme, važniji im je bio uzgoj maslačaka (kako je Donald Trump posprdno nazvao europsku zelenu politiku) i odnedavno naoružavanje do zuba jer »Rusija neće stati na Ukrajini«, iako službena Moskva ama baš nikada nije dala niti naslutiti da planira napasti ijednu europsku zemlju.
Premda neprekidan rast cijena u maloprodaji najviše pogađa istočne članice Unije, počele su negodovati i neke od zapadnih članica što je pomoglo da se ova tema uvrsti na dnevni red Europskog parlamenta, priznala je Borzan, no usvajanje Rezolucije neće toliko ovisiti o podršci bogatih članica EU-a, nego o Europskoj pučkoj stranci koja ima većinu u parlamentu, a koja dosad nije pokazala veliku želju za raspravom o životnom standardu Europljana. Odnosno, o srozavanju životnog standarda uzrokovanog inflacijom. Najtužniji dokaz pada standarda je podatak iz istraživanja Biljane Borzan prema kojemu više od polovine građana upravo zbog inflacije kupuje manje hrane, no Ursuli von der Leyen bilo je važnije kako izbrisati SMS poruke koje je razmjenjivala s direktorima Pfizera o mahnitoj nabavi cjepiva protiv COVID-19 mimo natječaja, koja smo na kraju bacili u smeće.
A što će zastupnici tražiti od europske vlade? Prvo, da se poštuju dosadašnje antinflacijske mjere, ma koliko neučinkovite bile, poput ograničavanja cijena određenih proizvoda. Prema istraživanju o rastu cijena koje je Biljana Borzan napravila, prosječno su kod 26 posto takvih proizvoda pronađene nepravilnosti, a i najnoviji nadzor Državnog inspektorata upravo je to i potvrdio – od 2.300 nadzora provedbe Vladine odluke o ograničavanju cijena, u 620 slučajeva ili u 27 posto njih su utvrđene nepravilnosti, od neoznačavanja proizvoda sa zamrznutom cijenom do prodaje artikala po višoj cijeni od dopuštene. Parlamentarci će Komisiji pokušati nametnuti i problem dobavljača, s obzirom na to da na zajedničkom europskom tržištu nemamo mogućnosti izbora dobavljača pa samim time ni utjecaja na cijenu. A posebno je zanimljivo da su političari konačno shvatili da su cijene u trgovačkim lancima gotovo pa copy-paste jedna druge te počeli sumnjati da se radi o kartelnom udruživanju što je, podsjetimo, zakonom zabranjeno. Konačno, od Komisije će se tražiti novi zakoni (valjda pojednostavljeni zbog konkurentnosti) kojima će se sankcionirati nepoštene trgovačke prakse i kazniti odgovorni. Wow, kakav popis zahtjeva!
A hoće li Komisija reagirati? Je Ii Komisija regirala na činjenicu da u istočnim članicama Unije jedemo manje kvalitetnu Nutellu i Milka čokoladu nego naši sugrađani na bogatijem zapadu? Je li Komisija reagirala na činjenicu da nam se prodaju elektronički proizvodi i bijela tehnika s takozvanim programiranim kvarenjem? Pa, baš i nije. Svojedobno je nekadašnja glavna državna revizorica Šima Krasić u Saboru krajem 1990-ih utvrdila da je bilo propusta u privatizaciji. I nikom ništa. Vuk ujeo tovara. Tko je jamio, jamio je, da parafraziram general-bagerista.
Nakon tri godine divljanja cijena Europski parlament tako bi konačno trebao raspravljati o inflaciji, samo se nadamo da rasprava neće biti u stilu saborskog usvajanja izvješća državne revizije iz 1990-ih.