Posljednjeg dana zasjedanja Sabora u travnju u sabornici su bila slovom i brojkom – četiri (4) zastupnika. Pobrojili su to kolege novinari, a nije bilo ni teško – osim predsjedavajućega, u klupama je sjedio samo još taj mali otužni broj onih koji bi trebali biti narodni poslanici.

Zašto? Odgovor je jasan – ne samo zbog prvomajskih praznika koji su slijedili nego u prvom redu zato što je počela kampanja za lokalne izbore. Točno pola zastupnika sada su kandidati za (grado)načelnike ili župane, a vjerojatno svi su na bar nekoj listi za lokalne ili regionalne parlamente. Dužni su to odraditi jer su im njihove političke stranke omogućile da sjede u Saboru i primaju plaću od oko 4.000 eura. Sada moraju vratiti dug i odraditi kampanju i kandidaturu, pa makar brojni od njih i ne vjerovali u vlastitu pobjedu. Ima onih koji zacijelo ni u snu ne mogu pobijediti – na primjer Mostov Marin Miletić kao kandidat za župana u PGŽ-a, jer to bi doista bilo čudo, ili možda HDZ-ov Anton Kliman u Istri, ili pak SDP-ova Sanja Bježančević u Osječko-baranjskoj županiji.

Od nabrojenih, ima međutim onih koji doista jesu među favoritima, primjerice Sandra Krpan u Rijeci ili Ivica Lukanović u PGŽ-u. Pritom Krpan najavljuje da će ostaviti saborski mandat stranci ako pobijedi – ali treba imati na umu da je bila kandidatkinja u 7. jedinici, a ne 8. koja pokriva Rijeku, pa je tako u Saboru neće vjerojatno mijenjati nitko iz Rijeke. Osim ako ne uđe bivši gradonačelnik Vojko Obersnel koji se prošle godine nekim čudom našao na listi također u 7. jedinici, koja nije riječka. Tako bi Obersnel u Sabor mogao umjesto Krpan, a jednako tako se nakon 25 godina na funkciji župana u Sabor vraća i Zlatko Komadina, pa će se SDP, eto, ojačati veteranima. Mlađe su poslali u izborne bitke, i to vrlo neizvjesne, kao što je ova u Rijeci.

Od 29 aktualnih gradonačelnika koji su ujedno i zastupnici u Saboru, čak ih je 16 iz HDZ-a, osam iz SDP-a, a za ostanak na poziciji gradonačelnika bore se i Mostov Miro Bulj u Sinju, IDS-ov Loris Peršurić u Poreču, HSLS-ov Dario Hrebak u Bjelovaru, Dubravko Bilić ispred Platforme Sjever Matije Posavca u Ludbregu te nezavisni Dario Zurovec u Svetoj Nedelji. Dio zastupnika natječe se za mjesto župana, što je po zakonu nespojiva funkcija, pa će napustiti klupe u Zagrebu ako pobijede – na primjer u Istarskoj županiji za župana se bore tri zastupnika, HDZ-ov Anton Kliman, SDP-ova Sanja Radolović i IDS-ov Dalibor Paus. A moguće je i da sve troje ostanu u Saboru, ako pobjedu ipak odnese aktualni župan, sada nezavisni Boris Miletić.

Neki su na izbore otišli i izravno iz Vlade, primjerice ministar regionalnog razvoja Šime Erlić koji se natječe za gradonačelnika Zadra, i svakako slovi za favorita. U tom slučaju, ako Erlić pobijedi, i Vlada će morati doživjeti rekonstrukciju – za sada je ministarstvo prepušteno zamjenicima, ali mjesto će se uskoro morati popunjavati. A to će biti prilika da se ponovo mjeri podrška vladajućoj većini. No, ona neće biti sporna ako na glasanju bude i ulazak šefa DP-a Ivana Penave u Vladu. On više nije kandidat na lokalnim izborima u Vukovaru – za razliku od drugih, on kupuje kartu u jednom smjeru za Vladu. Naravno, opet uvjetno, ako rezultat saveza DP-HDZ u Vukovaru bude zadovoljavajući. Ako ne, svakakvi novi scenariji su mogući.

U svakom slučaju, nakon ovih lokalnih izbora ništa neće biti isto. Sastav Sabora mogao bi se dosta mijenjati ako dio zastupnika pobijedi po terenu, u Vladi se čeka rekonstrukcija, a ono što je najvažnije, jest da će se i unutarstranačka dinamika u strankama bitno promijeniti ako neke od njih dožive, nedajbože, izborni fijasko. Primjerice, SDP u Rijeci ili HDZ u Zadru, a DP u Vukovaru i Most u Sinju, ili možda i IDS u Istri.

Lokalni izbori su najvažniji detektor snage pojedinih stranka, a i kandidata. Tu se broje junaci, jer to su izbori gdje su kandidati najbliže ljudima s kojima u svojim sredinama žive.