Slijep pored zdravih očiju: Plenković je najodgovorniji za klimu uništavanja svake kritičke misli

Reuters

Plenković čini se ne razumije kako se problemi s medijima odnose na Vladu. Ako to ne razumije, ne vidi elementarne stvari. Percepcija mu je oštećena, a percepciju oštećuje interes, upozorava analitičar Žarko Puhovski. Podsjeća da je SDP-ova vlada promijenila zakone koji su omogućili tužbe protiv novinara zbog osobnog mišljenja, što je »onemogućilo društvenu kritiku«

ZAGREB Glavni urednik koprivničkoga Podravskog lista Robert Mihaljević nedavno je ukinuo vlastitu kolumnu, koju su Podravci rado čitali čak dvadesetak godina. Učinio je to – da spasi vlastitu firmu. »Nisam to učinio iz straha«, kazao je jučer za naš list. »Nego, ne želim nakladničku kuću dovesti u situaciju da ispašta zbog mene i mojih stavova. Ne mogu dopustiti da zbog sudskih odšteta pet ljudi dobije otkaz, ili da se Podravski list za godinu dana ugasi«. Podravski list, naime, pod udarom je sudskih tužbi kakvog nikada još nije bilo. »Problem je ogroman. Vapi do neba! U novinarstvu sam gotovo četvrt stoljeća, i vjerujte mi kad kažem da za moje novine nikad nije bilo gore. Naprosto, propast ćemo! Još nekoliko tužbi, još koja drakonska odšteta, i nećemo moći isplatiti plaće, prestat ćemo izlaziti. A tužbe pristižu i dalje, kao na pokretnoj traci«, upozorava Mihaljević.

Drakonske odštete

U takvim uvjetima, Mihaljevića je šokirala reakcija premijera Andreja Plenkovića, koji je u ponedjeljak izjavio kako ne vidi problem sa slobodom medija. »Ne mogu vjerovati da je to izgovorio, premda neprestano govori slično. Plenković ili živi u paralelnom svemiru, pa sudi samo po sebi, ili doista svjesno probleme gura pod tepih«, kazat će Mihaljević.

On, naime, tvrdi da se u njegovoj redakciji »autocenzura može rezati nožem«. »Ne mora Plenković slušati mene, koji sam ga već nekoliko puta javno pozvao da dođe i razgovara s ljudima u redakciji, koji pokušavaju raditi pošteno novinarstvo i od njega preživjeti. Neka mu oni svjedoče o autocenzuri, koju nam nameću drakonske sudske odštete. Riječ je o tome«, nastavlja Mihaljević, »da se može egzaktno dokazati kako rad lokalnog sudstva ugrožava našu slobodu. Vidi se to i po broju predmeta i po visini odšteta. Životno je nelogično da je sve više tužbi i sve više presuda, i to na sve više iznose. Istodobno, pada nam naklada i prihodi od oglašavanja. Kako je moguće da su sudske odštete danas i po tri, četiri više nego prije desetak i više godina, kad je Podravski list mnogo bolje stajao?«, pita Mihaljević.

»Iza Feralovih floskula o demokraciji i ljudskim pravima u biti se skriva razrađena strategija destrukcije i kaosa«. To je rečenica iz anonimnog komentara kojom je Hrvatska televizija 5. lipnja 1997. popratila »Zlatno pero slobode« kojim je Svjetsko udruženje novina (World association of newspapers) nagradilo tjednik Feral Tribune. Huškački komentar objavljen je iste večeri kada je satnik Hrvatske vojske Tomislav Brzović, višestruko prijavljivan za nasilje, u Puli gotovo ubio predsjedničkog kandidata Vladu Gotovca, odalamivši ga vojničkim opasačem u glavu, što je Gotovca, raskrvavljenog, srušilo na pod. Prema autoru komentara, na udaru Feral Tribunea »nisu samo državni dužnosnici, članovi HDZ-a ili ratni dragovoljci«, jer, »jedno je kritizirati kako bi Hrvatska bila još bolja, drugo je kritizirati da Hrvatske uopće ne bude.« Autor tog komentara bio je Andrej Rora, današnji voditelj Odjela za medije, komunikacije i digitalne medije Plenkovićevog HDZ-a. Zna li se, dakle, tko vodi medijsku politiku vladajuće stranke, nema mjesta čuđenju kada se premijer pravi da problemi u medijima ne postoje.Devedesetih, Rora je pisao u najekstremnijim šovinističkim glasilima, a neke od njih i uređivao. Tjednik »Novosti« u proteklih je nekoliko brojeva istražio spisateljsko-uredničku karijeru Andreja Rore iz devedesetih godina. »Novosti« su, među ostalim, prenijele dijelove Rorine reportaže iz tjednika »Hrvatski bojovnik« iz 1992, u kojoj današnji Plenkovićev propagandist opisuje logor za zatočene Srbe u Odžaku. To je mjesto poslije rata bilo predmetom sudskih procesa i osuđujućih presuda zbog ratnih zločina nad zatočenicima, od kojih su četiri ubijena, a mnogi premlaćeni. »Zarobljeni novogradski četnici smješteni su u sportskoj dvorani u Odžaku. Ozračje kužno, bez aeracije, mirisi fukare, nečisti i serbske zlosti. Prava bjesomučna gomila«, pisao je Rora. Prema navodima »Novosti«, »brojne zatočenice iz logora HVO-a u Odžaku bile su silovane«. Andrej Rora pisao je ovako: »Dosad su zarobili petnaest četnika, među kojima i jednu četnikušu. Kažu, prava ženska. Što s njom rade, nismo pitali. Bosna puna sevdaha«. Na upite »Novosti« da komentiraju Rorine tekstove, iz HDZ-a nisu odgovorili.

Odgovor on pronalazi u društvenoj klimi. »Plenković govori da nikome ne može zabraniti da tuži novinare. Ali nitko to od njega ni ne traži! Očekuje se jasan stav podrške i promjena društvene klime, što vlast, naravno, može učiniti. Ali, ako je Plenkovićev cilj propast kritičkog novinarstva, naročito na lokalnoj razini, onda OK, u tom mi je slučaju jasno zašto govori kako govori«, kaže Mihaljević, i dramatično zaključuje: »Nastala je sustavna klima uništavanja svake kritičke misli. Za nju je premijer Plenković najodgovorniji. Najodgovorniji je za ovo što se događa Podravskom listu. Njemu će na savjest ići gašenje ovo malo neovisnih lokalnih medija što ih je u manjim sredinama ostalo«.

Opasan napad

Ugledna novinarka i potpredsjednica Hrvatskoga novinarskog društva (HND) Slavica Lukić upozorava na jedan drugi detalj Plenkovićeve izjave od ponedjeljka: da predsjednik HND-a Hrvoje Zovko nije vjerodostojan predvodnik prosvjeda zbog stanja u medijima, jer da je »fizički skoro nasrnuo na urednicu HTV-a«. »To je neutemeljen, krivotvoren i vrlo opasan napad na predsjednika HND-a, te jasno govori da se Plenković svrstao na stranu progonitelja novinara. Takav brutalan pokušaj diskreditacije predsjednika HND-a, ali i zahtjeva struke i javnosti za poboljšanjem stanja u medijima, vrlo je zabrinjavajući«, ocjenjuje Slavica Lukić. Ona tvrdi da Plenković, zapravo, »želi medije pod kontrolom«, te da je »televizijski prostor u Hrvatskoj želio svesti na Hrvatsku televiziju«. O tome svjedoče, naglašava uvijek dobro obaviještena novinarka, »napori ispod stola da se zaustavi dodjela koncesije korporaciji koja je vlasnik N1 televizije, ali i pokušaj da se opstruira kupovina Nove TV od strane N1«. »Plenković, iz nekog razloga, gaji žestok zazor prema neovisnim medijima, što dokazuje i podatak da europski novac namijenjen neprofitnim medijima još uvijek leži neiskorišten, jer premijer i njegova ministrica kulture ne poduzimaju ništa da se novac konačno distribuira, a neprofitni mediji nastave živjeti«.U svemu tome Slavica Lukić vidi odjek devedesetih godina, »kada su oni koji su upozoravali na probleme također bili prikazivani kao neprijatelji države i sumnjivi tipovi«. No danas, »repriza tog diskursa iznenađuje na više razina: u članici EU-a, naime, takav stav prema medijima trebao bi biti nedopustiv, a i imamo premijera koji je navodno došao da demokratizira Hrvatsku. Nažalost«, zaključuje Lukić, »on je nastavio medijsku politiku Tomislava Karamarka, otvoreno neprijateljsku prema kritičkim medijima«.

Oštećena percepcija

Profesorica na studiju novinarstva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović poručuje premijeru neka »kupi naočale, jer slabo vidi«. »Problemi u novinarstvu jako su veliki, i jako me čudi da govori kako govori. Nije mi jasno je li riječ o njegovom istinskom uvjerenju, ili o arogantnon stavu, ali nedvojbeno je da Plenković jako griješi kad umanjuje postojeće probleme«, kaže. Vilović ističe da premijer mora slušati kada ga struka upozorava. »Ako tisuću ili dvije ljudi prosvjeduje, a premijer zanemaruje njihova upozorenja da stanje u tako važnoj struci nije dobro, tada je ili loše informiran, ili ne razumije osnovne stvari o građanskom društvu i demokraciji, a to je jako loše. Možete se vi tisuću puta izdavati za Europejca, ali ako to ne uviđate, to je jednostavno jako, jako loše«. Vilović ističe problem masovnih sudskih tužbi. »O tome se mora razgovarati. Ako vlast podržava običaj da novinari za svaku sitnicu završavaju na sudu, ako se ljudi u politici prave da ne vide atmosferu u kojoj takve masovne tužbe postaju opće mjesto, to zaziva smrt novinarstva«, opominje Gordana Vilović.

Istu frazu – »jako, jako loše« – rabi i analitičar Žarko Puhovski kada tvrdi da premijeru ovakva situacija zapravo odgovara. »Kao građanin, Andrej Plenković ima pravo reći da je s medijima sve u redu. Ali kao premijer, nema: pa onih dvije tisuće ljudi koji su u subotu prosvjedovali nisu valjda bili pijani, nekakav problem valjda postoji. A iz onoga što je Plenković rekao, čini se da čak ne razumije kako se problemi s medijima odnose na Vladu. Ako to ne razumije, ne vidi elementarne stvari. Percepcija mu je oštećena, a percepciju oštećuje interes. Plenković kao da nosi konjske naočnjake. Pati od onoga što se zove ‘pogled u tunelu’, ‘tunnel vision’«, kaže Puhovski.

Analizirajući trenutačno stanje u medijima, Puhovski kaže kako je na djelu »još neviđena sprega klasičnih političkih pritisaka, ekonomskog ucjenjivanja i društvenog zastrašivanja«. »Sve smo to gledali u fazama, ali sada je trokut sklopljen. Značajan dio novinara trpi sve tri vrste pritisaka, i to je uistinu teško izdržati«. S druge strane, Puhovski će primijetiti i »nepojmljivo srozavanje razine novinarstva, o čemu nitko ne želi govoriti«, pa ističe česte i nedopustive pogreške na elementarnoj činjeničnoj razini.

Paraziti na prosvjedu

Problem je i silno svjetonazorsko zaoštravanje u društvu, što dovodi do toga da se i mediji polariziraju, pa ih javnost počinje doživljavati kao sudionike u stranačko-političkim borbama. Naposljetku, zajedno s »potpuno neprozirnom privatizacijom medija« i »situacijom na HRT-u koja nikad nije bila gora, i koja je ispod svake razine«, svi ti elementi uzrokovali su, drži Puhovski, »rapidan pad ugleda novinarstva kao profesije«. Pritom, Puhovski podsjeća da je SDP-ova vlada promijenila zakone koji su omogućili tužbe protiv novinara ne zbog pogrešnih činjenica, nego zbog osobnog mišljenja, što je »onemogućilo društvenu kritiku«. Zato je, drži, »skandalozna nespretnost organizatora« novinarskog prosvjeda bila dopustiti da »SDP i Živi zid parazitiraju na prosvjedu«, što Plenkovića vjerojatno dodatno motivira da se pravi kako problemi ne postoje.