REUTERS je prije dvije godine serijom usporednih fotografija prikazao Dubrovnik za vrijeme ratnih razaranja i danas / REUTERS
Na hrvatskoj premijeri dokumentarnog filmu »Dubrovnik i zločini nad kulturnom baštinom«, o procesuiranju tih zločina na Haškom sudu (ICTY), bilo je manje od dvadeset gledatelja
Manje od dvadeset gledatelja okupilo se u utorak u Zagrebu na hrvatskoj premijeri filma »Dubrovnik i zločini nad kulturnom baštinom«, jednosatnog dokumentarca o procesuiranju tih zločina na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Autori filma su Pero Finci i Steven Coulson iz Outreach programa, svojevrsnoga »popularizatorskog odjela« Haškoga suda.
Projekciju su organizirali hrvatski ogranak Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) i Outreach program, ni ne skrivajući bojazan da će prikazivanje privući tek rijetke znatiželjnike. »Društva u državama bivše Jugoslavije ne suočavaju se s ratovima devedesetih. Haški sud smatra se završenom pričom, koju svako od tih društava tumači na svoj način«, kazao je Pero Finci u razgovoru poslije projekcije, naglašavajući da govori u osobno ime, a ne kao zaposlenik Haškoga suda.
Primjer Dubrovnika jedinstven je, jer je suđenje odgovornima za njegovo razaranje jedini predmet Haškoga suda kojemu je uništavanje kulturne baštine središnja, a ne tek usputna tema optužnice. »To je presedan. Nijedno međunarodno tijelo dotad se nije tako bavilo uništavanjem kulturne baštine«, objasnio je Pero Finci.
Dva dijela
Film o uništavanju Dubrovnika, naime, nije jedini Fincijev projekt. Autor je još pet dokumentaraca o zločinima i suđenjima u Haagu: nasilju u Višegradu, srednjoj Bosni i Prijedoru, filma o žrtvama i svjedocima te dokumentarca o procesuiranju seksualnog nasilja. Svi su ti filmovi besplatno dostupni na internetu.
»Dubrovnik i zločini nad kulturnom baštinom« informativan je jednosatni dokumentarac klasične filmske naracije, s dva temeljna dijela. U prvome dijelu, autori, Finci i Steven Coulson, kroz razgovor sa stručnjacima Haškoga suda i UNESCO-a izlažu razvoj međunarodnoga prava o kulturnom nasljeđu. Najvažniji dokument iz toga područja, Haška konvencija o zaštiti kulturne baštine, usvojena 1954., i kaže kako »uništenje baštine jednog naroda znači uništenje baštine cijelog čovječanstva«. Takve će ocjene, na nesreću, suci Haškoga suda morati ponavljati i dvijetisućitih, kada budu donosili presude zločincima iz ratova u bivšoj Jugoslaviji: razaranje kulturne baštine dio je optužnica u šesnaest suđenja na Haškome sudu, u kojima je bez dvojbe dokazan kulturocid. Na temelju dokaza izvedenih u sudnici, iskaza mnogih svjedoka i autentičnih snimaka razaranja Grada, Finci u filmu detaljno rekonstruira početak napada na Dubrovnik 30. rujna 1991, te njegovu eskalaciju sve do najtežega razaranja 6. prosinca, u kojemu je sedamnaest ljudi ubijeno te oštećene 52 povijesne znamenitosti, od kojih je šest potpuno uništeno. Sveobuhvatni topnički napad toga 6. prosinca trajao je jedanaest sati, a za nj je izravno odgovoran kapetan JNA Vladimir Kovačević, zapovjednik 3. bataljuna Trebinjske brigade JNA. Za razliku od njegovih nadređenih, Miodraga Jokića i Vladimira Strugara, taj čovjek, paradoksalno, nikad nije odgovarao za svoja nedjela: nakon što je 2003. uhapšen u Srbiji i izručen Haškome sudu, godinu kasnije proglašen je nesposobnim za suđenje i vraćen u Srbiju, koja ga je također optužila. No procjena o nesposobnosti potvrđena je 2012: Kovačeviću je dijagnosticirana »paranoidna psihoza«, pa se čini da nikad neće ni odgovarati.
Pomanjkanje interesa za traumatske teme rata u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, prema shvaćanju Pere Fincija, »jest za veliko žaljenje, ali je možda i razumljivo. Takve su reakcije možda prirodne u društvima koja su prošla strašnu traumu. Hoće li se tako nastaviti, ili će društva u zemljama bivše Jugoslave krenuti putem koji su šezdesetih krenuli Nijemci, ja ne znam. Mi pokušavamo ostaviti trag kojim će moći krenuti buduće generacije, odluče li doznati što se uistinu dogodilo«.
Jokić se ispričao
Njegov nadređeni, Miodrag Jokić, zapovjednik 9. Vojnopomorskog sektora JNA, priznao je krivicu, pa je Finci dijelove njegova pokajničkog priznanja efektno uklopio u svoj dokumentarac. »Osjećam obavezu da i ovom prilikom izrazim svoje najdublje saučešće porodicama poginulih i ranjenih, kao i građanima Dubrovnika za bol i štetu koju im je nanijela jedinica pod mojom komandom. Moje žaljenje shvaćam kao uslov pomirenja i zajedničkog života naroda na ovom području«, kazao je u priznanju krivice Miodrag Jokić, koji je osuđen na sedam godina zatvora. Njegov nadređeni, general Pavle Strugar, zapovjednik 2. operativne grupe JNA, odbio je priznati krivnju, pa je 2005. osuđen na osam godina zatvora, kaznu koju je Žalbeno vijeće snizilo za šest mjeseci, premda je proširilo Strugarovu kaznenu odgovornost. Zanimljiv je, na trenutke čak duhovit, način kojim je Pero Finci prikazao kako predsjednik sudskoga vijeća Kevin Parker, točku po točku, odbacuje navode Strugarove obrane, među kojima je vjerojatno najbizarniji onaj da je većina oštećenih zgrada u Dubrovniku bila »u vlasništvu ili u vezi s licima iz Srbije ili Crne Gore«, u čemu »obrana vidi više od puke koincidencije«. »Postoji jaki korpus dokaza, dapače neoborivi korpus, da je oštećenja starog grada Dubrovnika od 6. prosinca 1991. uzrokovalo granatiranje JNA«, odgovorio je na to sudac Kevin Parker. Dokumentarac prikazuje »slučaj Dubrovnik« kao važan presedan i svojevrstnu prekretnicu u međunarodnom progonu ratnih zločina, što je hrvatskoj javnosti uvelike nepoznato. Također, film pokazuje kako su tužitelji nedvojbeno i uvjerljivo utvrdili kaznenu odgovornost, i kaznili krivce, od kojih je jedan, Jokić, iskazao svijest o odgovornosti, kajanje i ispriku žrtvama. Ako je suditi prema Fincijevu dokumentarcu, Hrvatska ima itekakvih razloga da bude zadovoljna radom Haškoga suda, bar kada je riječ o progonu ratnih zločina nad Gradom. Unatoč tome, iskustvo toga novinara, iskusnog u izvještavanju o suđenjima za ratne zločine, govori suprotno: u Dubrovniku vrlo malo ljudi točno zna tko je, kada, i za što, pred Haškim sudom osuđen za uništavanje njihovog grada.
