Komentar Orlanda Rivettija

Riječanima pobjeda poput jegulje iskliznula iz ruke

Orlando Rivetti

foto: arhiva NL

foto: arhiva NL

Rijeka je u prvom poluvremenu držala »maksimirskog bika« čvrsto za rogove. Taktički besprijekorno posložena momčad u tri linije s Gavranovićem i Andrijaševićem na isturenim pozicijama, kao svjetionici visokog presinga s prelijevanjem agresije u posjed lopte, stvorila je nekoliko prigoda. Na terenu su bili svi topnici, ali kao da je u kopačkama kralja strijelaca, Andrijaševića, nedostajalo baruta. I malo preciznosti. Što vrijedi i za Bezjaka.



Nakon dvanaest pobjeda zaredom u HNL na Rujevici – remi. Rijeka je golom Andrijaševića naplatila svoju bolju igru nakon više od sat vremena, ali je na kraju Rijekin »krvnik«, kada su u pitanju golovi, Soudani, još jednom postao crna mačka. Rijeka nije pobijedila, ali je na kraju sačuvala prednost – četiri boda.


Andrijaševićev 13. pogodak nije bio dostatan za 13. pobjedu i odlazak Riječana na plus sedam bodova. Soudani je spasio Dinamo, odgodio promociju prvaka. Riječani imaju za čim žaliti. Odigrali su najbolju proljetnu utakmicu. U svakom pogledu. Trkački, taktički, nadasve mudro i odgovorno. Demonstrirali su šampionski karakter.


Sa plus četiri uaze u poseljedji četvrti krug HNL-a. A remi je hipoteka na naslov prvaka.




Pjesma na Rujevici, na kraju i vatromet. Zaslužili su svi, igrači i trener Kek, a najviše navijači. Svi Riječani koji su živjeli za ovu povijesnu utakmicu. Moglo je bolje? Da je u pitanju umjetnički dojam, kao kolektivna snaga, Rijeka bi dobila više bodova. Da se boduje kao u boksu… U sferi smo nagađanja. Rijeka je pokazala da je na pravom šampionskom putu! Dinamo mora trčati za Riječanima…


Lešković i Perić, stoperi Dinama, imali su okretnost ormara, a umjesto kopačke dvije pegle kada je Andrijašević zaključio glavom akciju Rijeke u kojoj je sudjelovalo pola momčadi, a krenula je od Vešovića… Andrijašević ne prašta dvaput. Livaković je insitinktvno jednom odbio loptu nogom, ali je sada mogao samo ispratiti pogledom.


Rijeka je u prvom poluvremenu držala »maksimirskog bika« čvrsto za rogove. Taktički besprijekorno posložena momčad u tri linije s Gavranovićem i Andrijaševićem na isturenim pozicijama, kao svjetionici visokog presinga s prelijevanjem agresije u posjed lopte, stvorila je nekoliko prigoda. Na terenu su bili svi topnici, ali kao da je u kopačkama kralja strijelaca, Andrijaševića, nedostajalo baruta. I malo preciznosti. Što vrijedi i za Bezjaka.


Propustili su prigodu materijalizirati bolju igru Rijeke,  koja je u prvom poluvremenu diktirali taktove igre. Dinamove igrača držali daleko od vratara Prskala. Nedostajao je samo pogodak. Ono to nije realizirao u 13. munuti, Andrijaševć je, ovog puta glavom, Franko je zatresao mrežu u nastavku kada je utakmica bila krenula u »čuvanje rezultata«.


Marko Vešović pojavio se tamo gdje se i očekivalo, na »lijevom beku«, Zutinu mjestu. Vešović ove sezone igra tako dobro, a ima ogromno srce, da bi mogao podjednako uspješno igrati sve pozicije, osim vratara… Zapala ge je najtvrđa i najskuplja kost, Alžirac Soudani. Nije se naigrao, Vešović mu je oduzimao prostor i loptu…


Ostali su djelovali kompaktno i sinhronizirano. Oduzimali lopte i brzo se otvarali prema naprijed. Dijagonalno ili s puno dodira lopte. Sammir je u tom razdoblju igrao – veteranski, a Hodžić nije vidio loptu u sendviču Elez – Župarić. Zasluga faze obrane cijele momčadi. Nažalost Riječana, dogodio se – Soudani. Remi je Riječanima razlog za zadovoljstvo, iako mogu više žaliti za onim dvama bodovima što su isparila.