RIJEKA Hajdukov trener Gennaro Gattuso nakon još jednog poraza od Rijeke bio je preslika onoga što su njegovi igrači pokazali u nedjeljnom 0:3 porazu na Rujevici. Borben, ali baš izrazito nervozan. Sijevalo je iz očiju, tražila se konfrontacija (i našla, u zamalo fizičkom sučeljavanju sa stručnim komentatorom MAXSporta Joškom Jeličićem).

Zapravo, ekipa je ogledalo svog trenera i trenerovog rada. Pa nije nikakvo čudo da je talijanski trener pred javnost stao ratoboran i frustriran. Tako mu je izgledala i momčad.

S druge strane, Radomir Đalović, iako daleko trenerski »zeleniji«, opet je bio u ulozi profesora svojem glasovitom konkurentu. I javnim istupom i posebno onim najvažnijim – pripremom te vođenjem utakmice.

Gattuso je doživio još jednu Đaletovu lekciju. A nije baš da su mu na raspolaganju igrači koji bi u dvije utakmice trebali popiti šest komada od Rijeke.

Dragulji i biseri

Ima Talijan itekako jake karte u rukama. Marko Livaja je »karig« s kojim se u svaku partiju trešete ulazi s prednošću. Ivan Rakitić je doslovno – svjetska klasa. Igrač za kojeg je jedan Jose Mourinho svojedobno izjavio kako je Raketa »najpodcjenjeniji veznjak na svijetu«, igračina koja ima i trku i tehniku i taktičku inteligenciju. Igrač koji ima – sve.

Filip Krovinović je i znalac i rutiner. Dominik Prpić stoperski dragulj, Michele Šego jako zimsko pojačanje, Rokas Pukštas svojedobno označavan kao »dečko od 10 milijuna eura«, Bruno Durdov dalmatinski nogometni biser…

No, svi ti aduti u partiji s Rijekom ispadaju »lišine«. Jer Đalović radi ono što je vrhunac trenerskog umijeća: iz svoje momčadi izvlači maksimum, svaki pojedinac daje ono najbolje, a uštimani orkestar onda u prvi plan gurne svoje najraskošnije soliste.

Mladen Devetak je od navijačkog vapaja »ajme majko koga smo mi doveli« postao igrač iz kategorije »gledaj čovjeka kako igra, sve zatvara, a stalno i prijeti kad ode visoko«.

Istok Poljuda

Nais Djouahra je maknut iz uloge igrača Rijeke u statistu u seriji »Otpisani«, a mladi trener iz Bijelog polja od njega je napravio lijevu polušpicu koja izluđuje i obranu Hajduka i obranu Dinama.

Niko Janković bio je pod »tihim udarom« riječke nogometne javnosti jer je prošlu pauzu iskoristio da na istoku Poljuda pogleda utakmicu Hajduk – Gorica. Nedajbože da mu se u nedjelju dogodio kakav teži kiks. A Niko je zabio penal, opet odradio maratonski broj kilometara, deset kola prije kraja sezone, plus još jednu do tri utakmice u kupu, na kontu ima šest golova i šest asistencija, a za dres s Rijekinim grbom se bori kao da je rođen na Kvarneru uz stihove himne »Najdraža Rijeko«.

O Toniju Fruku ne treba trošiti riječi. Kao ni o Radeljiću, Majstoroviću, Petroviču…

Prije svake partije, realno, više je »kariga« u Gennarovim rukama, ali Radomir mu – nabija komplekse. Barem dosad. A znate li koji je jedan od parova u pretposljednjem kolu? Hajduk – Rijeka na Poljudu.

Napravi li Đalović još jedan jako bitan iskorak, složi igru i za utakmice protiv zatvorenih, začahurenih protivnika, na taj bi se Jadranski derbi moglo otići s prednošću koja bi za Hajduk bila nedostižna.

Scenarij za koji… Cijela Rijeka diše!