Ljubiša Preletačević Beli i naš novinar Siniša Pavić s Novim listom i Bajaderama / Foto Siniša PAVIĆ
Sve ovo govori o tome koliko smo – ne samo mi, nego svi u regiji, a pogotovo Srbija – dotakli dno i dokle smo došli čovječe kad narod hoće glasati za imaginarnog, izmišljenog lika. Fiktivnog lika! Narodu je muka od istih ljudi, ako su to uopće ljudi, onih koji 30 godina vrte istu priču u krug. Lažu nas, mažu nas i ljudima je samo bitno da se pojavi netko nov. Nov i iskren
BEOGRAD – Utorak je, 21. ožujka, ili marta. Kako su nas u školama učili, prvi je dan proljeća, makar je ove godine proljeće službeno navratilo mrvu ranije i u velikom stilu, kako u Zagreb tako i u glavni grad susjedne nam države Srbije, Beograd. U Srbiji proljeće i izbori za predsjednika države. Na birališta će susjedi početkom travnja. Premijer Aleksandar Vučić neupitni je favorit. Ali… Dnevna tiskovina Blic, koja se reklamira kao najčitanija dnevna novina u Srbiji, na naslovnici od utorka donosi članak koji u nadnaslovu kaže: »Šokantni rezultati istraživanja!«, da bi u naslovu stajalo »Misterij zvan Ljubiša Preletačević Beli«. A onda se pita Blic »je li to Preletačević najjači opozicionar«. Ako je suditi po istraživanju javnog mijenja, uistinu prvi puše Vučiću za vrat, makar je još daleko pričati o drugom krugu izbora. Zato je o fenomenu Ljubiša Preletačević Beli taman na vrijeme govoriti, jer lako moguće da je baš ova gerilska kampanja model koji će i druge države u regiji rado kopirati.
Ljubiša Preletačević Beli je naime izmišljen lik kojeg sjajno »igra« Luka Maksimović. Ljubiša – jer ime mora zvučati srpski, Preletačević – da se zna da neće iz jata u jato, iz stranke u stranku kako vjetar puše. Beli!? Malo zbog bijelog odijela, cipela i vunenih čarapa, a malo da se sugerira kako je nov i neiskvaren. Taj i takav Preletačević stao je na čelo pokreta građana »Sarmu Prob’o Nisi – Samo Jako«, pa su britkom satirom osvojili lijep broj mandata u beogradskoj općini Mladenovac, da bi sada krenuli u bitku za predsjednika. Jer, Beli ima gadan običaj da obeća baš sve. Hoćete more na mjestu Markovačkog jezera!? Nema problema! Najbliži Preletačevićev suradnik zvan Prilepak već je nabavio sol iz Crne Gore.
Strah od cirkusanta
Ako su ga u početku oponenti i proglašavali cirkusantom, sad ga se pomalo plaše i sve više uvažavaju, kako pozicija tako i opozicija. Beli je, kako se to lijepo kaže, postao politički faktor, čimbenik. Put zato vodi do Mladenovca, do »preCednika«, makar da se vidi što s regijom kani. Valja samo uloviti autobus tvrtke Lasta, pa put Šumadije, u Mladenovac, ni 50 kilometara od Beograda. S Preletačevićevim »portparolom« Stevanom Vlajićem sve je dogovoreno, vidimo se točno u podne. Brzo leti Lasta, koliko god se čini da će se raspasti. Po dolasku pita novinar vozača gdje je centar Mladenovca.
– Evo ga – pokazuje rukom malo dalje.
A onda, kada je čuo da se Beli traži, od srca se nasmijao.
Lider pokreta Sarmu prob’o nisi i kandidat za predsjednika Srbije / Foto REUTERS
– Šta vam se čini, ima li šanse Beli – pita novinar, a »šole« se samo smije.
Dobro je da se uranilo, pa popilo kavu s Aleksandrom Bećićem, vlasnikom i urednikom portala Kolumnista, čovjekom za vezu, analitičaru na čijem sajtu nema milosti ni za koga s političke scene. Bećić je prvi koji je s Belim kao predsjedničkim kandidatom napravio i objavio razgovor. Po objavi razgovor je imao 120.000 pregleda!
Luka Maksimović je bivši hrvač i bivši igrač, reprezentativac, američkog nogometa. Bavi se i glazbom, svirao je bubnjeve, radio hip hop i reggae.
– Htio sam biti glumac, ali nisam upao na akademiju. Sad čekam da me pozovu, da kažu izvini, pogriješili smo. I da mi odmah daju diplomu. Studiram komunikologiju. Mislio sam, kad nije gluma, ajde da budem neki TV, ili radio voditelj. Na kraju sam završio na televiziji – priča Maksimović, odnosno Preletačević.
Prva dama je Maja Janić. Bivša je vaterpolistkinja, kapetanica Partizana.
– Divna je djevojka i velika podrška. Smirena i hrabra – kazuje Preletačević. Ne spominje se hrabrost baš posve slučajno. Veli Beli da su ih pratili pripadnici državne ‘bezbednosti’, ali to je, kaže, klasična procedura. Zato podrška stiže odasvud. Kaže da zovu iz zatvora da daju podršku, pa navijači, pa iz žandarmerije….
A kako je igrati tu dvostruku ulogu, malo Beli, a malo Luka?
– Iskreno, mislim da sam se ja takav rodio i da taj teret nosim kao da nosim ranac neki na leđima. Nemam problema nikakvih. Odrastao sam u varoši, matori drži kafanu 30 godina, znam ljude i s njima sam od pete, šeste godine. Samo što je sada ovo malo viši nivo – veli Preletačević.
– Beli je garancija drugog kruga. A povijest Srbije je ta da drugi krug mijenja pobjednika – kaže Bećić.
Beli je, kaže Bećić, fenomen. Ta mlada družina na čelu s njim se prvo počela zezati na račun aktualne politike, koristeći pametno sve nove platforme komuniciranja. Reakcija ljudi je bila toliko velika i pozitivna da su odlučili izaći na lokalne izbore. Čovjek u bijelom odijelu koji se ne libi zajahati bijelog konja, obećao je sve, taman da Sarmu Prob’o Nisi – Samo Jako s nikavim budžetom osvoji 21 posto glasova, 12 vijećničkih mandata. I taman da se vladajuća garnitura, kako kaže, dobro iživcira. A kada je Beli odlučio biti predsjednikom, to više nitko nije mogao zaustaviti, pa ni oni srbijanski notari, odnosno javni bilježnici, koji su činili sve da Beli ne skupi potrebni broj potpisa za kandidaturu. Narod je htio drugačije.
– Svojim očima sam gledao kako starica dolazi do notara i daje mu osobnu kartu, onu papirnatu, koja se raspada koliko je stara. Ovaj joj kaže da to ne vrijedi. Ona pita, vrijedi li pasoš? Notar kaže da vrijedi, a ona zove sina koji je mojih godina, oko 50, pa ga tjera kući po pasoš spremna čekati satima samo da dâ podršku Preletačeviću – ilustrira Bečić.
Skidanje motkom
Skupilo se u malo vremena 12.965 potpisa. Izborna komisija, ili onaj iznad nje, traže način da se ospori kandidatura, ali nije išlo. Predaju kandidature prenosio je uživo Kurirov sajt, 650.000 ljudi je to gledalo, kaže Bećić. Pa ga ruši! Ali, što ako se s vremenom Beli, narodski rečeno, pokvari, okrene leđa tom narodu koji spominje, ako se pokaže krvav ispod kože ili jednostavno postane političar!?
– Neće. A ako se i pokvari, narod će da ga skida motkom! – na to će Bećić.
Skoro će podne. Yugo 55 vozi ravno »Kod Sidžima«. Tako se zove kafana što je drži Maksimovićev otac godinama. Tu je stožer. I evo ga! Beli! U bijelom. Srdačan sa svima. Padaju selfiji. Ekipa Reutersa je tu.
– A ne! Vi ste prvi – veli Preletačević.
Taman su, kako nam reče, doručkovali on i Prva dama, a sada on na intervju, a ona »da se fenira«. Daje novinar Preletačeviću prigodne darove, Kraševa bajadera je tu, i Novi list, da vidi kakva je tiskovina u pitanju. Drago mu. Ne odbija hrvatski slatkiš. »Oćemo sada da gradimo tvornicu ovdje!?«, pita predsjednički kandidat plavih očiju, mlad 26 godina, navodno posve nalik liku iz nekog starog srpskog proročanstva koje, navodno, najavljuje dolazak baš takvog. O kako bi bilo zgodno vidjeti taj susret na vrhu! S jedne strane Kolinda Grabar-Kitarović, a s druge Ljubiša Preletačević Beli!
– Joj! A da znate koliko bi tek meni bilo drago – na to će Beli.
Da osjeti laminat
Bome, imaju predsjednica i predsjednički kandidat već sad nekih dodirnih točaka. Evo, recimo, ona je za kampanje obećala da će, čim postane predsjednica, iseliti iz Predsjedničkih dvora. On, evo, usred kampanje poručuje isto, da ne kani živjeti na Dedinju, već u stančiću, dok će predsjedničke odaje naseliti studentarijom.
Kandidat za predsjednika koji prvi puše Vučiću za vrat
– Istina je, rekao sam da neću živjeti na Dedinju. Uselit ću se samo na tjedan dana, čisto da malo osjetim laminat, taj bogatiji parket, i da vidim kako se spava u sobi od 200 kvadrata. Poslije toga, studenti. Pa može ih se tridest useliti – pojašnjava Preletačević.
Kako ide kampanja? Kaže: »Guramo«. Priznaje da je iza njegova tima šest paklenih dana prikupljanja potpisa.
– Tek sad nas čeka pakao. Imamo u planu napraviti neki karavan, autobus, kamion, da popakujemo, pa da idemo po Srbiji i pravimo veselje – kazuje Preletačević.
– Tko će dati novac!?
Što je najbolje za ljude, za sve nas, tako treba biti – Preletačević / Foto REUTERS
– Narod!
– Tko će vas shvatiti ozbiljno?
– Narod. A što nas više ne shvaćaju ozbiljno, to je bolje za nas. Vidjet će na dan izbora koliko smo ozbiljni – poručuje Beli.
I nije, kaže, sve odmah počelo kao ozbiljno zezanje.
Narod ga voli jer vozi golfa dvojku
– Ne. Sve je počelo kao zezanje, pa je kandidaturom na lokalnim izborima to postalo ozbiljno zezanje. A o ovome da ne pričam. Ovo je baš ozbiljno zezanje – kaže Preletačević.
Ozbiljno zezanje
Samo, sve se čini da ima u tom zezanju ozbiljnog sustava. Nije to platforma s koje je recimo Ivan Pernar krenuo međ’ zvijezde. Ovo je više nalik gotovo realiziranom pokušaju NewsBara da od izmišljena lika Branka Đapića učini političku figuru.
Stevan Vlajić je, kažu, alfa i omega čitavog pokreta. Pričamo u trenu kad se kampanja zahuktava. Je li drugi krug izbora moguć? Vlajić kaže, čini se moguć. Kaže i da je Ljubiša Preletačević Beli fenomen.
– Fenomen, jer je ispušni, zdrav kanal za ispuštanje nezadovoljstva naroda, od radnika do sveučilišnih profesora. Luka je karizmatičan momak, ali on im se ne sviđa kao Luka, već kao Beli, kao onaj koji ismijava sve u šta su mnogi i sami vjerovali. I baš zato što je kanal za pravilno ispuštanje nezadovoljstva, on je fenomen. Prvi put se tako nešto događa kod nas, a da ima uspjeha – pojašnjava Vlajić.
U Srbiji je, kaže, teško zamislivo bilo da se pojavi netko nalik, recimo, Beppeu Grillu. Doduše, Grillo je već podosta tog iskompromitirao.
– Mi nismo stigli ništa dobiti, pa nismo ništa ni iskompromitirali. A kad netko kaže da je Ljubiša Preletačević Beli neozbiljan kandidat, samo uperimo prst u sadašnjeg predsjednika Srbije Nikolića – kaže Vlajić.
Ponijela ih je, priznaje, dobra energija koja se dogodila nakon lokalnih izbora.
– Znali smo da ne smijemo propustiti priliku, da svu tu energiju moramo iskoristiti za nešto afirmativno. Da ne ostane sve na nivou realityja. Najviše nas vrijeđa kad nam kažu da je Ljubiša reality. On je samo netko tko mora forsirati humor koji je blizak takozvanom prosječnom glasaču – kaže Vlajić.
Satiru je, kaže, jako teško napasti i onaj koji je napada obično sam ispada smiješan.
– Mi više i ne znamo s koje strane nas udaraju. Možda za sad veću opasnost predstavljamo za neke lidere opozicije što se tiče samog rejtinga. Ali, mislimo da će Beli ključno utjecati na podizanje izlaznosti što može dovesti do drugog kruga, a u drugom krugu i do pada Aleksandra Vučića što nam je prije svega bio cilj, pored promicanja samog građanskog pokreta i načina na koji djelujemo – pojašnjava Vlajić.
Nego, može li ovaj model biti i neki budući model za regiju koja vapi za novim licima?
– Hrvatska je već imala određena izborna iznenađenja i to su ljudi na koje treba računati, više nego na HDZ i neke opcije koje trebaju ostati u prošlosti, kao radikali u Srbiji i SNS, jer to jedino zaslužuju. Beli i može na neki način inspirirati nekog u regiji. Uostalom, mnogo puta se založio za bratstvo i jedinstvo svih naroda. Neki ga vide i kao drugog Tita. Neozbiljno je o tome pričati u nekom formalnom kontekstu, ali simbolično zašto ne – ističe Vlajić.
A što se tiče onog budućeg susreta na vrhu suverena dviju država, Vlajić ne sumnja da će Beli biti jako dobar domaćin.
– On se sigurno neće truditi poljubiti Kolindu Grabar-Kitarović tri puta, jednom će biti sasvim dovoljno. Beli će njegovati prijateljski odnos sa svima iz regije i jedanput će se ljubiti sa svima, i s predsjednikom Crne Gore ili Slovenije. Bit će to prva razlika u odnosu na Nikolića. Ljubiša će ljubiti jednom – poručuje Vlajić.
– Na ozbiljno zezanje nas je natjeralo to što su u gradskoj skupštini u Mladenovcu počeli raditi ljudi koji nemaju veze s mozgom, blago rečeno. To su ljudi koji su nekada prodavali petarde, valjali benzin, nemaju škole. U redu je to, ali ljudi s takvim nekvalifikacijama ne mogu se baviti politikom i našim životima. To znači da smo dotakli dno. I onda smo odlučili da ih ismijavamo, da napravimo neki videoklip, ali se to na kraju pretočilo u nešto ozbiljno samo zato što smo mjesec dana nakon tog našeg izmišljenog lika imali lokalne izbore. Odlučili smo se kandidirati. Jer, ako mogu oni, što ne bi mogli i mi – priča Preletačević.
Činilo se, međutim, da će sve ostati lokalnog karaktera, makar Preletačevićevi vijećnici gotovo godinu dana rade dobar posao. Kad ono, izbori za predsjednika.
– Nismo bili sigurni imamo li kapaciteta za tako veliku stvar. Mlad smo pokret, mlada ekipa, a evo u godinu dana imamo predsjedničkog kandidata. Guramo dobro priču, sve uz pomoć naroda koji je priču prepoznao. Krenuli smo, što se kaže, u harakiri da odradimo sve, pa makar da časno poginemo – priznaje Preletačević.
U taj čas čuje se s ulice: »Luka! Sve najljepše ti želim!«
Luka zahvaljuje. Kaže, ovo mu je učiteljica iz osnovne škole.
– Je li bio kakav đak, učiteljice? – pita novinar.
– Fantastičan! Uvijek je bio za svaku pohvalu – odgovara Nada Obranović.
– A hoće li od njega biti dobra predsjednika!?
– Hoće. Kako ne bi bilo. Pa ja sam ga učila – na to će učiteljica.
Nov i iskren
Dojam je kako Mladenovac rado ima kandidata. Vole ga možda i zato što vozi golfa dvojku. Možda i zato što je Mladenovac grad nalik tolikim gradovima i u Hrvatskoj. Nekad grad radnika, industrijsko središte, danas ne radi ni Tvornica transformatora Minel, ni Keramika Mladenovac, ni Jugoazbest, ni meteloprerađivačka »Petar Drapšin«. Evo, Blic piše da je od svih beogradskih općina, tu prosječna plaća najmanja.
– Konačano su Mladenovčani izašli iz te apatije i tog kaosa i počeli biti pozitivni. Ovo je mala varoš nadomak Beograda. Provincija. Ljudi su ponosni što imaju kandidata iz svoga grada – kazuje Preletačević.
Pitanje je, dakako, može li se i korak više, pa na državnu razinu?
– Već smo učinili taj korak. Sve ovo govori o tome koliko smo – ne samo mi, nego svi u regiji, a pogotovo Srbija – dotakli dno i dokle smo došli, čovječe, kad narod hoće glasati za imaginarnog, izmišljenog lika. Fiktivnog lika! Narodu je muka od istih ljudi, ako su to uopće ljudi, onih koji 30 godina vrte istu priču u krug. Lažu nas, mažu nas i ljudima je samo bitno da se pojavi netko nov. Nov i iskren. Vidjeli su u par mojih intervju da sam iskren. Vidjeli su da otvoreno govorim da nisam kompetentan voditi zemlju, ali jesam kompetentan da dovedem neke pametne ljude koji bi radili taj posao. Satira je odličan alat. Nismo mi do’vatili da palimo i da rušimo, nego smo na jedan predivan način krenuli da ismijavamo politiku koja 30 godina ismijava sve građene. I nisu to samo mladi. I oni stariji su ukapirali u kakvom sranju živimo godinama i gdje im omladina ide. To su njihova djeca! Mi smo njihova djeca. Mislim da su se plašili da se nećemo nikada probuditi, da smo postali zaboravljena generacija, ta generacija malo predratna, ratna i poslijeratna. Sad su, mislim, oduševljeni, jer su vidjeli da postoji života u nama – poručuje Beli.
Ili ovo govori Luka Maksimović!? Isprva su ga žestoko napali sa svih strana. Spominjao se utjecaj CIA-e, masona, tajnih službi, govorilo se da je plaćenik.
– Najbolji obrambeni mehanizam je da kažeš: da, jesam plaćenik. Kome se pravdati kad su svi ostali plaćenici. Jesam, i ja sam plaćenik. I ‘ko dâ više love, tu idemo. Znate što je fora. Na lokalnim izborima dao sam i cijenu, 750 milijuna eura. A kako je sad to ozbiljna priča, cijena je tri milijarde – poručuje Beli.
Nije to k’o premijer
Kažu kritičari i da će banalizirati politiku, plaše se da institucije neće funkcinirati.
– Oni su ti koji je banaliziraju. Na žalost. Mi samo to prikazujemo narodu na jedan fin način – na to će Beli.
Na koncu, kako kaže, nema predsjednik bog zna kakve obaveze osim da ide po skupovima, potpisuje slike i da je vrhovni komandant.
– Nije to k’o premijer. Da je trka za premijera, mislim da to ne bi radili, jer nisam dovoljno kompetentan. Bilo bi baš ružno – iskreno će Preletačević.
Što se pak regije tiče, ne libi se povući gdjekoju paralelu s Titom. Spomen bratstva i jedinstva nije mu stran.
– Ma, ne mora to biti klasično ujedinjenje. Ovi su zasrali stvar oko tih ratova, i vaši i naši, i ovi i oni, a narod je propatio i stvorila se prevelika mržnja. Mislim da ne treba zaboraviti na sve to, ali treba gledati u budućnost pa da se volimo i da nas boli uvo za sve. Neću da moja generacija ide u rat. Znam kako je bilo, makar po pričama. Koji će đavo svima nama sve to. Ajde da se zezamo! I kakve veze ima tko je koje vjeroispovijesti, boje kože, kakvu frizuru ima. Ja na sve gledam isto – govori Preletačević.
– Ljubiša Preletačević Beli je onda nekako više lijevo politički – na to će novinar.
– Beli je krtina! U krtinu, ni lijevo ni desno. Što je najbolje za ljude, za sve nas, tako treba biti. Ne striktno lijevo, ni desno, nego ono što je najbolje za narod! – rezolutan je Beli.
A onaj susret s kolegicom iz Hrvatske!? Što joj kani reći po viđenju?
– Vidjet ćemo. Nešto mi se ne čini da ona gotivi tu priču da se opet viđamo. Ne samo ona, već i ovi naši. To zapadne sile sve komandiraju. A ja ću raskrinkati te zapadne sile i organizirati našu silu, balkansku, gdje ćemo širiti ljubav. Mi ćemo na Balkanu napraviti našu belu osovinu, da nemamo ni vojsku ni ništa nego da samo trčimo goli po livadama i da se volimo! Jako je bitno da se taj odnos među komšijama uspostavi, da je divan. Jer, zamislite da smo u zgradi, jedeš piletinu i zagrcneš se. Koga ćeš prvo zvati!? Komšiju! Nećeš zvati rođaka – a nama je recimo Rusija rođak od tetke – nego komšiju, susjeda. Najbitnije je da se složimo, da budemo divni, mirni i da se pomažemo, pa ćemo sve lako. A mladi se ljudi moraju početi baviti politikom. To je jako bitno za njihove živote, pogotovo u lokalnim samoupravama koje su osnovna stanica društva. Svi trebaju uzeti stvar u svoje ruke. Treba imati svoje ja i izaći na izbore, jer ne može ovo više ovako – poručuje Ljubiša Preletačević Beli!
Balkanske piramide
Prije nove predizborne šetnje gradom, stigao nam je još otkriti da će, bude li izabran, pokrenuti gradnju piramida u Deliblatskoj peščari da ni Hrvati, ni Srbi ne moraju putovati u Egipat ne bi li ih vidjeli. Uz to je potvrdio tvrdnju »portparola« Vlajića da će, za razliku od sadašnjeg predsjednika Tomislava Nikolića, ljubiti samo jednom kolege u regiji. Ljubiša će će ljubiti jednom! Ne triput!
Što je najbolje za ljude, za sve nas, tako treba biti – Preletačević / Foto REUTERS
Prvi krug predsjedničkih izbora u Srbiji je 2. travnja, dan poslije prvog aprila. Drugi krug, bude li ga, je taman za pravoslavni Uskrs pa Preletačevićevi fanovi već spremaju pozdrav za tu priliku. Kako nam reče Bećić, dok se drugi budu pozdravljali sa Hristos Voskrese, Vaistinu Voskrese, navijači Preletačevića se spremaju govoriti – Samo jako Vaistinu jako! Inače, zanimljivo je da je otac Aleksandra Bećića poznati jugoslavenski glumac Zoran Bećić. Tko god je gledao klasik »Valter brani Sarajevo«, pamti ilegalca koji dolazi uraru na Baščaršiji da mu kaže: »Vazduh trepti, kao da nebo gori«. Što je poslije toga bilo, zna se. Beli v.s. Vučić!? Štono bi kazao Beli – Samo jako i bez sekiracije!
Preletačevićev "portparol" Stevan Vlajić
