Reuters
Europa se, čini se, dobro prepala. I ustala. Onako kako ona obično i radi već dobrih sedam desetljeća. Ustala i odšetala do birališta
Svijet je preživio. Možda je to pomalo preuranjeni zaključak, obzirom da tako često katastrofična zbivanja i nemaju neke veze s demokratski izraženom voljom građana, no čini se da niz izbora koji su uslijedili nakon pobjede Donalda Trumpa u SAD-u pokazuje da su se građani kojima je u demokraciji zapravo dobro, probudili. A nije tako izgledalo, ni izbliza.
Jer, nakon što je živopisni američki poduzetnik i reality show zvijezda Donald Trump dobio tri milijuna glasova manje od svoje protukandidatkinje i svejedno pobijedio, činilo se da su stvari nepovratno krenule u smjeru dubinske promjene sustava liberalne demokracije koji je vladao zapadnim svijetom dobrih sedam desetljeća (pridjev »dobrih« ovdje valja shvatiti i kao kvalitativan i kvantitativan).
Nakon Brexita i Trumpa jedina stvar koja je propadala brže od vjere u predizborne ankete bila je vjera u snagu klasičnih demokratskih pokreta i sustava.
Krajem te davne 2016. godine, možda ćete se sjetiti tih burnih i tmastih vremena, Europa je bila pod stresom od rastućeg populizma, posljedica izbjegličke krize i straha od novog vala, te potresena terorističkim napadima.
Ekonomije koje su se oporavljale sporo nakon velike krize nisu nimalo pridonijele optimizmu, dok se usporedbe s tridesetim godinama prošlog stoljeća koje su iznjedrile Hitlera i sve što je uslijedilo nisu mogle ni nabrojati.
A tek je slijedio val velikih, bitnih izbora po Europi, za koje se strahovalo da će rezultirati konačnim padom EU i velikim usponom populističkih nacionalističkih pokreta.
Europa je, ukratko, vrila na sve strane.
Gadna vremena, zar ne, taj davni, zastrašujući kraj 2016. godine…
Zeleni vjesnik proljeća
A onda su došli izbori u Austriji. Zapravo prilično nevažni izbori, jer se radilo o funkciji predsjednika koji ima još manje ovlasti od hrvatskog. Sam balans stvarne moći u austrijskom društvu nije bitno ovisio o tom rezultatu.
Van der Bellen je pobijedio sa 7,6 postotnih poena prednosti. Zapravo, obzirom na malu razliku u odnosu na nekoliko mjeseci ranije, čovjek je rasturio.
Nizozemski 80-postotni poučak
Zasad su od svih tih izbora održani samo oni u Nizozemskoj. No, trend je sad već jasan. Pobijedila je i pobijedit će (makar na slijedu ovogodišnjih izbora) stara dobra demokracija. Građansko društvo, ljudska prava i te trice za koje smo nekad mislili da su civilizacijska stečevina koja više nikad neće doći u pitanje.
Došla je i krajem te davne 2016. godine je izgledalo dosta gadno.
No, kad je u Nizozemskoj u ožujku 2017. godine antiislamist i populist Wilders osvojio 20 (od ukupno 150) mjesta u parlamentu, postalo je jasno da je pred onima koji bi rado klilknuli »budućnost pripada nama« i dalje dalek, gotovo nemoguće dug hod.
Wildersov poraz samo je prvi. Ne bude li dramatičnih iznenađenja, žena koje se boji cijela Europa, Marine Le Pen će uvjerljivo i glatko, poput svog oca, izgubiti u drugom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj. U Njemačkoj će ultradesni AfD ostati daleko od rezultata klasične desnice i ljevice. U Italiji… ha, pitaj Boga što će se dogoditi u Italiji. Tamo je ionako uvijek sve moguće i u najmirnijim vremenima.
Uglavnom, dok se Trumpovi birači tek imaju šokirani suočiti s posljedicama vlastitog izbora, koji će se, kako je i bilo očekivano, prelomiti upravo na njihovom vlastitom životnom standardu, Europa se, čini se, dobro prepala.
I ustala. Onako kako Europa obično i radi već dobrih (i kvaliteta i kvantiteta!) sedam desetljeća. Ustala i odšetala do birališta. U Nizozemskoj je odaziv na izbore bio nešto viši od osamdeset posto! (U Hrvatskoj, primjerice, u rujnu prošle godine na parlamentarne izbore je izašlo malo preko 52 posto birača).
Naravno, priča nije nikad gotova. Najbolja stvar oko demokracije je ta da se svako malo odigrava neka nova utakmica. I da oni koji su izgubili brzo imaju novu priliku. I da se političke ideje u tom razdoblju provjetravaju i transformiraju. Jer, puki populizam i podozrivost prema »drugima«, izgleda, nisu uspjeli čak ni sad.
I možda su ipak građanske slobode i ljudska prava civilizacijska stečevina koja može doći u pitanje. Ali malo što je tako inspirirajuće kao odgovor koji su na njega dali građani Austrije i Nizozemske.