Foto: Davor Kovačević
»Zora Riđokosa« vraća se kao davno izgubljeno dijete. Zora je naslovna junakinja romana Kurta Hedla, klasika njemačke književnosti za djecu, čija je radnja smještena u Senj tridesetih godina prošlog stoljeća. Ako je tražiti ključni pojam koji opisuje ovu priču, onda je to socijalna osjetljivost
ZAGREB Zaljubljenike u kazalište, kojima se oči zacakle čim se spomenu »daske koje život znače«, najbolje shvatite ako vam se posreći da se zateknete na kojoj od proba uoči premijere: na jednoj takvoj bila sam prošlog tjedna u kazalištu Trešnja, gdje se užurbano pripremala »Zora Riđokosa«, predstava za djecu i mlade za koju se već sad iz nekoliko razloga može naslutiti da će biti hit.
Režira je Rene Medvešek, to je jedan razlog. U radu s glumcima nastupa blago, drugarski, uvijek tražeći fini omjer između teksta i pokreta.
– Nemoj podcrtavati, radije naznači, ali osjeti… – ovako zvuče njegove upute, kojima uspijeva postići da avanturistička priča o ženskoj, hrvatskoj inkarnaciji Robina Hooda bude istovremeno i zabavna i puna emocija.
Banda odmetnika
Drugi razlog zbog kojeg će ova predstava osvojiti publiku funkcionalna je i mudra scenografija (potpisuje je Tanja Lacko), u kojoj obične drvene ljestve mogu biti i grob majke dječaka Branka i utvrda Nehaj u kojoj će pronaći prijatelje i zaštitnike, i zatvor u koji ga zbog krađe baci korumpirani gradonačelnik, i ribarska barka u kojoj proživljava pustolovine…
Treći je, možda i najvažniji razlog, to što se ovoj kulturi »Zora Riđokosa« vraća kao davno izgubljeno dijete. Zora je naslovna junakinja romana Kurta Hedla, klasika njemačke književnosti za djecu, čija je radnja smještena u Senj tridesetih godina prošlog stoljeća.
Roman je, otkako je objavljen u Njemačkoj 1941. godine, odgojio generacije malih čitatelja i toliko se duboko upisao u kulturnu svijest da je izraz »Zora riđokosa« postao učestalo korišten opis hrabrosti i otpora protiv nepravde. Sintagmu je za svoj naziv preuzela čak i jedna teroristička skupina.
– »Zora Riđokosa« je u Njemačkoj doživjela 40 izdanja, prevedena je na 18 jezika, objavljena čak i u Japanu, prema njoj je snimljen film i serija, postavljena je opera… A ipak, roman nikad nije doživio svoje hrvatsko izdanje, iako je inspiriran upravo autorovim boravkom u Senju prije Drugog svjetskog rata – ističe redatelj Medvešek, kojega je fascinirala činjenica da je, što se tiče široke publike, ovaj roman do danas bio apsolutna nepoznanica.
Uloga Zore pripala je Dubravki Lelas, koja u Nehajgradu nad Senjom okuplja svoju malu bandu odmetnika, zapravo djece koja su proživjela nasilje i glad, i koja žele pomoći drugoj ugnjetavanoj djeci. Nadahnuti senjskim uskocima, oni su pet prijatelja na strani pravde, a priča o junaštvu počinje kad im se pridruži plahi mali Branko koji je upravo ostao i bez majke i bez doma.
Na prvi pogled može se učiniti da je priča o djeci beskućnicima ponešto anakrona, vezana za vrijeme rata i poraća, s čime se djeca u današnjoj Europi, zemlji obilja, teško mogu poistovjetiti. No upravo je suprotno: Senj u predstavi je svijet u malom, a njime dobro poznatim mehanizmom populizma i strahovlade upravljaju politički moćnici protiv kojih treba aktivistički puštati glas. Ako je tražiti ključni pojam koji opisuje ovu priču, onda je to socijalna osjetljivost. A to što borbu za pravdom predvodi punokrvna junakinja, dodatna je vrijednost. Zanimljivo je i to što je Zora – izbjeglica. U Senj je došla iz Albanije.
Aktualni motivi
– Sve su to začudno aktualni motivi, predstava njima obiluje, a predstava je iznimno dinamična, gotovo kao film – rekao je Medvešek.
Jedno od pitanja koje predstava postavlja je, također vazda aktualno, razgraničenje morala i nužde. »Gladni kradu«, kaže jedan Senjanin u predstavi za malog Branka. Kaže to znalački i s podsmijehom – iako Branko nikad nije ukrao, uskoro hoće, glad će ga na to natjerati. No može li glad opravdati i nasilje?
Branko Babić stvarno je ime dječaka kojeg je Held upoznao u Senju, gdje je boravio sa suprugom, također spisateljicom dječjih romana, Lisom Tetzner. Par je tog buntovnog dječaka iz družbe siročadi htio i usvojiti, no na put su im stale administrativne zavrzlame – i rat.
Held je bio Židov koji je čak morao promijeniti prezime kako bi mogao objaviti ovaj roman.