Foto: Marin Aničić
Ako smo godinama unatrag mogli imati jednog Zucchera i Seala, ne vidim zašto iznova ne težiti takvim imenima. Ako je ranije bila moguća realizacija takvih događaja, vjerujem da je to moguće i danas, kaže novoizbrani ravnatelj opatijske ustanove za organizaciju, promidžbu i posredovanje u kulturi
Izbor Ernieja Gigantea Deškovića za ravnatelja Festivala Opatija izazvao je priličnu »buru« u Opatiji. I dok se javnost, prije svega politička, bavi pitanjima je li ovaj književnik, kulturolog i političar, kako piše u njegovoj biografiji, stručan i dovoljno iskusan da vodi ustanovu čiji je zadatak organizacija, promidžba i posredovanje u oblasti kulture, novoizabrani ravnatelj ima pune ruke posla pokrenuti pogon koji je usporio nakon što je početkom studenog prošle godine s čela Festivala Opatija odstupila bivša ravnateljica Rajna Miloš.
Ono što u ovome trenutku opatijsku javnost, ali i sve one koji su svih ovih godina pratili događanja Festivala Opatija, najviše zanima je: kakva je vizija razvoja ove ustanove novog ravnatelja i što je to novo i dugačije čime joj planira »udahnuti novi život«?
– Festival Opatija od ove godine, pored velike i male Ljetne pozornice, upravlja i KTC-om, što je veliki potencijal za razvoj ove ustanove. Planiram se pored kazališnih i filmskih programa usredotočiti na glazbene izvođače, mjuzikle i opere. No treba znati da Festival nije tek ustanova koja se bavi samo organizacijom kulturnih događanja, već je njezin posao i posredovanje, što znači umrežavanje lokalnih potencijala u kulturi. U Opatiji i okolici postoji mnogo vrijednih ljudi u kulturi i Festival namjeravam postaviti kao referentnu točku za njih. Cilj mi je usredotočiti se na programe koji odgovaraju imidžu Opatije i koji uvrštavaju Opatiju na hrvatsku i europsku kulturnu kartu, kao i one atraktivne sadržaje koji su izraz naše lokalne zajednice – iznosi svoju viziju Ernie Gigante Dešković.
Raznovrsni programi
Budući da bi Festival Opatija, kako se ovih dana često čuje, trebao biti »motor razvoja« Opatije, zanima me i kakva je Vaša vizija ukupnog razvoja gradske kulture i na koji način upravo ono čime se bavi Ustanova, može »pogurati« razvoj grada?
– Reći da je Festival »motor razvoja« možda je malo pretenciozno. Ja sam kulturnjak do srži i volio bih da je to tako, ali ipak treba biti realan. Kulturna događanja mogu biti reklama za destinaciju i razlog zašto netko dolazi. Kao doprinos razvoju možemo smatrati da ti ljudi nešto potroše u ovome gradu ili tu odsjednu, stoga mi je želja programima umrežiti gospodarstvo, ugostiteljstvo i turistički sektor. Tako to rade nama slične sredine u svijetu i mislim da je dobro primijeniti pozitivne primjere ostalih.
U raspravama o Festivalu često se zamjerala prevelika usmjerenost k scenskim programima. Što će Vama biti u fokusu?
– Smatram da su Opatiji potrebna značajna imena iz svijeta glazbe. Ja naprosto ne vidim razloga zašto jedno značajno glazbeno ime može biti u Areni u Puli, a ne bi moglo biti na Ljetnoj pozornici. Za takva veća događanja je ponekad potrebno dogovarati i po dvije godine unaprijed, a trebate znati da s danom mojeg preuzimanja Festival nema takvih ugovora. No meni je želja usmjeriti Festival u tom pravcu.
Kako spojiti kulturu i zabavu, jer ovog drugog, po mišljenju mnogih, Opatiji nedostaje i za to se »krivi« i upravu Festivala?
– To se postiže raznovrsnim programima. Plan je ići paralelno po četiri šine: velika pozornica, mala pozornica, dvorana KTC-a, donji prostor KTC-a. Velika pozornica je za veće spektakle, ali i za programe poput Ledene čarolije i klizališta. Mala pozornica će biti usmjerena prema vrijednim programima lokalnog karaktera i ljetnom kinu. Dvorana će imati fokus na kazalište, opere i kinoprojekcije, ali i kongrese. Donji prostor za koncerte klupskog tipa od rocka do DJ-eva.
KTC i Ljetna
Uskoro se otvara KTC, Kulturno-turistički centar, kojim će se zapravo djelatnost Festivala značajno proširiti i na turizam. Kako zamišljate funkcioniranje ovog objekta? Razmišljate li već sada o programu njegovog otvorenja, jer je ostalo još vrlo malo vremena?
– Ja sam po karakteru kritičan i mislim da je to dobra ljudska osobina, jer nas tjera na propitivanje i usavršavanje. Stojim iza onoga što sam govorio o KTC-u: takav objekt će zbog ekonomskih razloga morati biti maksimalno otvoren kongresima i u planu mi je razgovarati s Turističkom zajednicom po tom pitanju. U mojoj viziji, KTC je mjesto u koje ćemo »preseliti« dio hrvatske kazališne scene, a već postoje razgovori u tom pravcu.
On bi trebao omogućiti aktivan kulturni i filmski program, napose tijekom zime, dok je donji prostor izvrstan za koncerte namijenjene mlađoj publici. Vjerujem da će biti moguće prije njegova otvaranja organizirati obilaske građana kako bi vidjeli kakav je to divan prostor. Što se otvaranja tiče, dočekala me ideja vezana uz jednu operu, no to će pravovremeno biti najavljeno.
Ljetna pozornica ove godine slavi jubilej, 60 godina otkako je počela njezina gradnja. Kakva je Vaša zamisao o obilježavanju ovog jubileja?
– Kada sam stigao, uočio sam da pripreme još nisu počele. Stoga sam već svoj prvi radni dan posvetio ovome, jer smatram da treba hitno početi kako bismo adekvatno obilježiti 60 godina Ljetne pozornice. Inače priča o Ljetnoj pozornici je vrlo zanimljiva. Na ovoj lokaciji isprva je bila zamišljena liječilišna palača s dvoranama za ples, kavanom, trgovinama i bazenom s umjetnim valovima. Zamislite to, u ono vrijeme, prije više od stotinu godina. Prvi svjetski rat je presudio gradnji, i u poslijeratnom periodu, u vrijeme talijanske uprave, tu je napravljena ljetna pozornica. No tek je 1957. arhitekt Neven Ševgić nadogradio prostor, čime je on dobio današnji izgled, pa se to uzima kao rođendan Ljetne pozornice.
Zanima me i što mislite o projektu natkrivanja Ljetne pozornice. Može li se to ostvariti i na koji način? Razmišlja li se o, recimo, novcu iz europskih fondova?
– To je jedan od dugoročnih planova Grada Opatije i što se Festivala tiče svakako pozitivan projekt. Je li taj projekt ostvariv? Naravno, živimo u vremenu gdje se gotovo svaki projekt može ostvariti, samo je pitanje njegove cijene i tko će to platiti. Fondovi se čine elegantno rješenje, ali treba biti svjestan da takva sredstva nije jednostavno dobiti.
Elitni programi
Vi ste se u raspravama na Gradskom vijeću pozivali na činjenicu da je Opatija i u strateškim razvojnim dokumentima definirana kao »elitna destinacija« te se zalagali i za takve »elitne programe«, odnosno koncerte i kulturna događanja na europskoj i svjetskoj razini. Što ste točno mislili i je li to moguće realizirati i kako?
– Ako smo godinama unatrag mogli imati jednog Zucchera i Seala, ne vidim zašto iznova ne težiti takvim imenima. Vjerujem da je to moguće i danas. Postoji više načina realizacije: izravna suradnja, sponzorstvima, posredništvom…
Opatija je stvorila svojevrsni brend s FEN-om, kazališnim festivalom nezavisnih scena. Kakva će biti njegova sudbina?
– FEN je dobar festival, ne tek sa stanovišta publike, već sa stanovišta nas iz struke. Prvi dan svojeg posla sam tražio informacije oko njega i doznao da za ovu godinu nije dogovoren. On je rađen na način da se raspiše natječaj, komisija izvrši selekciju i odabrane predstave se prikazuju u Opatiji. Za 2017. to nije napravljeno. Ne pitajte me zašto, ne znam. Ali ja ne želim to pustiti. Već sam krenuo u dogovore oko scenskog programa koji bi trebao popuniti nastali vakuum. Ne želim prejudicirati, ali mislim da će mnogi biti vrlo ugodno iznenađeni.
Što je s ostalim programima kao što su RetrOpatija i Liburnija Jazz Festival? I na kraju, s toliko »prozivanim« i kritiziranim programom Solo Positivo?
– RetrOpatija, Liburnia Jazz Festival, MIK su dobro prihvaćeni od publike i smatram ih vrlo vrijednima. Takvim programima će vrata Festivala uvijek biti otvorena dok sam ja ravnatelj. S druge strane, Solo Positivo se nije pokazao adekvatnim za Opatiju i nije mi u planu.
Na primjedbe da nema velikih koncerata i »velikih događanja«, uglavnom je odgovor bio da Grad nema novca to sam financirati, a da nema zainteresiranih sponzora. Je li zaista tako i, ako jest, zašto nema sponzora u Opatiji, a ima u drugim gradovima?
– To je istina. Takve događaje u malo kojem mjestu financiraju jedinice lokalne samouprave ili ustanove poput Festivala. Uvijek su tu neki sponzori. Vjerojatno je mnogo razloga zašto to teško ide u Opatiji. Zbog toga mi je plan razvijati sustav koji podržava takve događaje, jer se jedino tako može privlačiti sponzore i odgovarajuće fondove. No osnovno je shvaćati da Opatija mora živjeti i naprosto ne smijemo nasjedati na priče da će se desiti nešto strašno, jer će se jedne ljetne večeri čuti glazba s Ljetne.
Želja je svih da se Opatija svrsta – ili bolje rečeno vrati – u red gradova prepoznatljivih u kulturnoj ponudi. Kako to namjeravate učiniti i koji će biti Vaši prvi potezi?
– To se ne može postići preko noći, već kontinuiranim radom i umrežavanjem raznih subjekata. Posao Festivala je da pored ostalog ima i programe koji će biti atraktivni i ljudima iz Zagreba, Ljubljane, Trsta, Klagenfurta, koji će zbog tog događaja sjesti u auto i taj dan ili vikend doći u Opatiju. Nemoguće je imati samo takve događaje, ali idemo korak po korak. Kao što ne namjeravam zbog toga zaboraviti i na atraktivne programe s fokusom na naše domaće ljude. To su stvari koje će ići paralelno. Prvi program će biti vezan uz otvaranje KTC-a.
Rijeka će 2020. godine ponijeti titulu Europske prijestolnice kulture i to je prilika ne samo za taj grad, nego i za cijelu regiju. Hoće li se Opatija uključiti u taj program?
– Kratko i jasno: da! Moj cilj je Festival aktivno uključiti. Već se i radi na tom planu.
