BERLIN Njemački redatelj Volker Schlöndorff i švicarski pisac Max Frisch bili su dugogodišnji prijatelji sve do Frischove smrti 1991. godine. Te iste godine pojavio se i film »Homo Faber« koji je Schlöndorff adaptirao po Frischovom istoimenom romanu. Najnoviji Schlöndorffov film prikazan u natjecateljskom programu ovogodišnjeg Berlinala »Return to Montauk« nije direktna adaptacija Frischovog romana »Montauk«, ali je to ipak povratak u njegov svijet. »Max Frisch i ja smo razgovarali o adaptaciji ove knjige u film dok smo radili na Homo Faberu i na kraju smo se složili da je knjiga preautobiografska i esejistička i teško pretočiva u filmsku naraciju«, rekao je Schlöndorff.

– No dvadesetak godina kasnije počeo sam razmišljati o tome kako bih mogao upotrijebiti osnovu romana, pisac koji dolazi u New York da predstavi svoju najnoviju knjigu. Za pisanje scenarija ipak mi je bila potrebna pomoć pravog pisca pa sam o tome razgovarao s Colmom Toibinom kojeg poznajem već godinama. Nakon našeg razgovara Toibin mi je poslao petnaestak stranica na kojima je bio prekrasan tekst, no to su bile samo riječi koje pisac piše i isprva nisam znao što ću s njim, a onda sam pomislio zašto to pisac ne bi pročitao na predstavljanju svoje knjige – kazao je Schlöndorff i priznao da u filmskoj priči ima mnogo autobiografskih elemenata.

Film »The Party« britanske redateljice Sally Potter započinje kao lagana komedija koja se postupno razvija u nešto sasvim ozbiljnije. Glavna junakinja Janet postala je ministrica i tim je povodom organizirala malu zabavu za najbliže prijatelje, no kada njen suprug objavi dvije vijesti i šokira sve prisutne, zabava sve više prerasta u noćnu moru. Film ima dobru priču, genijalne dijaloge i likove te izuzetnu glumačku ekipu.

– Svaka riječ u scenariju napisana je s krajnjom preciznošću. Sve o čemu se u filmu govori izražava trenutno stanje u Velikoj Britaniji, a dijalozi su pisani na način kako ljudi u principu govore plus što se izgovori mnogo toga što se obično prešućuje. Film je u stvari meditacija o ljudskim odnosima, odnosu izmedu žena i muškaraca, žena i žena, te odnosa prema djeci, a kako je u svemu oko nas prisutna politika naravno da je i ona uključena – rekla je Sally Potter. Kazala je da je to što je film crno-bijeli sasvim logičan odabir jer je osjećala da bez boja može više prostora dati emocionalnoj snazi.

– Moj direktor fotografije Alexey Radionov je genije s kojim surađujem još od mog prvog filma Orlando, a on snima u ruskoj tradiciji što je bilo izuzetno bitno za ovaj film. Kada kažem ruska tradicija mislim na posebnu vrstu osvjetljenja koju se može vidjeti u svim ruskim filmovima rađenim prije Perestrojke – kazala je Potter te kratko komentirala odabir fantastične glumačke ekipe: »Radilo se samo o tome da su to sve izuzetni glumci koje volim i poštujem, a ono što rade je nesebično i genijalno«.