RIJEKA Nogometaši Opatije remijem bez golova protiv Vukovara stavili su »točku na i« sjajne jeseni. Zahvaljujući tek za jedan pogodak slabijoj gol-razlici Opatijcima je izmakla jesenska titula prvaka. Prezimit će na drugom mjestu uz saznanje da su odigrali dvije više nego ravnopravne utakmice protiv vodećeg Vukovara i uz spoznaju da će se na proljeće odigrati »drugo poluvrijeme« ovoga dvoboja za vrh prvoligaškog poretka. Iako nije bilo golova derbi na Kantridi mogao je zadovoljiti solidno ispunjene tribine. U prvom poluvremenu sijevalo je sa svih strana. Nigerijac David Nwolokor čudesno je reagirao u nekoliko navrata na vratima Opatije. U nastavku vratari nisu imali puno posla. Obje momčadi počele su više razmišljati kako ne izgubiti utakmicu. Ispostavilo se na kraju da je priliku derbija propustio Antonio Pejanović u 70. minuti utakmice. Iskusni stoper Luka Marić odradio je poslovično veliki dio posla predvodeći obranu koja je postala zaštitni znak ove momčadi Opatije.

– Slažem se s općom ocjenom da je derbi završio najrealnije. Vukovarci su pokazali zašto su u većem dijelu jeseni na prvom mjestu. Dobra su ekipa, posložena. Mi smo igrali kući i odigrali, nadam se, dobru utakmicu, odnosno onoliko koliko su nam suparnici dozvolili. Idemo se sada odmoriti. Čeka nas još puno rada i truda. Nadam se da se na početak priprema vraćamo svi zdravi, spremni i još motiviraniji za dobre igre i rezultate na proljeće – govori 37-godišnji branič kojega se najviše pamti kao kapetana trofejne momčad Rijeke koja je prije 11 godina izbacila Stuttgart na putu do skupne faze Europske lige. – U nastavku smo se i mi i oni na neki način vodili razmišljanjem da je bitno ne izgubiti i dopustiti suparniku da se odvoji na tri boda prednosti. Osim toga, teren nije ni njima ni nama dozvolio neku osobitu igru. Teren je bio dosta grbav. Na kraju smo zadovoljni s odrađenim ove jeseni. Mislim da ni najveći optimisti nisu ovo očekivali od nas. Ali, mi smo tu, u vrhu! Idemo dalje raditi i truditi se još više. Napravili smo tek jedan korak prema konačnom cilju.

Prava klapa

Ono što ohrabruje je činjenica da u opatijskoj svlačioinici ima još dosta rezervi. I utakmica protiv Vukovara pokazala je da je Ajayi daleko od svoje prave forme, Žabeca nema duže vrijeme zbog ozljede, Lesjak tek treba pokazati što zna i umije…

– Mi smo u prvom redu dobra klapa, a imamo i dobar roster i kada nekoga nema, uvijek ima netko tko će ga zamijeniti. Moramo nastaviti profesionalno raditi kao i do sada, a nadam se da će se to onda vratiti i kroz rezultate.

Iako u opatijskim redovima nema rezultatskih imperativa, sve češće se među igračima spominju superligaške ambicije.

– Lijepo je kada si pri vrhu i kada imaš dobre rezultate. Na svakom treningu se osjećaju pozitivni efekti dobrih rezultata. Međutim, daleko je još kraj prvenstva. Na nama je samo da treniramo i spremni dočekamo nastavak prvenstva. Pred nama je prvenstvena pauza, nećemo je provesti samo odmarajući. Igračima koji su ozlijeđeni dobro će doći da se oporave kako bi svi dočekali zdravi i spremni početak priprema. Idemo dalje našim putem, korak po korak…

»Mara« je odigrao dobru jesen, u skladu s očekivanjima od iskusnog stopera uvijek spremnog podrediti se zahtjevima i potrebama momčadi.

– Treneru nije lako kada ima 20 podjednakih igrača, ali s druge strane ljepše je raditi s tako širokim rosterom. Na treneru je da odluči koga će staviti, a na nama je da treniramo i spremni dočekamo priliku.

Trenerska karijera

Luka u Sarajevu završava školovanje za trenera.

– Čeka me još završni ispit u veljače. Odradio sam predavanja i praksu. Fokus mi je još uvijek na igračkoj karijeri. Netko kaže kada si starij,i možeš se malo švercati. Ne, upravo suprotno! Moraš raditi još više na sebi kako bi mogao pratiti ritam. Mlađi igrači se brže oporave i regeneriraju, a kada si stariji, onda moraš napornije raditi kako bi mogao funkcionirati na određenoj razini.

Počeo je sve više razmišljati kao trener.

– Pomalo jesam… Odradio sam nedavno sedam treninga sa Žminjom.

Zamijenio je na tjedan dana Manuela Pamića, još jednog bivšeg igrača Rijeke, koji je uplovio u trenerske vode. I Sandi Križman je na tom putu. Vodi Slobodu iz Smoljanaca. Marić bi pak prije nego što aktivira trenersku diplomu možda mogao za kraj igračke karijere odigrati još koju utakmicu u SuperSport HNL-u.

– Sigurno da bi to bilo lijepo, ali idemo polako. Ne smijemo se previše opustiti. Opatija je već sada napravila veliki uspjeh, ali zašto ne težiti nečem višem. Jasno, ako se ukaže prilika – poručio je branič Opatije.