Trump je svojim prvim potezima zastrašio američke saveznike / REUTERS
Trump pretvara Ameriku u ksenofobnu utvrdu koja će ubuduće gledati samo svoje interese. Njegovi potezi najava su raskidanja politike koju je SAD vodio od kraja Drugog svjetskog rata
Može li se već sada, nakon prvih desetak dana Donalda Trumpa u Bijeloj kući, govoriti o novom, Trumpovom svjetskom poretku? Što možemo zaključiti na temelju sada već spektakularnog niza predsjedničkih izvršnih ukaza i odluka kojima je Trump, zaobilazeći američki Kongres – premda u oba njegova doma, Predstavničkom domu i Senatu, većinu imaju Trumpovi republikanci – preokrenuo svijet naglavačke? Trump je, naime, odlukom o podizanju zida na granici s Meksikom i najavom 20-postotne carine na robu iz Meksika, napuštanjem transpacifičkog trgovinskog sporazuma, potporom Brexitu i priželjkivanjem raspada Europske unije, a naposljetku i zabranom ulaska muslimana iz sedam država u SAD, preko noći promijenio imidž Amerike pretvorivši zemlju useljenika u ksenofobnu utvrdu koja će, u skladu s Trumpovim geslom »Amerika na prvom mjestu«, ubuduće gledati isključivo vlastite interese.
Jasno je da bi ostvarenje Trumpove najave o preseljenju američkog veleposlanstva u Jeruzalem moglo ponovno zapaliti Bliski istok. S obzirom na to da je istočni Jeruzalem, s većinskim arapskim stanovništvom, treće najsvetije muslimansko mjesto, to bi preseljenje moglo izazvati neviđen bijes diljem muslimanskog svijeta protiv američkih interesa, baš kao što će i Trumpova uredba o zabrani ulaska muslimanima iz sedam zemalja homogenizirati 1,6 milijardi muslimana diljem svijeta, od Magreba od Indonezije, a time i olakšati regrutiranje novih boraca u redove militantnih islamista, čime bi se mogle početi ostvarivati apokaliptične vizije o totalnom sukobu islama i zapadne civilizacije.
UN među prvim žrtvama
Što to znači za ostatak svijeta i, pogotovo, dosadašnje američke saveznike? Ako dosadašnju američku politiku možemo opisati kao liberalni internacionalizam i intervencionizam, kojemu je na prvom mjestu bilo širenje granica slobodnog tržišta, imajući na umu da su se time ujedno širile i granice američke hegemonije, Trumpov ulazak u Bijelu kuću vjerojatno će zadati smrtonosan udarac svijetu slobodnog kretanja kapitala, roba i ljudi, kamenu temeljcu politike svih američkih predsjednika od konca Drugog svjetskog rata do danas, iako pritom ne bismo trebali zanemariti činjenicu da su već u mandatu Baracka Obame zabilježeni znakovi povlačenja i odustajanja od tradicionalne američke globalne uloge.
Trumpova administracija, čini se, nije zainteresirana za međunarodnu zajednicu, međunarodnu suradnju i rješavanje globalnih problema, pa bi organizacija Ujedinjenih naroda mogla biti jedna od njegovih prvih velikih žrtava, s obzirom na to da Trump upravo u UN-u – i vjerojatno s pravom, s obzirom na to da je UN ovih dana njegov kontroverzan antimuslimanski ukaz proglasio nezakonitim – vidi potencijalnu prijetnju svom crno-bijelom svijetu, s Amerikom u središtu i okruženom neprijateljima.
Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk pozvao je na jedinstvo čelnike 27 zemalja članica Europske unije koja je suočena s više izazova, među kojima je i nova američka administracija koja dovodi u pitanje zadnjih 70 godina američke vanjske politike.
Tusk je u pismu čelnicima 27 zemalja članica, bez Velike Britanije, uoči neformalnog summita u petak na Malti, iznio u dosta dramatičnom tonu kako on vidi trenutačnu poziiju Unije.
– Izazovi s kojima je trenutačno suočena Europska unija najopasniji su od potpisivanja Rimskih sporazuma. Prva prijetnja je vanjska i odnosi se na novu geopolitičku situaciju u svijetu i oko Europe.
– Sve samouvjerenija Kina, posebice na moru, ruska agesivna politika prema Ukrajini i susjedima, teror i anarhija na Bliskom istoku i Africi, s radikalnim islamom u glavnoj ulozi, kao i zabrinjavajuće izjave nove američke administracije, čine našu budućnost krajnje nepredvidivom, kaže Tusk u pismu naslovljenom »Ujedinjeni opstajemo, podijeljeni padamo«.
»Prvi put u našoj povijesti, u sve multipolarnijem vanjskom svijetu, toliko njih postaje otvoreno protueuropski. Posebice, promjena u Washingtonu stavlja Europsku uniju u tešku situaciju. Drugu prijetnju Tusk naziva unutarnjom i povezana je s rastom negativnih osjećaja prema EU-u, nacionalizmom i ksenofobijom. Treću prijetnju Tusk vidi u stanju duha proeuropskih elita. Sumnje u temeljne vrijednosti liberalne demokracije sve više su vidljivi.
– U današnjem svijetu država-kontinenata sa stotinama milijuna stanovnika, europske zemlje uzete zasebno imaju vrlo malu težinu. Ali, EU ima demografski i ekonomski potencijal, što je čini partnerom ravnopravnim najvećim silama. EU ne treba napustiti svoju ulogu trgovačke supersile otvorene drugima, dok istodobno štiti svoje građane i poduzeća i imajući na umu da slobodna trgovina znači poštena trgovina.
Kina najveći neprijatelj
U Trumpovom svijetu najveća opasnost dolazi iz Kine. Dok se na jednoj strani rađa nova, izolacionistička i nacionalistička Amerika, na drugoj strani nedemokratska Kina tako ostaje posvećena očuvanju liberalnog svijeta slobodne trgovine i međunarodnog poretka, videći u stabilnosti jedini način očuvanja visokih stopa rasta svog gospodarstva, što je, dakako, jedan od najvećih paradoksa novog, Trumpovog globalnog poretka.
Trump je odmah po dolasku u Bijelu kuću izazvao Peking najavom odustajanja od politike »jedne Kine«, a oštar stav prema Kini nove američke administracije zapečaćen je neuobičajeno žestokom izjavom Rexa Tillersona, teksaškog naftaša kojeg je Trump odabrao za svog šefa diplomacije, koji je kinesko ponašanje u Južnom kineskom moru (gradnja umjetnih otoka u spornim vodama), usporedio s ruskom aneksijom Krima i najavio da će SAD to spriječiti i onemogućiti Kinezima pristup tom području, premda bi realizacija takve prijetnje ujedno značila i američku objavu rata azijskoj ekonomskoj velesili.
Pritom valja imati na umu da Kina u ovoj situaciji nije bez aduta. Jedan od tih aduta svakako se krije u činjenici da je Kina vodeća strana država po udjelu američkog duga kojeg drži i ima u svojim rukama. Kina je, naime, vlasnica skoro sedam posto američkog duga, i kao najveća američka vjerovnica lako bi mogla izazvati kaos na globalnom financijskom tržištu ako bi se odjednom pokušala riješiti većeg iznosa američkih obveznica, čime bi i Trumpovu administraciju dovela u krajnje nezavidnu poziciju, iako bi, dakako, pritom i sama pretrpjela ozbiljnu financijsku štetu.
Trumpovi prvi potezi, kojima se nazire novi američki izolacionizam i protekcionizam, najavljuju, međutim, i redefiniranje Zapada, odnosno zapadnog svijeta kakvog poznajemo, što dokazuju Trumpove najave raspada Europske unije. Te su najave, s punim pravom, u Europi shvaćene kao akt neprijateljstva. Trump je još uoči preuzimanja dužnosti najavio poboljšanje odnosa s Rusijom, što će Europu gurnuti u neugodan procjep između Putina i Trumpa.
Zbijanje redova
Trump u Europi vidi konkurentsku silu, s kojom SAD također bilježi trgovinski deficit, i to je jedini kriterij koji će njegova administracija imati na umu u kreiranju svoje politike prema Europi, baš kao što je za Trumpa Sjevernoatlantski vojno-politički savez, koji je imao ključnu ulogu i u procesu europskih integracija, samo primjer pogrešnog i »zastarjelog« američkog investiranja u obrane »tuđih zemalja«, iako bi Amerikanci, po njegovom mišljenju, trebali isključivo voditi računa o obrani vlastitih granica.
Mnogi se sada pitaju što će se dogoditi u slučaju da Europa odgovori Trumpu zbijanjem svojih redova i uzimanjem svoje sudbine u vlastite ruke, što se ovih dana često čuje od vodećih europskih političara, a Francuska i Njemačka već su napravile prve korake u tom pravcu? Što ako se na proljeće u Francuskoj i Nizozemskoj i ujesen u Njemačkoj ne ostvare očekivanja Trumpovih europskih ultradesničarskih uzdanica, Geerta Wildersa u Nizozemskoj i Marine Le Pen u Francuskoj, kao i liderice islamofobnog AfD-a Frauke Petry u Njemačkoj?
Što ako se europske države u nedostatku transatlantskog oslonca napokon okrenu vlastitom savezu i njegovoj budućnosti, nakon gubitka tradicionalnog savezništva s Amerikom, koje je proteklih desetljeća igralo ključnu ulogu na globalnoj sceni? Što, dakle, ako Europa Ameriku zamijeni Europom?
