Foto: iStock
Kina je na enirmnu potrebu za energijom odgovorila oportuno, s onim čega ima u izobilju, pa je došlo do toga da u Kini ima oko 1200 elektrana na ugljen i gradi i planira nove. Za usporedbu, jednako napučena Indija ima 285, a SAD dvjestotinjak s tendencijom pada
povezane vijesti
- Ispitan dvojac zbog teškog kaznenog djela protiv okoliša u Velikoj Kosnici: 50-godišnjaku istražni zatvor, 87-godišnjaku rješenje o mjerama opreza
- Pentagon proglasio Konfucijeve institute prijetnjom nacionalnoj sigurnosti
- ODO Sisak: Nedopuštena koncentracija žive na gradilištu, no zbog zastare nema postupanja
Kad se gleda povijesno na globalnoj razini, nije teško odgonetnuti koje su to zemlje od industrijske revolucije do danas kumulativno izbacile najviše stakleničkih plinova u atmosferu. SAD su u tih 170 godina zaslužne za čak 532 gigatone (1GT je 1,000,000,000 tona) CO2 u atmosferi. Na drugom neslavnom mjestu je ono što danas pokriva Europsku uniju s 303 gigatone ispuštene u atmosferu. Zapravo, EU je bila na drugom mjestu do prošle godine. Prema analizi stranice posvećene klimi Carbon Brief, EU je prestigla Kina prošle godine s ukupno 312 GT stakleničkih plinova ispušenih od 1850. do danas. Još 1992. povijesna emisija CO2 Kine je bila tek 40 posto od one EU.
Podatak nije posebno iznenađujući s obzirom da se u posljednjih 30-ak godina „sve“ na ovom svijetu proizvodi u Kini i onda razvozi širom trećeg kamena od Sunca. Na godišnjoj razini, ta razlika, odnosno oštri skok povećanja emisija stakleničkih plinova u Kini u odnosu na ostatak svijeta još je drastičnija. Dovoljno je pogledati graf Carbon Briefa ispod, i jasno je da su napori svijeta uzaludni u sprječavanju klimatskih promjena dok Kina probija rekorde u „proizvodnji“ CO2. Naime, Kina je došla do 12 gigatona emisija CO2 na godišnjoj razini, dok je SAD danas na oko 5, a EU manje od 4. Za primijetiti da je Kina još prije 20 godina prestigla SAD u godišnjoj razini emisija, i otad ta razlika drastično raste.
Ilustracija: Carbon Brief
Zakašnjela industrijalizacija, jeftina radna snaga na kojoj je profitirala zapadnjačka kapitalistička pohlepa, u posljednjih 30 godina je enormno povećala potrebe za energijom. Kina je odgovorila oportuno, s onim čega ima u izobilju, pa je došlo do toga da u Kini ima oko 1200 elektrana na ugljen i gradi i planira nove. Za usporedbu, jednako napučena Indija ima 285, a SAD dvjestotinjak s tendencijom pada. Koja bi se, doduše, mogla zaustaviti ili čak preokrenuti s obzirom da je novi predsjednik SAD-a Donald Trump negator klimatskih promjena i pobornik proširenja uporabe fosilnih goriva svih vrsta.
