Redatelj i scenarist Nevio Marasović s novim se filmom, »Comic Sans«, vraća na Vis / Foto Goran Stanzl/PIXSELL
Neviu Marasoviću malo fali pa da vrlo skoro postane stanovnik Gorskog kotara i Primorsko goranske županije! Naime, na upit hoće li se vratiti u Delnice snimati neki nastavak »Gorana«, ovako kako se vratio na Vis snimiti film 'prethodnika' filmu »Vis–a-Vis«, Marasović kao iz topa odgovara: Hoću! Dobili smo sredstva za razvoj scenarija filma »Luka« koji je prethodnica filma »Goran«
Bilo je to relativno nedavno i bilo je to ovako. Autor ovog teksta obećao je prijatelju filmofilu da će svakako otići u kino i pogledati film Nevia Marasovića »Vis-a-Vis«. Film se već dobrano zavrtio po hrvatskim kinima i još ga se, barem u Zagrebu, dalo vidjeti još samo tu večer u dvorani Muller kina Europa. U kino se ušlo zadnji tren, špica je već krenula, a baš kao da je sudba tako htjela ostale je taman jedan stolica prazna da se ima gdje sjesti. Sjesti i zaljubiti u fin, zabavan, optimističan, životni, duhovit, svjetski a naš film, film kakve bi trebalo snimati stalno.
Bio je to početak jednog divnog prijateljstva, kojem je film »Goran«, onaj film u kojem Gorski kotar glumi opet prvi put valjda nakon »Kapelskih kresova«, nije odmogao ni malo. I kada ima mana nekako se voli to što Marasović radi, makar da je katkad i nekritički. A kada je tako, onda je bilo logično da se novinarska projekcija njegova najnovijeg filma »Comic Sans« ultimativno pođe pogledati grmjelo – što nije – ili snježilo dobrano – što jest.
Metafilmski miks
I tu sada ide ono ‘prokletstvo’ modernoga doba. Možeš gledat’, ali nemoj, kako se to danas lijepo kaže, spojlat’ prije nego po kinima krene. Ne smije se otkrit baš sve o filmu kojim nas Marasović vraća ponovno na Vis. Vraća Janka Volarića Popovića ponovno na Vis da konačno snimi film zbog kojeg su on i Rakan Rushaidat u filmu »Vis-a-Vis« i išli na otok kako bi se dogovorili na što će im sličiti »Comic Sans« kad ga konačno snime. Marasović kaže kako su »Comic Sans« i »Vis-a-Vis« zapravo suludi metafilmski miks dvaju filmova koje bi bilo dobro pogledati jedan nakon drugoga.
U filmu poznate viške vedute, pa Jabuka, pa Ićo Bulić svjetioničar sa Stončice koji i opet suvereno glumi svoju malu a veliku ulogu lokalnog majstora. U filmu i ribe rađene od naplavina kojima je, baš kao i svim slikama na platnima, autor Marasovićev otac. Ako film i nije biografski, činjenica jest da su otac i sin Marasović, baš kao Bruno i Alan u filmu, prije jedno pet godina automobilom krenuli na Vis, tamo gdje Marasović stariji također ima galeriju sa svojim slikama i bicikl koji se raspada makar je važan dio priče koja se zove »Comic Sans«.
– Budući da je »Vis-a-Vis« zapravo meta film, fiktivni ‘making of’ ovog filma tri godine prije nego što je uopće snimljen, morali smo ga snimiti na Visu – pojašnjava.
Komplicirano!? Malo i jest. Tako to u Marasovića ide; prvo ono što je drugo, da bi bilo prvo s naznakama trilogije koja samo što nije. E kada može komplicira’ on, možemo i mi. Za početak stoga nećemo o »Comic Sansu« već ćemo o ekskluzivi: Neviu Marasoviću malo fali pa da vrlo skoro postane stanovnik Gorskog kotara i Primorsko goranske županije! Naime, na upit hoće li se vratiti u Delnice snimati neki nastavak »Gorana«, ovako kako se vratio na Vis snimiti film ‘prethodnika’ filmu »Vis–a-Vis«, Marasović kao iz topa odgovara: »Hoću!«
– Hoćemo, zato jer smo dobili sredstva za razvoj scenarija filma »Luka« koji je prethodnica filma »Goran« – pojašnjava Marasović.
Radnja filma »Luka« događa se u Delnicama i to 1991. godina, a glavni su likovi zapravo tinejdžeri iz »Gorana«.
– Radnja se događa tijekom oslobađanja baze u Delnicama koja je bila najveća kasarna u bivšoj državi. To je samo pozadina priče. Tu se radi opet o jednom bizarnom, tinejdžerskom, ljetnom filmu o odrastanju u kontekstu rata – priča Marasović.
Priču za film »Luka« pisao je Norvežanin Gjermund Gisvold, baš kao i za film »Goran«. Bit će, veli nam Marasović, jako zanimljivo vidjeti kako Norvežanin piše o Domovinskom ratu, JNA, kasarnama.
– Napravio je cijelo istraživanja. Sada radimo novu verziju. Oko Uskrsa se vraća iz Norveške i to me jako veseli. Planiramo snimiti trilogiju. Zapravo, sve ću više vremena provoditi u Primorsko-goranskoj županiji. Tamo radim kuću i jako sam vezan za taj kraja. Obožavam Gorski kotar, baš ga jako volim, radim kuću i provodit ću tu što više vremena mogu – rafalno će Marasović.
Pri tom, kako nam reče, planira još štošta napraviti a da je vezano za Gorski kotar, ponajprije vezano uz kulturu i njeno dizanje na veću razinu.
– Tako da ćemo se puno puta još sresti – zaključuje priču o Gorskom kotaru Nevio Marasović.
Gadan je to razlaz bio
O tom, međutim, potom. Razlog kratkog druženja ipak je bio njegov novi film. A u njemu, najkraće rečeno, Alan kojeg igra Volarić Popović, nakon ljubavnog sloma s Marinom koju glumi Nataša Janjić, putuje na Vis s ocem kojeg i nije viđao za života često, s Brunom u interpretaciji sjajnog Zlatka Burića. Navodno se Marasović dugo mučio dok mu nije legla završna verzija scenarija, a i nje bi tko zna kada bilo da se navodno sve nije otvorilo kad je Marasovića ostavila djevojka.
Film »Comic Sans« u kina diljem zemlje dolazi 8. ožujka.
Svjetsku premijeru imat će u glavnoj konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Beogradu FEST, koji se održava od 23. veljače do 4. ožujka.
– Mislimo da film ima komercijalnog potencijala u regiji, pitak je i nije neka art house drama, Janko i moji filmovi odlično kotiraju u Srbiji, pa nas se taj festival činio idealan za početak prikazivanja – smatra Marasović.
– Bome, ako je suditi po filmu, gadan je to razlaz u vas bio – velimo mu.
Ma, ne da se Marasović na tank led.
– Ma nije to stvar prekida. Bio je to samo jedan trenutak koji je dao inspiraciju. Ali, zapravo je sve u filmu fikcija. Film definitivno nije autobiografski, osim što je glavnom liku tata slikar kao i meni. To i Vis, tu sličnosti staju – tvrdi Marasović.
Ali, priznaje i to kako je ipak koristio i gdjekoji detaljčić iz svog života, onako kako scenaristi i redatelji to i vole. Autobiografski dakle, film nije. No, je li onda ljubavna priča, ili je ipak to priča o traženju identiteta i odvajanju od roditelja, odvajanju koje u našim krajevima nekad nikako da se dogodi!? Mišljenja je Marasović da je sve to povezano, i da ima tu propitkivanja kako odnos s roditeljima utječe na naš ljubavni život.
– Propitkujem sve faktore koje utječu na čovjeka mojih godina, znači srednje 30-te, u današnje moderno vrijeme. Ali, po meni je to više antiljubavni film nego ljubavni. Kraj izgleda optimističan, svi imaju osjećaj da se radi o happy endu, no kada se malo bolje pogleda film jako depresivno završava – ne dvoji redatelj.
Slaže se pri tom s kritičarima koji su primjetili da je jedina prava ljubav u filmu ona koju tek jedan oporuka učini vidljivom, no pričati o tome detaljnije bilo bi mrvu spojlanje. Dovoljno je reći da taj sitan detalj ipak daje nadu, potvrđuje da je ljubav samo ljubav ma gdje da se dogodila i koliko god izgledala nemoguća. Nego ljubav, ona koja nas neminovno vodi do najblaže rečeno zanimljive muzičke kulise filma.
Mišin klasik
A tamo čudesa iz nekog drugog, ako ne i boljeg vremena, tamo 50-te, 60-te i sitno 70-tih. Tamo »Malena« u izvedbi Vice Vukova, tamo Nino Robić i »Zemlja pleše«, tamo Drago Mlinarec i tamo Mišo Kovač i njegova bezvremenska i svevremenska »Drugi joj raspliće kosu«!
– Uvijek volim preko muzike razmišljati dok pišem, snimam, montiram. To sam i na samom setu slušao i volim povezivati neke pjesme koje volim i koje me asociraju na taj film s likovima i nekim njihovim karakterima – pojašnjava Marasović.
Vice Vukov je, primjerice tu, jer Marasoviću puno znači i jer ga je slušao s bakom. Čim je čuo kako pjeva »Malenu«, shvatio je kako bi bilo sjajno da glavni junak dok proživljava slom živaca pušta baš taj ljubavni šlager Vice Vukova. Pjesmu Drage Mlinarca vezao je uz lik Bruna, lik oca i njegov hipijevski boemski način života.
– Mišo je došao slučajno. Čuo sam tu stvar i rekao sebi: bilo bi ludo da je u filmu – priča Marasović.
– Naravno da će u filmu o napuklom srcu bit valjda najtužnija ljubavna pjesma ikad snimljena na ovim prostorima – na to će nižepotpisani novinar.
– Moram priznati da ne slušam Mišu Kovača, ali negdje sam je ulovio u trenutku kad sam bio baš loše i rekao: ovo je toliko glupo da bude u filmu da ja to jednostavno moram staviti – na to će Marasović.
Taj trena, valja biti iskren, prijateljstvo satkano u čas već prvim gledanjem filma »Vis-a-Vis«, došlo je u veliku kušnju. Ima nas osjetljivih na svaki prizvuk eventualnog dovođenje u pitanje Mišina klasika. Čujemo kritiku i gdje je realno nema. Ali ajde, priznao je Marasović da je bio gadan neki period kad je čuo kako drugi raspliće njene kose, pa je za oprostiti njegovim mladim godinama što Mišu nije slušao i ranije. A i što god da je na stvari, činjenica jest da bi CD s glazbom iz filma mogao biti izniman hit u vruće, ljetne dane.
Font koji svi mrze
Hit sondtrack, a hit bi mogao biti i film, lako moguće i zbog naslova. Nije tu taj »Comic Sans« kao naslov bez veze ni slučajno.
– Uvijek sam imao ideju da će glavni lik biti grafički dizajner, jer volim grafički dizajn. Naslov mi je bio zanimljiv jer se radi o fontu kojeg dizajneri i svi koji nešto znaju o tipografiji, mrze. To je najpoznatiji i najgori font. Sviđa mi se ta igre riječi. Kad bi »Comic Sans« grubo preveli značilo bi to bez humora, a zapravo je komedija. Pa smo isprepleli taj font i kroz radnju i ostavili naslov. Išli smo po logici da će ljudi vidjeti comic, pa skužiti da je komedija, pa vidjeti Janka… Bolje nego da se zove, ne znam, ‘tata i sin na otoku’ – priča Marasović.
Elem, Nevio Marasović dodao je još jedan kamenčić svojoj priči o Visu, što je kuje ponajprije s Jankom Volarićem Popovićem i Rakanom Rushaidatom koji je ovaj put potpisan kao koscenarist. Trilogija se čini logičnim slijedom. Komedija je to u kojoj, kako joj sam naziv zavidljivo sugerira, humora nema, odnosno nema ga toliko i nema ga na prvu. Bit će prije, ili više da je u pravu Bruno kada kaže kako to »Comic Sans« zapravo znači – bez zajebancije!
Kako će je i biti kad joj drugi raspliće kosu dok otac i sin polako grade davno zagubljen odnos, uz obalu plavetnog Jadran. A onda, ‘ko zna, možda se zapute put Delnica. Marasović sasvim sigurno hoće, pjevušio ili ne onaj Mišin klasik s kojim se na usnama izlazi iz kina nakon gledanja njegova novog uratka. Htjeli, ne htjeli…
