Nevjerojatno je da svaka vlast kada se dočepa Banskih dvora najviše voli prekapati po obrazovnim programima. I pri tom taj posao odrađuje bez konzultiranja struke jer je imanentno političarima praviti se pametnijima od stručnjaka koji su zaduženi za promišljanje školskih programa. Radilo se tako u socijalističkoj Jugoslaviji, radi se tako u demokratskoj Hrvatskoj. S tim da je svaka reforma u pravilu korak unatrag. Tako će biti i ovaj put ako se skrešu satovi povijesti i geografije u strukovnim školama. U to uopće ne dvoje ljudi koji rade u srednjoškolskom sustavu i koji upozoravaju da bi reforma mogla kao rezultat imati zaglupljivanje čitavog niza generacija učenika.

Pod izgovorom da je mladim ljudima bolje savladati stručna znanja nego razbijati glavu poviješću i geografijom. Što je više stručnih predmeta i znanja, a manje humanističkih, misle aktualni obrazovni reformatori, imat ćemo ljude sposobnije za zahtjevno tržište rada na kojemu nam iz godine u godinu nedostaje sve više majstora.

To što će ih država u kojoj žive lišiti temeljnih humanističkih znanja, cijena je koju treba platiti. To je kolateralna šteta. A nije, to je društveni zločin prema mladim ljudima.

Cinici bi rekli da tu ništa nije slučajno budući da je manipulacija lakše izvediva nad ljudima ako oni imaju što manje humanističkog obrazovanja i opće kulture.

Valja se sjetiti da su nedavno nastavnici bili spremni na štrajk ako im se ne poprave materijalna prava i podignu plaće. Rijetki su u Hrvatskoj koji ih ne bi podržali u njihovim opravdanim zahtjevima. Možda je vrijeme da nastavnici istom mjerom zaprijete kako bi spriječili intenciju drastične redukcije satnice iz povijesti i geografije i drugih općeobrazovnih predmeta u strukovnim školama.

Profesori i stručnjaci zaduženi za to pitanje uvjereni su da bi takav eksperiment narušio obrazovni sustav nastave. Oni tumače da će prepolavljanje satnice iz povijesti u strukovnim školama i te kako imati negativan utjecaj na razumijevanje svijeta i društva u kojem mladi ljudi žive.

To društvo i taj svijet sve su kompleksniji pa je sakaćenje mogućnosti da se upoznaju s povijesnim i geografskim činjenicama put u mentalni kaos i u društvenu polupismenost.

Netko bi mogao reći da je riječ o tipičnom profesorskom i akademskom pretjerivanju jer što se nekog tesara, stolara, keramičara, montažera centralnog grijanja ili električara tiče što je bilo u antici ili gdje se nalazi Nova Kaledonija i kakve ona ima veze s Francuskom. Bitno je da ti mladi ljudi što prije nauče baratati alatom i pružaju kvalitetnu uslugu svima nama.

Takav način razmišljanja u potpunosti je pogrešan i potcjenjivački prema mladim generacijama koje imaju pravo na kvalitetno obrazovanje koje će im omogućiti snalaženje u društvu, a ne samo snalažanje kada je riječ o postavljanju keramičkih pločica ili razvlačenju strujnih kablova.

Demokratsko društvo mora težiti k tome da ima obrazovane građane jer samo obrazovani građani mogu donositi kompetentne političke odluke.

Demokratskim društvima ne bi trebalo biti svejedno kakav je humanistički potencijal građana.

U demokratskim društvima nije dovoljno biti dobar majstor, poželjna je društvena i politička pismenost.

Činjenica je da možda sve učenike strukovnih škola humanistički predmeti i obrazovanje ne zanimaju kao učenike koji upisuju gimnazije. Ali isto tako je činjenica da im treba dati priliku da se na kvalitetan način upoznaju s tim znanjima.

Nova reforma sve je samo nije put u tom pravcu. Ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da bi mnogi profesori mogli ostati bez posla.

Samo zato što onima koji odlučuju nije stalo da se u hrvatskim strukovnim školama obrazuju stručni kadrovi koji će znati razlikovati Irak od Irana. Ili koji će znati razumjeti što je to navedeno u izvorišnim osnovama Ustava i zbog čega je antifašizam uspostavio temelje hrvatske državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata.

Kurikulumom povijesti predviđeno je da se taj predmet uči samo u trećem razredu srednje strukovne škole, dok bi se geografija učila samo u završnom razredu.

Znači, nakon osnovne škole oni koji upišu stručne škole u prva dva razreda imat će stanku kada su u pitanju društveno-humanistička područja. Ali sve će četiri godine imati priliku učiti vjeronauk i etiku.

Predložena kurikularna reforma put je u srednji vijek, a ne u 21. stoljeće.