Foto Facebook, NL
Jako mi je žao za tragediju, obilježila je i moj život, ali se ne smatram odgovornim, ispričao je na sudu Dino Dokoza Nikpalj
povezane vijesti
- Po noći izbio požar na gliseru u blizini obiteljske kuće na području Crikvenice. Isključen tehnički uzrok
- Tragedija u Baški: Ženi je pozlilo dok je plivala, stigli su medicinari helikopterom, ali nije joj bilo spasa
- Policija o stravičnim detaljima tragedije na Viru: “Majka je svojim tijelom spasila ostale”
Burin javlja da je, uoči pete godišnjice tragičnog stradavanja 20-godišnje austrijske studentice Verene Heinz kod otoka Krka, vozač glisera Dino Dokoza Nikpalj (31) nepravomoćno osuđen na Županijskom sudu u Rijeci na godinu i pol dana zatvora.
Oglašen krivim jer je skrivio stravičnu nesreću na moru u kojoj je stradala mlada Verena, koja je ronila s ocem u moru pred Malinskom. Okrivljeni koji sada živi u Njemačkoj, dužan je platiti i oko 1.600 eura sudskih troškova. Na presudu ima pravo žalbe.
Za kazneno djelo za koje se teretio, a riječ je o ugrožavanju posebnih vrsta prometa, predviđena je kazna od 3 do 15 godina zatvora. Sudsko vijeće, pod predsjedanjem Ike Šarić, izreklo mu je kaznu ispod minimalne.
U obzir su mu uzeli olakotne okolnosti kao što su dosadašnja neosuđivanost, držanje pred sudom, izraženo iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela te zdravstvene situacije s djetetom i druge obiteljske okolnosti, javlja Burin.
Podsjetimo do tragedije pred Malinskom došlo je 24. srpnja 2019. godine oko 16 sati, kada je Dino Dokoza Nikpalj upravljao gliserom u vlasništvu tvrtke Oto Nautika iz Njivica. Na udaljenosti od 127 metara od obale propustio je uočiti plivače Verenu Heinz i njenog oca Dietera te crvenu plutaču.
Plovilom je prešao preko tijela nesretne Verene kojoj je elisa zadala smrtonosne ozljede. Djevojka je od posljedica iskrvarenja preminula u riječkom KBC-u sat i pol nakon nesreće.
“Ne osjećam se krivim, ali iskreno žalim”
Dino Dokoza Nikpalj danas je na riječkom sudu iznio svoju obranu, u kojoj je tvrdio da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
– Iako se ne osjećam krivim za smrt Verene Heinz, još jednom izražavam sućut obitelji i iskazujem iskreno žaljenje zbog tragedije. Promet u akvatoriju je tada bio jako gust, na povratku u luku morao sam izbjegavati brodice i jet skije. Bilo je i dosta crvenih bova na koje su ljudi postavljali vrše.
Tog dana sam, dakle, na povratku u luku morao voziti svojevrsni slalom, izbjegavajući brojne zapreke, među kojima su i neodgovorni ljudi na “luftmadracima” daleko od obale, pa i drugi gliseri, bila je špica sezone.
Brzina kojom sam vozio nije bila neprimjerena. Smanjio sam brzinu na 350 metara od obale, nisam glisirao. Nigdje nisam vidio crvenu plutaču koja bi ukazivala na ronioce. Da je plutača bila obilježena zastavicom, uočio bih je.
Istodobno, bila je smanjena vidljivost, valovi i sunce što se spušta, no, tome sam prilagodio brzinu. Mislim da sam vozio brzinom od oko 5-6 čvorova… – kazao je optuženik, prenosi Burin.
Prema njemu, područje gdje se dogodila nesreća je pred lukom posebne namjene, pa je zabranjeno kupanje. Staza u obliku lijevka gdje se dolazilo s gliserom i fizički je odvojena od plaže, ogradom u moru, podvukao je u svojoj okrivljeni optuženi, dodajući da nije bilo razloga da itko od kupača ulazi u “lijevak”.
– Kada se dogodio udarac, pomislio sam da sam udario u komad drveta. Nisam smio zaustaviti plovilo jer sam manevrirao između drugih plovila. Vidio sam jednog kupača kako maše… Počelo se nakupljati puno krvi oko njega… Pomislio sam: “Nisam valjda u njega?!” – prisjećao se Dokoza Nikpalj.
Oto Nautika mora isplatiti 202.000€ odštete
Dodao je da mu je nakon toga pozlilo od svega, mislio je da će se onesvijestiti.
– Što je dalje bilo, ne sjećam se najbolje – konstatirao je optuženi.
No, naveo je kako ipak zna da je došao do privezišta, te da mu je kolega pomogao upravljati gliserom i u izvlačenju stradalnice iz mora.
– Sjeo sam sa strane i bio sam u potpunom šoku. To sve me progoni već nekoliko godina… Gledao sam oca djevojke i on mene, nismo stali plakati… Sve te strašne slike vjerojatno neću moći izbrisati cijelog mog života – istaknuo je okrivljeni.
Objasnio je da živi i radi u Njemačkoj već neko vrijeme, gdje je potražio i stručnu pomoć psihijatra kako bi i sam lakše prebrodio psihičke traume koje su ostale kod njega. Situacija mu je još teže pala kada je dobio svoje dijete.
– Svakog dana se zapitam kako je moglo doći do tako strašne nesreće… Razlog kojeg ja vidim jest da su Verena Heinz i njen otac ronili i plivali izvan zone u kojoj je dozvoljeno ronjenje i kupanje, a ne moje neodgovorno upravljanje gliserom. Jako mi je žao za tragediju, obilježila je i moj život, ali se ne smatram odgovornim – zaključio je u svojoj obrani Dokoza Nikpalj, prenosi Burin.
Burin javlja i da je obitelj stradale Verene od tvrtke koja je vlasnik glisera tražila odštetu od ukupno oko 2.148.000 kuna. Nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci određeno je da Oto Nautika mora obitelji stradale platiti oko 202.000 eura.
Vlasnik glisera: Nisam imao plovidbenu dozvolu, ali jesam osiguranje
Vlasnik glisera bio je saslušan na sudu, početkom suđenja 2021. godine. Objasnio je da je na taj tragičan dan čekao dečke da dođu u Malinsku s druge lokacije.
– Točno je da nisam imao plovidbenu dozvolu za taj gliser u to vrijeme, ali je bio tehnički ispravan. Gliser je imao osiguranje. Kad sam došao do Dina on je bio u šoku i ništa nije govorio.
Vezano uz naš koridor, mi smo na dnevnoj bazi imali problema s plivačima. Znali su i roniti ispod pontona. Vidjeli bi se mjehurići pa smo ih upozoravali.
Ističem da su bove jednake kao i plažne ograde koje tamo nije niti bilo pa plivači idu do naših bova misleći da je to plažna ograda. Ne znam zašto tamo nije bilo plažne ograde, kazao je tada 41-godišnjak.
Svjedočenje Dietera Heinza
Na početku suđenja, 2021. godine iskaz je dao Dieter Heinz, otac pokojne Verene, a njegovo je svjedočenje potrajalo gotovo tri sata. O tome smo bili opširnije izvijestili OVDJE.
– Tog jutra smo iz Austrije krenuli za Malinsku. Kćer i ja smo odlučili da odemo na kratki odmor od dva-tri dana. Dali su nam dozvolu za ronjenje u cijelom tom području. Prva ronjenja smo imali na dubini od 5-10 metara.
Nekoliko puta smo zaronili, a zatim smo ronili na dubini od 15 metara. Strujanje nas je vodilo paralelno uz obalu prema jugu, ali nakon svakog ronjenja, plivali smo prema sjeveru. Tom prilikom primijetili smo plovilo koje je vozilo na istoj relaciji, a nama je to bio pokazatelj da tamo ne smijemo ići.
Nakon nešto više od sat vremena, odlučili smo se vratiti. Cilj nam je bio ići prema molu, a ne na drugu stranu. Bova je dosta velika i ima sa strane ručke. Oboje smo skoro pa paralelno plivali uz obalu. Držali smo se za ručke bove i plivali prema školi ronjenja.
Gledao sam gore, iznad vode i ugledao čamac udaljen 50 do 70 metara. Vidio sam da osoba vozi prema obali. Počeo je okretati čamac i pomislio ako ode u krivinu i završi punu krivinu uspjeti će proći pored nas. No, on je onda čamac usmjerio ravno i prešao preko nas. Nama je bilo nemoguće reagirati na to. Radilo se o sekundama, prisjećao se trenutaka užasa preživjeli Dieter Heinz.
Naveo je kako se svakog dana proteklih godina pitao da li je u nečemu pogriješio, no i da je svaki put zaključio da su on i kćer ostali unutar označene granice.
– Imao sam sreće i gliser me je pogodio u lijevu nogu. Sve što je uslijedilo bilo je jako teško. Kada sam shvatio da Verena nema nogu, mahao sam i pokušao zvati pomoć. Malo je potrajalo dok je došao jedan jet ski.
Gospođa s jet skija me pokušala povući, ali se nisam mogao držati za jet ski i istovremeno držati Verenu. Dosta je vremena prošlo dok je došlo plovilo koje nas je dovelo do obale. Pokušao sam reanimirati Verenu, a jedan muškarac mi je u tome pomogao.
Dosta je trajalo dok nije došla hitna pomoć, a dosta vremena i dok smo stigli u bolnicu. Jako sam tužan da se dogodila nesreća. Radi se o nesreći koja se nije morala dogoditi. Kada se upravlja čamcem i dotakne komad drveta to se osjeti i ne razumijem zašto se taj gliser nije odmah zaustavio. Samo spašavanje je bilo užasno, izjavio je pred sudom otac.
Otac ne sumnja: Definitivno je prebrzo vozio
I optužba i obrana, kao i predsjednica vijeća, sutkinja Ika Šarić, za njega su imali bezbroj pitanja, a koja su mu postavljena kako bi se podrobnije razjasnili detalji tragedije.
– Imali smo bovu promjera 90 centimetara. To je bova za ronioce i to je za zonu gdje je dozvoljeno plivanje dovoljno. Znam razliku između glisiranja i uplovljavanja, a taj gliser se kretao jako brzo. Definitivno je prebrzo vozio jer je možda malo ili uopće nije smanjio gas.
Da je smanjio gas, uspio bi se zaustaviti i vidjeti nas. Velika bova se onda vidi. Bila je crvene boje s bijelom linijom. Nakon udarca gliser je došao do obale. Vratio se, ali puno, puno kasnije, odgovorio je na niz postavljenih mu pitanja Dieter Heinz.
Naglasio je i kako je njihova bova bila četiri puta veća od bove koja je markirala prolaz čamaca.
Napuštajući sudnicu htio se s par riječi obratiti optuženom Zadraninu, no sud mu to nije dopustio. Ipak, uspio mu je kazati kako se moli za Verenu, ali i za njega.