Prva »panika« nastala je već u kolovozu kad je Stefan Ristovski otišao u lisabonski »Sporting«. Njegovim odlaskom kao da je počeo kopniti i Marko Vešović, navijačima omiljeni, u anketi Novog lista u koju se uključilo više od 15 tisuća čitatelja proglašen je najboljim iz šampionske ekipe »Rijeke«, poznati i učinkoviti sustav igre polako se počeo gubiti. Ipak, izborena je Europska liga, osvojeni su prvi bodovi na tim gostovanjima, na Rujevici je pao čak i slavni Milan. No, ekipa se polako osipala, a uslijedila je i nova doza »hrane« za defetiste i pesimiste: serija poraza. Jer dok se od travnja 2016. do travnja 2017. godine zabilježilo 40 utakmica bez poraza, drugi dio lanjske godine počeo je zbrajati poraze. Njih desetak, pala je i Rujevica poznata kao neosvojiva tvrđava, a ono što je posebno zaboljelo – Hajduk je nakon 2082 dana upravo na Rujevici pobijedio Rijeku i prekinuo niz dug pet godina, niz od čak 20 utakmica iz kojih je Rijeka izlazila kao pobjednik ili je bilo neriješeno.
Promjena vlasništva
Nije tih hladnih mjeseci s kraja 2017. godine treneru Matjažu Keku bilo ni najmanje lako. Još manje svejedno. Da je iz »Rijeke« kojim slučajem otišao nakon osvajanja prvenstva, njegova slava, pa i cijena, bili bi na vrhuncu. Ostankom, ma koliko je zapravo dobro plovio Europom, počeo je trošiti svoju karizmu. Tražio je od predsjednika Damira Miškovića zaustavljanje odlazaka igrača i dovođenje adekvatnih zamjena, skupljih, baš kao što je i navijački puk bio nezadovoljan rasprodajom šampionske »Rijeke«. Mišković je na sve ostajao hladan, odan principima uspješnog gospodarstvenika koji zna da se ne smije trošiti više od zarađenog, te da se u investicije ne smije srljati bez odgovornosti prema njihovoj cijeni.
Kek nezadovoljan, publika agresivno-depresivna, Mišković na mukama. Tradicionalna Noć HNK Rijeke održana u Guvernerovoj palači prije Božića, nikad brža – gosti su se pojavili u predviđenom broju, ali su feštu jako brzo napuštali. Poreći da se novu 2018. godinu dočekalo s nemalo zebnje, bila bi – laž.
Ono što je ipak bilo dobro i jamstvo stabiliteta kluba, bila je činjenica da je 28. prosinca »Rijeku« kupila tvrtka – Teanna Limited iz Londona. Tri dana prije isteka 2017. iz vlasništva tvrtke Social Sport Gabrielea Volpija prešla je u vlasništvo Matee i Anne Mišković, kćerki predsjednika Damira Miškovića. Bila je to dakako pozitivna vijest jer se u jednom trenutku »zakotrljala« priča kako Volpi zadržava klub, ali bez želje da se s njime bavi s mnogo emocija i strasti koje je donosio Mišković, pa čak i ona prema kojoj će se sve zajedno pustiti na vjetrometini, čak i po cijenu raspada kluba.
Crni niz
A onda, od svog crnila – senzacionalni preokret! Dinamo i kup su zbog leda na travnjaku odgođeni, a u jednu običnu srijedu, 7. ožujka klub iz Maksimira u prvenstvenom ogledu ne da je osvojio Rujevicu, na njoj se proveo katastrofalno, Rijeka ja pobijedila s – 4:1! I tad kreće rijetko zabilježeni preokret. »Rijeka« melje sve pred sobom, postaje najefikasnijom ekipom lige, prinove kojima se svega nekoliko tjedana prije nije davalo prevelike šanse, počele su igrati tako dobro i dopadljivo da je po efikasnosti, unatoč skoru od čak deset poraza, u šampionskoj sezoni bio je samo jedan, nadmašila lanjsku »Rijeku«. Obrana je istina nešto propusnija, ali opet ponajbolja u Hrvatskoj tako da je svibanj 2018. godine iznimno značajan za »Rijeku« i njezine navijače. Naravno da je slavlje koje se dogodilo 21. svibnja 2017. nakon pobjede ned Cibaliom koja je ujedno značila i »matematičko« osvajanje titule, nemoguće ponoviti, no proljeće 2018. je po budućnost kluba donijelo niz dalekosežnih i vrlo optimističnih postavki.
Karizma i cijena
Ponajprije klub je vlasnički stabiliziran, dok se Miškovićeva maksima o nivelaciji ulazno-izlaznih računa pokazala opravdanom i učinkovitom. Isto je proljeće otjeralo i Kekove strahove te pokazalo kako je uistinu riječ o iznimno sposobnom treneru koji uspijeva u svega nekoliko mjeseci ukomponirati momčad, koji je od siječnja do ožujka formirao pobjedničku »Rijeku« iako se većina njezinih igrača još početkom siječnja nije – poznavala. Sasvim sigurno, Keku je ova sezona donijela i niz dodatnih pozitivnih epiteta, a koliko god jesenas izgledalo kako kopne njegovi karizma i cijena, proljeće je zapravo multipliciralo sve njegove vrijednosti.
Treća velika pozitivna promjena uočava se na tribinama. Spoznati da se u dan u tjednu, utorak na utakmici protiv Intera može okupiti 5,2 tisuće gledatelja ekstremno je važno. Da, istina, slavila je Armada rođendan i bila je najavljena spektakularna koreografija, no činila je to Armada i ranije, kroz svo vrijeme svog postojanja, pa se stadion ne bi toliko napunio. Drugim riječima, navijači »Rijeke« su ove sezone odrasli, shvatili kako imaju veliki i snažni klub što god se u igračkim redovima ili u »kancelarijama« događalo i mijenjalo.
Provjera koliko smo po tom pitanju u pravu, bit će od trenutka kad bude krenula pretplata za sezonu 2018./19. Šampionska titula i proboj u Europsku ligu broj su pretplatnika doveli iznad šest tisuća. Možda se te brojke neće ponoviti, mada su izvjesne ako se opet osvoji jesen u Europi, no čak da i ne dođe do toga, »Rijeka« sasvim sigurno ima čvrstu jezgru od pet tisuća posjetitelja koji ne propuštaju utakmice svog kluba. Inter je naprosto pokazao da zaljubljenici u »Rijeku« na utakmice dolaze zbog svog kluba, ne zbog toga što se igra derbi ili dolazi neko zvučno ime! Naprosto, navijači se na utakmicama »Rijeke« osjećaju kao dio velike i složne porodice s kojom se jako lijepo družiti.
Da, nije se osvojilo prvenstvo pa ni kup, ali je i ovo bila sezona za pamćenje. Sezona u kojoj se na utakmice dolazi uvijek i samo zbog »Rijeke«, sezona u kojoj je Rujevica bila uvijek lijepo popunjena, sezona koja bi trebala inicirati ponavljanje i rast broja pretplatnika, sezona koja bi mogla ubrzati i povratak na Kantridu, na novi stadion s 12 ili više tisuća mjesta. A Kek? Čarobnjak, što drugo.
