GOSPIĆ – U Hrvatskoj je izdano više od 170 tisuća radnih dozvola, a gotovo 40 posto njih za radnike iz Filipina, Nepala, Turske i drugih udaljenih zemalja pa sociolozi upozoravaju da država hitno mora poduzeti mjere kako bi njihova integracija bila uspješna.

U međuvremenu nas je zapljusnula sva raskoš nedostatka empatije i poštovanja prema stranim radnicima. Na svevidećim društvenim mrežama danima se komentira slučaj radnika iz Nepala kojemu je pokvareni poslodavac stalno »isplaćivao« dnevnicu od netto 10 kuna, iznos koji je jedva bio dostatan za preživljavanje.

Usijale su se naše društvene mreže, javili su se i intelektualni lumeni iz svijeta estrade, od kojih se većina nešto pita, iako su mnogi uspjeli tek okončati osnovnu školu. Daju svoj sud u ovoj sramoti, uz jedan mali, po njima, benigni detalj. Nitko od njih nije se potrudio pa javno zatražio podatke o izrabljivaču iz Metkovića koji je 15-ak dana omalovažavao svoje uvozne radnike dajući im crkavicu nedostojnu čovjeka. Jedan od tih nesretnika vratio se u Zagreb gdje se izrabljivanje nastavilo i tek je na Čiovu dobio kakvu-takvu plaću. I onda se mi svi čudimo kako naši poduzetnici ne mogu u Hrvatskoj naći radnu snagu, dok nam mladi kreću u inozemstvo.

Prilikom jednog povratka s novinarskog zadatka ekipa Novog lista je nedaleko od Udbine srela pastira Tjana iz Nepala. Zaustavio je naš automobil i započeo pomalo nemušti razgovor na mješavini nepalskog, hrvatskog i engleskog jezika. Uz mnoštvo gestikulacija koje su mu zadovoljile strast komuniciranja.

– Ti ima cigaret? Ja sve popušio. U Lika čuva ovc, wolf ima, ali ja ima dva super dog. Meni je tu sve super: room, bathroom, bedroom, money, dosta jelo… Zovem men iz Nepal. Mnogi nezadovoljni po Hrvatska. Negdje gladni, bez money, samo radi, a ne plati, odmahuje očito zadovoljni mladić kojemu su danas cigarete najveći životni problem. Uz toplu odjeću, dovoljno hrane, kišobran i dva pastirska psa koji čuvaju ovce, Tjanu je i po brdovitoj Lici sve ravno.