Neki su u Rijeci jednakiji od drugih, u to nema nikakve sumnje. Da je tome tako, svjedoči primjer tvrtke Mirka Pavičića koja u zakupu ima gradski poslovni prostor na Trgu Republike Hrvatske 2/a u kojemu je do prije nekoliko mjeseci bio ugostiteljski objekt u koji su mnogi voljeli zalaziti jer je na samom Korzu.

Godinama se priča o tome da tvrtka Rijekatekstil daje u podzakup taj poslovni prostor, a što je protivno gradskoj odluci i trebao bi biti razlog za otkaz ugovora o zakupu. Naime, za podzakup je potrebno dobiti suglasnost resornog gradskog odjela, a takav zahtjev na Titov trg 3 nikada nije stigao. U Gradu Rijeci tvrde da su sve njihove kontrole pokazale da nema dokaza da je riječ o podzakupu. Ajde dobro. Može biti da su pravne službe Rijekatekstila dobro odradile posao i prikrile papirima ono što je javna tajna. Odgovor je uvijek isti – prema našim saznanjima tvrtka Rijekatekstil nikada nije tražila suglasnost za davanje gradskog poslovnog prostora u podzakup, a našim kontroloma koje provode komunalni redari nisu utvrđene nepravilnosti. Upravo je iz Grada Rijeke na vijest da je došlo do zatvaranja stigao odgovor da je to točno, da je riječ o građevinskim radovima koji se moraju odraditi i da će zakupac brzo staviti prostor u funkciju. Moglo se pretpostaviti da je riječ o danima, možda najviše nekoliko tjedana.

No, vrata su zatvorena sada već mjesecima. I što onda Grad Rijeka radi – prema odluci gradonačelnika Marka Filipovića, zakupac se oslobađa plaćanja zakupnine do 8. prosinca 2023. godine, a riječ je o oko 17.000 eura, jer nije mogao raditi budući da su se morale demontirati ventilacija i klimatizacija kako bi se obavili radovi na sanaciji izolacije u kortilu zgrade. U međuvremenu je Rijekatekstil osnovao novu tvrtku Ar Retail 6 koja preuzima ugovor o zakupu. Da su htjeli, vjerojatno su u Gradu Rijeci mogli ispitati mogućnosti da se taj zahtjev ne prihvati i da se provjeri jesu li se stvorili uvjeti za raskid ugovora. Tim više što su u Gradu Rijeci priznali da su osigurani uvjeti za obavljanje djelatnosti i da je zakupnik pozvan da krene s obavljanjem djelatnosti. Ali do dana današnjeg nije. To je njihov službeni odgovor u kojemu nema roka do kojega se prostor mora staviti u funkciju, a samim tim nema ni pojašnjenja što će se dogoditi ako se rok ne ispoštuje. Ali zato ima dodatak da zakupnik trenutno sukladno ovlastima iz ugovora o zakupu uređuje poslovni prostor u građevinskom smislu, tj. izvodi radove na uređenju prostora.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li gradonačelnik Marko Filipović odobriti još koje oslobađanje plaćanje zakupnine zbog toga što zakupnik zbog objektivnih razloga nije mogao mjesecima obavljati ugovorenu djelatnost. Ili će možda zakupnik tražiti da mu se prizna ulaganje u gradski poslovni prostor. Takav scenarij ne bi trebalo isključiti kada je riječ o tvrtkama Mirka Pavičića. Zanimljiv je odgovor Grada Rijeke kada smo poslali upit kako komentiraju istupe gradskih vijećnika da je prostor bio u podzakupu. Implicitno su poručile stručne službe Grada Rijeke da su poduzete određene radnje u 2023. godini, ne zna se misli li se na konkretan poslovni prostor ili na sve gradske poslovne prostore, ali da detalji tih radnji u ovoj fazi postupka ne mogu biti izneseni u javnost. Zašto ne mogu biti izneseni u javnost, budući da je riječ o gradskom poslovnom prostoru, teško je pojmiti. Kao što je teško pojmiti da je Grad Rijeka tolike godine široke ruke prema tvrtkama Mirka Pavičića.

Mijenjaju se riječki gradonačelnici, ali odnos prema njemu ostaje isti. Odnos koji nervira mnoge riječke poduzetnike koji su svjesni da bi svi trebali biti jednaki pred gradskim odlukama, ali je očito da su neki jednakiji i da mogu raditi ono što je većini nezamislivo. I to bez sankcija, a bonus je oslobađanje od plaćanja zakupnine. Sve sukladno važećim gradskim odlukama, dakle lege artis.

Inače, nedaleko od Trga Republike Hrvatske 2/a nalazi se kulturno dobro Teatro Fenice. Koje propada, s fasade otpadaju komadi žbuke i prostor je ograđen ogradom. Rezultat je to upravljanja kulturnim dobrom tvrtke koja je bila u vlasništvu Mirka Pavičića, a danas je u stečaju. Da je Pavičić brinuo o kulturnom dobru, kao što nije, a trebao je, da je shvatio da se ne može brinuti pa darovao kulturno dobro Gradu Rijeci, takav bi se odnos prema njemu mogao ne opravdati, ali donekle razumjeti. Ovako, ostaje zaključiti da u teoriji Grad Rijeka sve tretira jednako, ali su Mirko Pavičić i njegove tvrtke jednakiji.