Pa nije uzalud ono kad se kaže da si povezan s cijelim svijetom kada staviš prst u more, ova znana poslovica samo je mali dio onoga što nam je tijekom druženja rekao Željko Skomeršić. Ovaj strastveni brodomaketar i zaljubljenik u more entuzijastični je kolekcionar i vlasnik pomorske zbirke koja je posljednjih šest godina izložena u interpretacijskom centru u središtu grada Krka.

Koračanje povijesnom jezgrom Krka i krivudanje uskim ulicama dovelo nas je do Interpretacijskog centra povijesti pomorske baštine otoka Krka, koji je otvoren 2018. godine kao dio projekta »Mala barka 2«, a kapetan toga »broda« upravo je Željko Skomeršić te su svi izlošci u centru dio njegove privatne zbirke. U sklopu centra nalazi se i Skomeršićeva radionica u kojoj se on svakodnevno brine o svojim maketama ili izrađuje nove.

Razgled Centra uz njegovo vodstvo otkrit će mnoge pojedinosti o životu na moru i pomorstvu u svim njegovim oblicima. More kao glavna prometnica povijesti sudarala je mnoge brodove, kulture i pomorce. I Željkova zbirka svjedoči o tome da je pomorstvo univerzalna vještina, a u njegovoj zbirci ima stavki koje potječu iz mnogih država i mnogih mornarica koje su plovile proteklih petstotinjak godina.

Muzej daje uvid u stoljeća pomorstva, ribarstva, parobrodarstva i jedrenjaštva, Foto: Mateo Levak

Bogata zbirka

Nautički instrumenti, karte i literatura, potom oni svakodnevni predmeti kao što su keramička posuđa raznih domaćih i stranih brodarskih kompanija, ribarski alati i igle, varalice za lov sipa, trapule za loviti crva za ješku, posude ili vrše za ulov sipa i ribarska vaga. Pa onda, dijelovi brodske opreme, pomorski šestari, signalni topovi, Morseova tastatura, kompasi i dijelovi brodske opreme, načini vezivanja užeta, samo pretpostavite aktivnost koja se može obavljati na moru i Željko Skomeršić u svojoj će zbirci već naći mali milijun djelića povijesti uz koje se nekad doista obavljala vaša zaželjena aktivnost. Danas bogata zbirka nastala je kao hobi, prepričava Željko.

– Brodomaketarstvom se bavim trideset godina i to vrlo uspješno, a kroz tih trideset godina nastajala je ova zbirka koja je bila logična posljedica interesa za pomorstvom. Ovaj je centar otvoren prije pet-šest godina, upravo teče šesta godina kako sam ja ovdje. Kad sam se 1992. godine našao na dužem bolovanju uslijed zdravstvenog problema, sasvim slučajno sam se, kako bih ubio vrijeme, okušao u izradi maketarskog modela jednog broda. Međutim, to se kasnije pretvorilo u puno više, a i ovaj rezultat svjedoči tome, započinje Skomeršić s pripovijedanjem.

Prolazima između polica s izlošcima koračate stoljećima povijesti mora; i pomorstva i ribarstva, i parobrodarstva i jedrenjaštva. Najstariji eksponati dvije su nautičke karte iz 1693. godine i knjige od 1700-ih godina naovamo, jer dio centra zauzima i biblioteka koja okuplja mnoge knjige na temu pomorstva. Dijelovi Pomorske zbirke Željka Skomeršića pozamašni su te ih ima toliko da nadrastaju prostor samog interpretacijskog centra, no ono što daje posebnost ovomu centru je brodomaketarska radionica. Posjetitelji tako mogu pogledati, listati nacrte te sve ostalo, kako bi osjetili brodomaketarstvo. Zbog svega toga, Centar je kroz posljednju polovinu desetljeća postao epicentar Skomeršićevog djelovanja koji je u njemu sam svoj majstor.

Foto: Mateo Levak

Osjetiti brodomaketarstvo

– Zbog skučenosti prostora, nisam mogao sve izložiti u ovom Interpretacijskome centru. Kod kuće imam i razne brodske uniforme. One su iz razdoblja 1880-ih godina naovamo. Nema uvjeta da bi se one u svojoj cijelosti ovdje izložile pa ipak sam našao mjesta izložiti jedan kaban i radno odijelo brodograditelja. Kod muzealaca je bilo dosta otpora kada smo radili ovaj interpretacijski centar. Nisu bili sretni da u sklopu centra postoji radionica. To se u njihove poglede nije uklapalo. Međutim, ja sam cijelo vrijeme tvrdio da kroz radionicu ovaj prostor živi dvanaest mjeseci. Ja u njoj radim tijekom cijele godine i kad god netko nazove moj broj mobitela koji je istaknut na ulaznim vratima centra, ja otvaram vrata i ljudima pokazujem zbirku.

Na području Primorsko-goranske županije ovo je jedini centar koji se može razgledati u svako doba dana – kad god netko pozvoni. Ja uživam u ovome, ja sam u mirovini sam svoj majstor. Dizajn cijelog prostora radio je Sanjin Kunić. On je izvanredan i vrlo kooperativan čovjek koji prihvaća sugestiju, što inače, moj dojam je, nije slučaj s arhitektima i dizajnerima. S polumodelima brodova i nacrtom na zidu, zamišljeno je da se ljudima prikaže kako se konstruira barka iz polumodela; kako se radi polumodel, rastavlja ga se, a onda prema njemu iscrtava trup uzdužne linije, a onda i rebra, nastavlja Skomeršić.

Impresivno je vidjeti što sve može nastati iz hobija entuzijastičnog pojedinca – bogata zbirka pretočena u hvalevrijedan krčki centar. Maketarstvo je ipak zaslužno za sve. Godine filigranskog rada na modelima doveli su Željka do toga da bude i međunarodni sudac na brodomaketarskim susretima. Radionica je malo kaotična, upozorava nas Željko, ali istovremeno i puna vještina.

– Maketarstvo je sinteza svih mogućih zanimanja. Mora se poznavati obrada drva, metala, tekstila; mnogo vještina treba znati ako će se raditi onako kako treba, to jest ako radite ručno. Ja sve dijelove radim sad, metalne dijelove, drvo, konope… maketa koja će izaći odavde stopostotni je ručni rad, dodaje Skomeršić.

Foto: Mateo Levak

Povijesni prizori

Željkov predani rad na maketama čini ovaj prostor budnim i korisnim svakoga dana. Tijekom ljetnih mjeseci, turisti rado svraćaju u Centar, no Skomeršićeva želja je da se posjeti intenziviraju u i za zimskih mjeseci. Neposredan kontakt s povijesnim predmetima koji vas mame sa svih strana čine da ovo mjesto izgleda kao okvir u kojemu stanuje zbirka mnogih povijesnih prizora.

– Interaktivnih sadržaja baš i nema. Tu postoje tri ekrančića i to je sasvim dovoljno. Što je više multimedije, samo je više problema i zapravo manje zadovoljstva posjetitelja. Posjetitelji žele opipati stvari, vidjeti u tri dimenzije, a ne gledati u ekrane. To mogu i od doma preko kompjutora. Tu su ipak stvari koje su uhvatljive, za koje se zna odakle su došle, čemu su služile i ljudi koji su zainteresirani, mogu o tome ovdje saznati.

Mogu reći da je interes dosta velik. Ove je godine bilo negdje oko šest i pol tisuća posjetitelja. Oni nam uglavnom dolaze u ljetnim mjesecima. Škole nažalost vrlo malo dolaze. Ne znam je li problem toga njihov program terenskih nastava. Bilo je posjeta školskih grupa iz unutrašnjosti Hrvatske koje su izrazile želju za dolaskom. Zbog skučenosti prostora, ako je veći broj učenika, grupe se dijele u dvije ili tri, ovisno koliko učenika dolazi. Meni je žao što naše okolne škole ne dolaze u većoj mjeri, dodaje Skomeršić.

I što nam je drugo preostalo nego propustiti se razgledu zbirke uz pažljivo Skomeršićevo vodstvo. Njegovo bogato znanje o predmetima iz njegove zbirke, poznavanje povijesti i povijesnih prilika za koje se vežu svi izlošci, a i stav i ponos s kojim nas vodi kroz centar dali su jedan pravi doživljaj.

– Vidiš ovaj Longines?! To je palubni kronometar od Instituta kraljevske mornarice Italije. On radi perfektno. Slao sam ga u Italiju na popravak pa sada radi savršeno, a napravljen je 1925. godine… Ovo je rukopis o navigaciji u kojemu se nalaze pitanja i odgovori iz pomorskog prava od Martina Kovacsa. To je neki koji je pohađao akademiju ili u Rijeci, ili privatnu pomorsku školu… u Bakru mislim da je bila…

Onda ova zastava, gledaj je. To je zastava markgrofovije Istra, kojoj su do 1916. godine pripadali otoci Krk, Cres i Lošinj. Ta zastava je jedina koja postoji; bar se ne zna da postoji druga. »Primopredaja broda »Malinska« u hotelu Palace u Haludovu. Ovo nije jako staro, ali danas više ti nemaš to; ne postoje Jugolinija, niti brod »Malinska«, niti hotel Palace… Ovo je popis posade motornog broda »Ljubica« iz Punta, koji je svakodnevno plovio na liniji Krk – Rijeka – Krk i sa živežnim namirnicama i građevnim materijalom opskrbljivao Krk, s opširnim komentarom o svakoj pojedinosti, Željko nas vodi kroz zakutke svoje zbirke.

Emocionalna povezanost

Velika je povijesna vrijednost izložaka unutar zbirke, za Željka i ogromna emocionalna vrijednost jer je u istu uložio vrijeme, trud i novac.

-Ja neću o vrijednosti niti govoriti. Ima predmeta koji su jedinstveni, koji su unikatni, koji se tiču stanovništva Krka. Takvi predmeti nemaju svoju cijenu. Zapravo, cijela zbirka, kad se mene pita, nema cijenu; jer ja ne razmišljam trgovački, ja razmišljam kao kolekcionar i entuzijast koji je ulagao svoj novac, svoje vrijeme i svoj trud. To mi čini veliki gušt. Svi izlošci koje vidite došli su s brodova. Dosta toga nabavljeno je na Krku, ali sam ja nabavljao i vani. Ja sam međunarodni brodomaketarski sudac, stoga kad god bih u stranim zemljama naletio na kakav antikvarijat, pogledam u želji da nađem što zanimljivo. Zbirka je moja privatna. Ona je tu dok sam i ja tu. Vjerojatno i kasnije jer će ostati obitelji, navodi Skomeršić.